Dogodilo se. Drugi je u srijedu izjavio da zeli biti Prvi i jedini. zaljubljen je u mene. Sto samo po sebi i ne bi bilo lose. Jer je on jedno zabavno, drago, zanimljivo i intligentno bice. Dosli smo u ovih mjesec dana do faze u kojoj skupa gledamo filmove, jedemo, motamo, peremo zube, spavamo i pijemo kavu prije posla... imam svoju majcu za spavanje i jastuk kod njega. obukao je jedan poplun za mene, jer se ja stalno smrzavam. ali postoji ALI. Drugi ima curu. jos uvijek. a ja ne znam zatvoriti oci, pa da sve ruzno nestane. razmisljam o Njoj kao liku iz Kureishijeve Intime - curu koja uopce nezna sta se desava u Njegovoj glavi. vjerovatno ga najnormalnije zove, smije se, jada mu se, grli ga i ljubi. i odjednom mu svi oni plusevi padaju u vodu. ne mogu / ne zelim / necu za neko vrijeme postati Ona. ne vjerujem mu. mislim da nikad ni necu. kako mirno spavas dok je on npr na sluzbenom putu, ako znas za sta je sposoban? na njegovu izjavu uzvratila sam da si ja ne zelim dopustiti zaljubljivanje, jer nemam povjerenja u njega. i da on od pocetka zna to. i ne mogu trenutno razgovarati s njim o nekoj vezi, jer nemam odgovora. ne zelim biti kao moja frendica koja je vec dvije godine Druga, a On je uveo pred par dana i Trecu. ili moja stara koja je uvijek bila Prva, ali ne i Jedina. hvala i dovidjenja.
i naravno da me jucer usred tog mog zbrajanja za i protiv, pretresa racionalnih i iracionalnih strahova, nakon 10 dana izbivanja, nazvala moja Nesreca Najdraza. On bi dosao do mene malo. rasturit me na ps. druzit se. i tak to. odjebala sam ih obojicu i u pravoj pepeljuga maniri ostala doma sivati. ja to vise ne mogu. sta sad? sta? nemogu opet prolaziti sve iz pocetka...
Post je objavljen 29.10.2004. u 11:23 sati.