Ustajem rano ujutro i odlazim u šetnju kad nema magle, iako strašno volim kad je magla, tajnovita, gusta, čarobna, ali ipak.... Prolazeći tim nekim utabanim stazama pronalazim svoje misli, čeženje, želje, radosti i tuge, pa i zaplačem i nasmijem se tim nekim prolaznostima kao čovjeka, kao žene u nekim godinama. Ne znam jesam li jača ili slabija ako dopustim suzi spust niz lice? Jesam li jača ili slabija ako mi prođu trnci još uvijek kad vidim nešto što me pogodi? Jesam li jača ili slabija, ako se pravim da se neke stvari ne događaju meni? I kada uzimam riječi igrajući se s njima tvoreći neku sliku pa uzimam kist i boje koje slažu i poništavaju sve naglašavajući neki sasvim drugi svijet, jesam li jača ili slabija? Koliko je važno biti jak na izgled i koliko je važno biti iznutra jak. Ne diraju me tuđa mišljenja ljudi koji mi nisu važni, ljudi koji su dvolični, koji glume danas ovako a sutra onako, tako i tako oni imaju uvijek više prijatelja, a kad im zatreba netko, nemaju nikoga zapravo. Prepoznaje svatko one koji su iskreni i koji ne žele nikoga povrijediti. Samo takvi ljudi su od velike koristi društvu u cjelini i kada bi ih bilo više, i kada ne bi bilo bolesnih ambicija prelaženja preko leševa tada bi doista bilo i manje beskućnika, manje usamljenih ljudi, i ljudi koji nisu samo broj. Nismo samo broj iako se stalno to nekako želi prikazati, mi smo muškarci i žene, djeca, adolescenti koji imaju svoje ime, svoj stav, ali malo smo se zatrpali. Pronaći svoju svrhu života i u ovim vremenima je neprocjenjivo važno. Mislite zašto? Zato što je svaki dan poklonjen. Zato što kad udahnete zrak sjetite se da sada živimo pod maskama koje trebamo u društvu, ali dišite što češće vani. Dišite u prirodi! Nemojte sjediti samo pred računalom, ugasite taj mobitel ili pecite kolače i dajte onima koji nemaju. Okrenite se oko sebe. Unatoč maskama potrebni smo jedni drugih. Možete pisati pisma. Možete slati čestitke. Možete puno toga....Nemojte da vam prođe vrijeme. Slikajte. Fotkajte. Svirajte. Vi ste vrijedni za druge, kao i drugi za vas. Nemojte zaboraviti, došli ste na svijet i možete ga oplemeniti svojom ljubavlju. Sjetite se Isusa makar za njegov rođendan - Božić. Malo sam slikala. la. |
Skupna izložba u Galeriji Pred kraj godine svake godine organizirana je zajednička likovna izložba. Dala sam nekoliko slika na ogledanje, pa tko poželi. |
Kad dolazi prosinac, uvijek me asocira na prolaznost koju osjećamo i vidimo svuda oko nas. U isto vrijeme ta asocijacija isprepleće se sa beskrajom zajedno čineći onu tajnu života koju kao živa bića stalno pokušavamo odgonetnuti. Dok promatram gladno drveće željno sunca uočavam mrtvo lišće i sjeverac u kosi. U meni se javi želja nekome napisati čestitku, pismo, poslati nešto, jer premalo smo na ovoj planeti. Tad uzimam te sve škare, naljepnice, koverte, ukrasne papire, stare čarape, školjke....I činim nešto drugačije. Nekome će se svidjeti. Nekom će biti toplo oko srca. Netko će znati da nije sam. Uvijek postoji šansa da nas netko voli i da mi volimo nekog. |
< | prosinac, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |