Inspirirana umjetnost
22.04.2020., srijeda
Razmišljanje o...prošlo je
|
Jutrom kad se čovjek probudi i pogleda oko sebe, zaboravi se čuditi kako se uopće probudio. To je ipak malo čudo. Zaspati i probuditi se. Jednom mi je jedna kuglačica pričala kako je slušala jednu djevojku koja je zaspala i probudila se slijepa. Čudan je naš mozak, naše tijelo, toliko poznato, a opet toliko intrigantno i zadivljujuće. Male stvari čine razliku, ali opet ponekad dovoljnu u prihvaćanju ili dovoljnu u razilaženju. Vrijeme je nezaustavljivo. Vrijeme koje je moja generacija provela u ratu u školi je ukradeno, kao i sada s korona virusom. Ipak, postoji ta mala razlika tada je trajalo pet godina, a sad koji mjesec. Onda smo bili djeca, a sada smo ljudi. Tada smo mislili na sveopće, na državu, a sada većinom na sebe i svoje bližnje, posao i zdravlje. Svakako ovo je povijesno vrijeme u kojem možemo kleknuti i zahvaliti na svemu što smo prošli. Zapisati u svoj dnevnik kako je ovo vrijeme posebno i ostaviti onima poslije da pročitaju. Možda nikad nije bilo toliko ljudi samih u stanovima i kućama, domovima i centrima koji su bili željni zagrljaja, lijepe riječi, pažnje, onih malih nježnosti duše. Možda nikad nije bilo surovije zakašljati se pre trgovinom zbog alergije pa da sve oči budu uprte u onoga tko kašlje. Maske ćemo pamtiti po bezobrazluku za koji je kriv.....netko tko bi trebao dati maske onima koji su ugroženog zdravlja, ugrožene skupine, koje su ponekad, same i stare, a nemaju nikoga u susjedstvu da bi im otišao po kruh. Sigurno je bezobrazna cijena od 17kn, a ja sam kutiju prije ne znam koliko mjeseci platila oko 35kn. Svatko je imao vremena razmišljati, nazvati, poznanike, prijatelje i sve one koji su mu važni. Svatko je mogao upitati susjeda za kupovinu. Slikala sam više nego kad sam radila. Mi radimo u dva tima, pa samo imali rad, pa pauzu. Ono vrijeme od kuće, napisala sam neke planove,pogledala neke super webinare i prezentacije. Shvatila sam mnogo. Zaostala sam u svojim snovima, ali nisam ostavila snove. Jesu li nam snovi potrebni, jesu, pnekad stvarnost ispuni i više nego smo sanjali. Volim ljude koje poznajem koj isu blizu ili daleko, koji su prijatelji, poznanici, pjesnici, slikari, knjižničari, svećenici, pjevači, fotografi, ljudi koji vole, koji trče, koji ne posustaju, koji su stari, koji su mladi.... Samo sad nema zajedničkih doručaka pa i ova jedna slika govori o tome. O doručku koji je sada. Zajednički doručak u kojem zahvaljujemo za sve oko nas i tražimo ono što mislimo da će biti dobro za nas. Jedna slika je Ostanimo doma- boravak koji nas poziva. Treća slika koronovirus šetnja s kolicima. Virus koji je otjerao sve prvo u trgovine i centre po velike količine hrane i različitih stvari.    |