Ne moraš paliti knjige da bi uništio neku kulturu. Jednostavno navikni ljude da ih više ne čitaju. Ray Bradbury Razmišljala sam koji žanr knjiga najčešće posuđujem u knjižnici. Zapravo, najčešće posuđujem stručnu literaturu, filozofiju, duhovnost, poeziju...Dok sam bila mlađa posuđivala sam knjige pod obavezno iz psihologije, ali i krimiće od Pavla Pavličića ili od A. Christi (to smo sve sestra i ja pročitale). Čitanje pomaže kod koncentracije i usvajanja fonta riječi, pobuđuje maštu i onu uživljenost. Možda, nikad nećemo biti svjesni koliko nam knjige zapravo mogu pomoći u nekim situacijama dok ne budemo dovedeni do samog čina istraživanja neke određene teme. Neka su znanja dobro skrivena na listovima knjiga. Knjige koje nisam nikad čitala su ljubići...nisu me zanimali...baš nikad... Mislim da sam sa svojih 25 g. kad sam prvi put išla pitati za posao u knjižnici, znala svu literaturu gdje se nalazi. Meni je uvijek bio najzanimljiviji gornji kat gdje je sve bilo stručno...e u tome sam plivala...Naravno, da me nisu primili kad nisam završila taj faks...Bilo je bitno probati. Oduvijek sam se u knjižnici osjećala domaće kao među svojim prijateljima...To može razumjeti onaj tko to voli kao i ja...To je isto neka vrsta umjetnosti otkrivati nevidljive poveznice različitih sadržaja knjiga koje na prvu nikad ne bi povezali... Čitanje bi trebalo biti onaj mali dio u danu kad doista odlučimo da ćemo do kraja tjedna pročitati tu jednu jedinu knjigu i posuditi drugu. Nikad niti jednu knjigu nisam toliko dugo držala na posudbi osim jedne koja me tjerala da ju iznova čitam i primjenjujem u stvarnom životu. Bilo je to godinu dana i jedan mjesec. Prava je. I doista čovjek otupi kad ne čita baš ništa osim onih sitnih slova na reklamnim letcima. Odlična je gornja rečenica jer je to toliko vidljivo u današnjem društvu. Ja vam ipak kažem: Čitajte da bi doznali istinu o sebi i drugima, o društvu, o životu i živite ono što pročitate kako bi pročitane riječi živjele i bile inspiracija i drugima. |
VRIJEME Ko bršljan uza me pripilo se vrijeme i grli me, i guši me. I vidim ga kako prolazi kroz djecu, starce, mene. I čujem njegove korake tihe dok rominja kiša. Ovija me sve više. Daj skinite ga s mene ubija me sve više! Objavljeno ERATO 2004., zbirka poezije napisano, 1993. STAVLJAM FLASTER NA LJUBAV Stavljam flaster na ljubav dok posrnulo pjesništvo izaziva me na dvoboj. Boje na rukama slikaju priču, a ja zaboravljam brojati dane u kalendaru i sate što brzo prolaze. Javi se perspektivna vizija sudara dviju krajnosti, a možda i više. Rapsodija nečega kida flaster i zacjeljuje ranu -neminovno je došlo novo doba. OBJAVLJENO, 21.10. na web stranici, KVAKA UMJETNIK Gle! Nemoj postajati umjetnik ako to nisi u sebi. Imat ćeš poderane cipele, štedjet ćeš britvice, crijeva će izvoditi jednočinke ili dvočinke po nekoliko dana, kupat ćeš se u vlastitom znoju. Na pijedestalu ćeš mnogo puta stajati ali ne živi se od svijeta bez izdaje, to ti je, dragi moj, zabluda. Svi sumnjaju u tvoje motive, a ti govori nutrinom, žrtvujući sebe. Ti nemaš ostataka i gledaju te u zanosu kao mučenika koji baš takav treba biti. Dok imaš mladost poput verglaša na ulici rijetko netko zastane da te čuje. Sa sjedinama u kosi već te više traže te pohlepne ruke što šušnjavu daju. Nameću ti ushićenja i tapšanja dogovore ispod čežnji. Ti odgovori. Tvoj odgovor mora biti autentični izraz jer ako to nije, nemoj postajati umjetnik. Objavljeno web METAFORA, 2016. |
U svakodnevnom životu natječemo se i javljamo na raznolike natječaje. Neki natječaji su već unaprijed riješeni tko će biti odabran, tako da javili se vi ili ne, za vas nije. Ne treba se čovjek razočarati. Mislim da su tu umjetnici u najvećoj praksi prihvaćenosti i odbijanja. Aktivni umjetnici koji nemaju još jedan posao, ako žele od nečega živjeti jednostavno se moraju javljati i na neke natječaje, bili oni za pisce, slikare, glazbenike...najtečaji su tu. No dobiti najtečaj je druga stvar, ne znam kako vani, ali ovdje iz nekih natječaja i objavljenih dobitnika ima nesrazmjer. Ide se po nekim namještanjima...prvo moji koje znam, a onda ako se nađe mjesta i za one neke nepoznate. Ma neće vam ni pogledati rad, pogotovo ako im je prezime neko sumnjivo. I tako velika većina odličnih umjetnika odustaje od natječaja, odustaje od pokazivanja na izložbama, odustaje od toga biti viđen u DANAS. Možda će netko staviti njihova djela u lektire, ili na promatranja u galerije, možda će netko odsvirati neku zaboravljenu kompoziciju. Zašto oni to čine? Zato što su umjetnici spoznajna i emocionalnija bića, zato što ne mogu trpjeti nepravdu, (iako se mnogi uspinju kako se kaže preko leševa drugih samo da bi svoje ime pronijeli), zato što žive ono što slikaju. Oni nakon svega proživljenog u srednjim godinama(većinom) odabiru put nepokazivanja i življenja za svoju umjetnost, ali sa tom nekom tugom i neshvaćenosti od ostalih ljudi. Pomire se oni i krenu dalje. Tako i vi...krenite dalje bez obzira na koliko natječaja ste odbijeni. e odbijeni. |
< | prosinac, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |