U svakodnevnom životu natječemo se i javljamo na raznolike natječaje.
Neki natječaji su već unaprijed riješeni tko će biti odabran, tako da
javili se vi ili ne, za vas nije. Ne treba se čovjek razočarati.
Mislim da su tu umjetnici u najvećoj praksi prihvaćenosti i odbijanja.
Aktivni umjetnici koji nemaju još jedan posao, ako žele od nečega
živjeti jednostavno se moraju javljati i na neke natječaje, bili oni za
pisce, slikare, glazbenike...najtečaji su tu. No dobiti najtečaj je druga stvar,
ne znam kako vani, ali ovdje iz nekih natječaja i objavljenih dobitnika ima
nesrazmjer. Ide se po nekim namještanjima...prvo moji koje znam, a onda
ako se nađe mjesta i za one neke nepoznate.
Ma neće vam ni pogledati rad, pogotovo ako im je prezime neko sumnjivo.
I tako velika većina odličnih umjetnika odustaje od natječaja, odustaje od
pokazivanja na izložbama, odustaje od toga biti viđen u DANAS.
Možda će netko staviti njihova djela u lektire, ili na promatranja u galerije,
možda će netko odsvirati neku zaboravljenu kompoziciju.
Zašto oni to čine?
Zato što su umjetnici spoznajna i emocionalnija bića, zato što ne mogu
trpjeti nepravdu, (iako se mnogi uspinju kako se kaže preko leševa drugih
samo da bi svoje ime pronijeli), zato što žive ono što slikaju.
Oni nakon svega proživljenog u srednjim godinama(većinom) odabiru
put nepokazivanja i življenja za svoju umjetnost, ali sa tom nekom tugom
i neshvaćenosti od ostalih ljudi.
Pomire se oni i krenu dalje.
Tako i vi...krenite dalje bez obzira na koliko natječaja ste odbijeni.
e odbijeni.
Post je objavljen 10.12.2017. u 08:37 sati.