ljudi voljeli ljude onda sigurno ne bi bilo ratova, svađa, ogovaranja, podmetanja, ubojstava, zavisti i svega onoga što nas čini manje čovječnima. Lakše je upregnuti jezik i ogovarati umjesto pomoći onom tamo nekome. Lakše je drugoga intelektualno sprdati i sebe praviti većim i važnijim od tog nekog kojem se sprda. Lakše je isticati nečije mane nego vrline jer bi to značilo da je netko možda u nečemu bolji od mene, a to si mnogi ne žele priznati. Nitko ne može biti bolji ili gori, ako ljubimo jedni druge, može biti drugačiji. Lakše je svaliti veliku količinu odgovornosti na nekoga tko si ne može pomoći i tako ga još više obespomoćiti. Lakše je vršiti mobing i suditi nekome nego sagledati objektivno. Lakše je glumiti ljubav nego voljeti. Neki ljudi uvijek tako lako kažu VOLIM TE bez odgovornosti i posljedica. A kada bi voljeli to podrazumijeva odgovornost da i onom tamo do mene ide i bolje od mene i da ću se radovati. Kad bi voljeli i onog tamo nekog kome je stalno išlo loše ali mi smo mu pružili ruku da mu ide bolje. I kada ne bi bilo nevidljivih kasta koje su smrt svakoga društva u kojima bogati prolaze pored siromašnih gledajući naprijed. Nisu to uvijek kaste samo one koje se tako zovu ima podjela i ljudi se udružuju zbog tog nečega kako bi bili bolji, a u stvari postaju još gori nego što su bili. Ne znam da li je svaka podjela uvijek dobra i da li je svako zajedništvo dobro. Mislim kako to sve ovisi o ljubavi u nama...koliko smo spremni biti oni koji se ne hvastaju, ne ohole se, možda pročitati Hvalospjev ljubavi. Kad bi svaki čovjek imao svaki dan tri obroka. Kad bi voljeli jedni druge, a ne uništavali možda bi nam i raj bio blizu. Zato ne sudite ništa prije vremena.... |
je lijepo uz rijeku koja teče i mostove koji povezuju ljude. Svaki je most drugačiji i priča neku svoju priču. Mene su primili ljubazni ljudi. Predavanja iz likovne teorije su bila zanimljiva i inspirativna. Čovjek je mogao zamisliti svašta samo da sam imala malo materijala to i ostvariti. Bio je lijep i sunčan dan za neopterećujuću šetnju ne misleći hoću li koga sresti poznatog, jer budimo realni malo znam ljudi da bi ih susrela. Ne znam kako zavoliš nešto...da li zbog poznatosti ili podsjećanja na nešto ugodno ili samo odlučiš da ćeš voljeti, ali neki gradovi dišu ljepotom i jednostavno ih zavoliš. |
Posjetila sam Umjetnički paviljon i djela velikoga francuskog kipara Augustea Rodina,i naravno da sam fotkala koju fotku. Ne možeš biti u ljepoti a ne ostavit si neki trag te ljepote. Rodin....Kad sam bila u Parizu nisam uspjela otići u Rodinov muzej, tako da sam još uvijek imala želju vidjeti uživo njegov rad koji je doista inspirativan. Činjenica da su se Meštrović i Rodin poznavali je dobro poznata i kad se uspoređuju njihovi radovi isprepliću se njihove misli. Rodin koji je vidio Bečku Meštrovićevu izložbu; a koji je tada bio 62.g. stariji od Meštrovića nazvao ga je fenomenom među umjetnicima. Njihova druženja nastavila su se u Parizu gdje je Meštrović otišao. Mislim da nikoga ne može ne dodirnuti ljepota koju su njih dvojica izražavali u gipsu, mramoru i bronci . Vidjela sam neka Rodinova djela kao što su “Mislilac”, “Poljubac”, “Brončano doba”, “Čovjek koji hoda”, “Vrata pakla”...Zbilja...što mogu ruke napraviti što um zamisli, ali imati um je dar isto kao i spretne ruke. |
< | listopad, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |