Danas smo malo istraživali papire i fotografije...potrebne za svašta...i tako sam malo kasnije na brzinu napravila neko polu rodoslovno stablo. Volim imati podatke...ali nekih nema...Kao da iz svega toga nešto novo dođe, baš prikladno za današnji Uskrs. |
Tek natuknica! Zašto ne bi Sisak iskoristio svoju prednost što je Josip Marković rođen u Sisku i sa francuskinjom dobio kćer Henriete Theodora Markovch - Dora Maar koja je živjela posvuda a kasnije u 29. godini živeći u Parizu upoznala Picassa? Naravno i s njim bila 9 godina. No, činjenica da je otac Dore Maar tada poznate slikarice i fotografkinje iz Siska također može donijeti i Sisku neku vrstu turističke promidžbe?! Josip Marković (Sisak, 16. veljače 1874. – Pariz, 31. siječnja 1969.), hrvatski arhitekt. Uz arhitekte Stjepana Podhorskog, Vjekoslava Bastla i Viktora Kovačića Marković je jedan od utemeljitelja hrvatske moderne arhitekture. Spletom okolnosti postao je i dijelom mitske priče čiji su glavni protagonisti njegova kćerka Dora Maar (Teodora Marković) i slavni slikar Pablo Picasso. |
Odlučila sam sutra krenuti pogledati Picassova djela. Volim onu njegovu modru i ružičastu fazu, iako je dosta zanimljiv i kubizam. Upadnica je...ovisno...koja ste vrsta građana...Možda ću evo napisati najvišu cijenu 70 kn iako se nadam da će biti nešto niža kad dođem. U prosincu 26. sam bila u Leopolds muzeju (Beč) gdje je na četiri kata bilo ponuđeno mnogo toga: prije svega dobro izreklamirana izložba Nackte Manner ( pa i među njima fotografije Toma Gotovca), Vienna 1900, japanska umjetnost, austrijski slikari Egon Schiele i ostali (možda sam malo fulala). Ulaznica je jedinstvena za cijeli muzej i koštala je 12 eura. Mnogo toga se moglo pogledati bilo to meni osobno već viđeno ili nešto sasvim novo. No, uvijek gledam te cijene i pitam se i uspoređujem sa onima vani. Znači ako sam u pravu za jedan kat Picassovih slika i skulptura potrebno je izdvojiti oko 10 eura ,a za 4 kata u Leopoldsu 12 eura., ali moram spomenuti i Louvre koji je imao cijenu od 8 eura a sad je 12 eura. Računica? Zaključite sami. Ali u svakom muzeju postoje popusti na grupe pa možda stati i pričekati neku grupicu za nižu cijenu ako vam dopuste makar malo prošvercati se s njima, ili organizirati svoju. Isto tako postoje svakakvi popusti pa je možda važno pogledati stranice i vidjeti što se nudi. Nije da mi ne bi skupili parića za takovu razvikanu izložbu, ali teško mi je kad našu zemlju uspoređuju s europskim po takvim cijenama ulaznica. I možda je to jedina izložba koju će netko vidjeti u godinu dana, osim onih besplatnih za Noć muzeja, ali bi li moglo biti drugačije? Mislim kako se dobra likovnost i općenito likovna kultura malo nudi...a kad se ponudi mnogim je ljudima daleka ili nedostupna financijski. Nije da će propasti svijet ako se ne ode na takovu razvikanu izložbu, nije da će netko posebno plakati, ali onako mali užitak kulture i samo pomicanje granica u približavanju nekom umjetniku pa i shvaćanje svijeta oko sebe. |
Kroz svoj život samo sam slikala , crtala i nešto stvarala. Fotografirala sam sa starim tatinim ruskim fotićom. Često sam se znala probuditi i onako iz rukava neku pjesmu staviti na papir. Odgrnula bih zavjesu, stavila papir na prozorsku dasku i sve da ne probudim sestru pod mjesečinom zapisivala neke stihove ili razmišljanja. Skoro na isti način bi dolazile i slike. Od vremena dok sam još bila malena volim i klasiku pa sam bila sklona izmišljati te neke melodije (sram me bilo još nisam zapisala note, neke sam već i zaboravila). Uvijek mi je čudno kad ljudi nauče svirati neki instrument zašto vole svirati isključivo tuđu glazbu, a ne izmišljati svoju, nekako sam si mislila da je tomu tako. Naučiš instrument i smišljaš svoju glazbu. Ponekad bih nešto vidjela i to me potaknulo na nešto moje što tek trebam izraziti u nekom obliku, ne znam zašto je tomu tako. Ne mogu reći da ne volim eksperimentirati,..volim...jako..Volim eksperimentirati bojama i tehnikama, riječima i tipkama. I ponekad ne znam kako objasniti tu potrebu kada dođe u neko doba dana ili noći jednostavno uzimaš i krećeš. To je ono što ponekad moraš napraviti. Kao da je Bog u mene usadio neki kotačić koji se stalno okreće i na tom području nikad ne staje, tek se ponekad akumulira malo jače. To je stvaranje i rad koji zahtijeva transformaciju, ponekad u brlji - prljavštini, ponekad u „laboratorijskim“ čistim uvjetima. Uživam u toj strasti istraživanja i kad dođe ona prava ideja to znaš. Iako je ne vidiš odmah možda prođe i nekoliko godina. Vidiš ju kako bi trebala izgledati iako je tek na početku. Prije me bilo strah pokazati nekim profesorima svoje slike i ta neka djela, i mislim da sam očekivala nekakve komentare koji bi mi dali neki put...onda sam uvidjela da svatko s takvim kotačićom u sebi je pozvan na stvaranje bez obzira na komentare, bez obzira na plaćenost, bez obzira na sve...Jednostavno, ne znam živjeti bez stvaranja. |
Obitelj je zanimljiva po mnogim vezama koje postoje unutar nje: emocionalne, duhovne, telepatske, fizičke...Sama ljubav koja proizlazi iz tog odnosa ponekad bliskog, ponekad i ne tako bliskog odražava se u okolini pored nas. Ona nas čini posebnima zbog toga. Nisam to nešto posebno sročila, mislim kako su psiholozi i svi ostali učenjaci dali mnogo bolje definicije. Možda ništa tako ne boli više osim gubitka člana obitelji. Gubitka usmjerene ljubavi prema nekome i onda se od nas zahtijeva redefinicija unutarnje slike. Dok sam tako razmišljala... Obitelj, akrilik, 50X60 cm ...naslikah sliku i možda i nije nešto posebno......ali meni jeste.. |
< | ožujak, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |