Inspirirana umjetnost
27.04.2012., petak
Do vječnosti - Instalacija
 Ovu sam instalaciju onak složila promišljajući o Bogu i onome što nam daje za vječnost. Zapravo sam taj put do vječnosti nije posut laticama ruža i finim stvarima. Često puta se tu uopće ne radi o stvarima nego o izgradnji našeg karaktera. Kakvi smo kao ljudi. Hmmm...o tome bi se dalo razmišljati. Ali uzela sam stiropor kao prikaz tog puta i čavle i ove krhke staklene stope...Sve je to krhko osim čavala...Nisam još stavila krv...i tu se baš i ne radi o krvi...već ..o ponosu koji je srušen, o bahatosti i lažima, o sve to...ako idemo prema Njemu bit će manje...Ne, neće nestati sve to, svi naši grijesi, jer još uvijek smo u tijelu, ali to nam ne može biti opravdanje ako znamo. Ne dolazi se do vječnosti samo tako zar ne? * U našem gradu Sisku se ovih dana događaju razne likovne izložbe povodom Susreta katoličke mladeži. No, ne mogu a da ne primjetim kako između svih tih slikara nema niti jedne ženske osobe...slučajno ili namjerno, ne znam...ali znam da postoje ili su već otišle u neke druge krajeve...Petra Brnardić, Svetlana Novaković, Jasminka Vidović-Buinac, Kristina Mareković..i vjerovatno ih ima još...neznane...a neke od njih su život umjetnosti utkale u svoje učenike.... |
24.04.2012., utorak
Čovjek koji sjedi, a ne sijedi...
 Inspirirano slikanjem na vjetru s bočicama i bojama sasvim pristojnim....i čovjek nakon svega poželi se sklupčati... Ne znam kako vama ali moje su misli u pokretu...nekad me bude ranooo ujutro, a nekad mi ne daju spavati...I onda se upitam koliko sjedim razmišljajući i to ne samo u fizičkom izgledu tijela , već u onom misaonom. Davno sam razumjela da si čovjek sam može nametnuti zatvor misli, ali i slobodu...Tako i Čovjek koji sjedi, a ne sijedi je zapravo odraz radišnog misaonog i kreativnog čovjeka gledano kao nutarnje biće doživljeno bezvremenskim izlgedom koji podsjeća na fetus. Očekuje se rođenje ideje koje počinje mišlju... |
03.04.2012., utorak
još jedna
 |