Inspirirano slikanjem na vjetru s bočicama i bojama sasvim pristojnim....i čovjek nakon svega poželi se sklupčati... Ne znam kako vama ali moje su misli u pokretu...nekad me bude ranooo ujutro, a nekad mi ne daju spavati...I onda se upitam koliko sjedim razmišljajući i to ne samo u fizičkom izgledu tijela , već u onom misaonom. Davno sam razumjela da si čovjek sam može nametnuti zatvor misli, ali i slobodu...Tako i Čovjek koji sjedi, a ne sijedi je zapravo odraz radišnog misaonog i kreativnog čovjeka gledano kao nutarnje biće doživljeno bezvremenskim izlgedom koji podsjeća na fetus. Očekuje se rođenje ideje koje počinje mišlju...
Post je objavljen 24.04.2012. u 20:00 sati.