Etnoseksualac u raljama života
20.02.2006., ponedjeljak
Ženska posla
|
Već odavno nisam na televiziji vidio Sanju Sarnavku. Ili Nevu Tolle. Mogu vam reći da sam se zabrinuo. I onda taman kad sam se malo odmorio od terora najgorih predstavnica ženskog roda eto ti nama Vedrane Rudan. Ja uopće ne mogu zamisliti koji je užas poznavati tu ženu. Koji je užas živjeti s tom ženom.I čudim se ustvari i onim ljudima u studiju kako je mogu trpjeti, kako mogu podnositi njezina vrijeđanja i dociranja, njezina omalovažanja. Ja bih se ustao i odvalio joj šamarčinu. Da... bio bi nasilnik prema ženi. Hvala lijepa. S takvom kao što je ona nema drugog načina. Ali ne pišem ovo zbog nje. Ona je samo paradigma ovog terora koji se vrši u cijelom svijetu. Teror ženskih udruga. Te udruge su slične SS-ovskim postrojbama. Nemilosrdne su i brutalne. Imaju sve ovlasti. Prvi zadatak im je svesti muškarca na mlohavca. Svesti muškarca na pravu mjeru. Ženi je dopušteno sve, jer je ona slabiji spol. Žena smije maltretirati muškarca i to je baš cool, a obrnuto je teški zločin. Žena smije vrijeđati, omalovažavati muškarca, verbalno ga uništavati a muškarac mora biti kuš. Ako slučajno digneš glas na ženu, onda si primitivac i siledžija a kad žena viče na muškarca to se ona samo brani. Ja to ne razumijem. Moj mali primitivni um to ne razumije. Zato mi vi ..koji ste na višem stadiju to objasnite. Molim vas. Muškarac je sveden na plašljivog mlitavca koji se boji i vlastite sjenke. Svaki mašta o tapeciranoj sobi gdje bi se mogao slobodno izvikati bez opasnosti da završi u lisičinama. Ženska prava mi izlaze na uši. Što je s muškim pravima. Što je s muškim pravima kad se ljudi razvedu a djeca po pravilu ostaju majci. Što je s muškim pravima kad žena terorizira muškarca, kad radi verbalno nasilje. Zašto je ženi dopušteno sve a muškarcima ništa. Zašto je dobar samo onaj muškarac koji je eunuh, koji samo klima glavom. Koji je kastriran. Šta će ženi takav muškarac. Drage moje žene suprostavite se pretvaranju muškaraca u eunuhe. Jer možda ćete jednom poželjeti muškarca ali ih više neće biti. Evo i sada bježe u muški zagrljaj. Sve više. Koja ravnopravnost. Nema ravnopravnosti. Ja sam mušakrac a ti si žena i nema ravnopravnosti. Ti si žena, ljepša si od mene, bog ti je dao teže zadatke nego meni, imaš druge zadaće nego ih ja imam. Ti si negdje jača, drugdje sam ja jači. Sad bi trebao reći..zajedno smo najjači....hahaha. Fućkam se ja na ravnopravnost. Ravnopravnost je pederska izmišljotina. Oni najviše profitiraju od ravnopravnosti. Čovjek u sebi nosi nešto iskonsko i to se ne smije dirati. Ako dirneš ode sve u q. Gledam često kako muškarci ljube ženama ruke. Bijeli beskrvni, mlitavi muškarci ljube ženama ruke. Ma biž' ća. Ja da sam žena, ne bi dao da mi svakakvi ljigavci sline po ruci. Šta to znači poljubiti ruku ženi. Čuvaj se takvih koji ti sline po ruci. Ima li odvratnijeg prizora od onog kad ružni, stari i debeli muškarac slini po ruci mlade i lijepe žene. Ne znam jel to ženama imponira. Ako je..onda su udarene u glavu. Ko ti god pokuša poljubiti ruku, bježi od njega. Opali ga torbicom. Razbij mu zube. Jer sigurno te želi zajebati na neki način. Namjere mu nisu čiste. Ja sam uvijek bježao od ljudi širokog osmijeha. Koji prema svakome šire ruke, čiji se zubi blistaju. Bjež' od njih kao od kuge. Druži se s čovjekom koji je suzdržan i koji je zabrinut. E taj ti ne želi zlo. Bježi od kicoša koji ti ljubi ruku. E malo sam zastranio...da..htio sam popljuvati žene i ženski teror. Mislim ..nemojte me krivo shvatiti. Ja volim žene. Sve što sam ikad volio u životu, bile su žene. Prema ocu ravnodušan, prema materi nikada. Oca poštuješ, mater voliš. Braću priznaješ, sestre obožavaš. Osim njih i još poneku ženu. Prema muškarcima sam indiferentan. Mogu postojati a i ne moraju. Ali kad već postoje, dajmo..zaštitimo ih. Žene drage zaštitite ih. To su nježna i krhka bića. Nisu vam ni do koljena. Nemojte još institucionalizirati svoju premoć. Šta vam to treba. Ionako vladate muškim životima, vi okrutne drage beštije. |
11.02.2006., subota
Ljubav
|
Ljubav..eh da. Nema čovjeka na svijetu koji ne zna definiciju ljubavi. Nekome je ljubav kad dobije briljant na poklon. Ili skupocjeno krzno. Drugome je opet ljubav kad dobije koricu kruha da utaži glad. Nekome je ljubav svakodnevna pojava a neko je nikada ne iskusi. Bar tako se kaže. Svi mi tragamo za ljubavi iako počesto sve radimo da do nje ne dođe. A pogotovo svi mislimo da zaslužujemo ljubav. To se valjda samo po sebi podrazumijeva. I ne znamo šta je tim ljudima da to ne vide ili ignoriraju. Kako nas mogu ne voljeti. I to baš onda kad nam to treba. A kad drugi trebaju našu ljubav..tada je druga priča. Onda imamo pametnijeg posla. Dat ćemo kad budemo imali vremena. Naša potreba za ljubavi je uvijek vječna. Bez nje je život besmislen..sve ostalo je prašina. No počesto je naša ljubav samo sebičnost, samo hrana za naš ego. Znamo da ljubav nisu ni briljanti ni ikakavo drago kamenje. Da ljubav nije ni kad si povrijeđen jer te netko napustio. To je samo povrijeđen naš ego. Koji ne trpi poraze. Onda čeznemo za ljubavlju..kao. A čeznemo u stvari za svojim poljuljanom taštinom. To nas boli..da. Uostalom ne kaže li se da čovjek žali za svojim osjećajima a ne za konkretnom osobom. Zapetljano..ha. Znamo i šta nije ljubav ali ipak to nazivamo ljubavlju. Znamo da ljubav nije seks nakon kojeg želiš pobjeći. Ali tepamo.." oh ljubavi". Ljubav nije ni kada svome djetetu dopuštamo sve što poželi. Znamo da nije ali to radimo iz ljubavi. Znamo da je počesto veća ljubav ako mu kažeš.."Ne". Ali kako bi to mogli kad ih volimo. Koliko puta lažemo zbog ljubavi. Kako se može lagati u ime ljubavi. To radimo da spasimo "ljubav". Znamo da ljubav nije niti to kad povrijeđeni tražimo zadovoljštinu za naše muke. Kad tražimo "pravednu osvetu". kad molimo boga da kazni mučitelje naše. Zbog naše ljubavi. Zbog naše povrijeđenosti. Ustvari mi volimo najčešće samo sebe..svoje veliko "ja"...sve ostalo se mora podrediti tome. Ko se toga ne pridržava..e taj je pizda. Ja isto ne znam šta je ljubav. Ja sam isto sebični gad. Stoput sam bio sebični gad. A vi..dragi moji. Vi isto mislite da ljubite i da zaslužujete ljubav. Ha..svakako. Mi ljudi smo slabe zvjeri. Uništava nas naše veliko..grandiozno "ja"..zašto je tako..zašto nas je Bog stvorio tako slabe. Da padnemo da bi se digli. Da bi opet pali. Možda nas zato Bog i voli. Ima jedna "oda ljubavi"..lijepo zvuči. Ne znam kako će se vama svidjeti. Meni se sviđa al neznam hoću li je ikada shvatiti u potpunosti...i što je još bitnije primjeniti na svoj život a ona glasi... Pavao Korinćanima 11-13 Hvalospjev ljubavi Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio a ljubavi ne bih imao bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje kad bih imao puninu vjere tako da bih brda premještao a ljubavi ne bih imao bio bih ništa Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje kad bih tijelo svoje predao da se sažeže a ljubavi ne bih imao ništa mi koristilo ne bi Ljubav je strpljiva ljubav je dobrostiva ljubav ne zavidi ne hvasta se ne oholi se Nije nepristojna, ne traži svoje ne razdražuje se zaboravlja i prašta zlo ne raduje se nepravdi raduje se istini Sve ispričava, sve vjeruje svemu se nada, sve podnosi Ljubav nigda ne prestaje Proroštva? Ona će isčeznuti! Jezici? Oni će umuknuti! Znanje? Ono će nestati! Jer nesavršeno je naše znanje, i nesavršeno naše proricanje Kada dođe što je savršeno, isčeznut će što je nesavršeno Kad sam bio dijete govorio sam kao dijete mislio kao dijete, sudio kao dijete Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je djetinje, Sad vidimo u ogledalo nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav -to troje- ali je najveća među njima ljubav. |
07.02.2006., utorak
Gradovi
Lijepo je imati grad koji osjećaš svojim. U kojemu se lijepo osjećaš. Jesam ovo napisao..stereotipno..u kome se lijepo osjećaš..pa da. Pa šta sad..neću valjda izmišljati i riječi i pojmove. dakle..šta sam ono htio reć. Lijepo je grad osjećati svojim iako se nisi u njemu rodio, niti ti sam sebe baš ono doživaljavaš baš ono potpunim građaninom tog grada jel..a još manje te osjećaju tim građaninom oni koji su se rodili tu  . Ala sam se zapleo. No dobro. Htio sam ustvari reći da je sreća da imaš takav jedan grad ali još je veća sreća kad imaš dva takva grada. A ja imam dva takva grada. I jebe me se ko šta misli. Da ja..kockoglavasti brđanin imam dva grada a vi imate samo jedan. Jednog volite a drugog mrzite. A ja imam dva..i obadva volim...e pa jebiga. Niko nije savršen. U Split sam došao ko klinac, pun energije, želje, očekivanja, svojih i tuđih, sjeo mi je ono ko kec na desetku. A to je takav grad. Ne pita te oćeš il nećeš, nego te zgrabi, gužva te i oblikuje kako mu paše, a ti se smiješ ..drago ti je..a di neće. Split je takav grad...veseli s s tobom, zaljubljen je s tobom, al neće da tuguje s tobom nego ti se ruga. Zajebaje te. On ne podnosi smrknuta lica i ne podnosi gubitnike. Ili jesi ili nisi. Ceri se nad tvojim tužnim licem i šuta te dok si na podu. Želi da se ustaneš..da se boriš. Ako mu kažeš da ti je teško..reći će ti "pizdo" i okrenuti ti leđa. Zagreb se ne raduje s tobom, Zagreb je indiferentan, opominje te kad si previše veseo, smiruje te kad si euforičan, preporučuje ti oprez. Kad si najradosniji i kad bi mu želio nešto reći naći ćeš ga da spava. On je sit ljudske raskalašenosti, pita me kad ću odrasti. Ali kad si tužan Zagreb te zagrli, odvuče u svoju nutrinu, u svoje magličaste dubine i veli..sakrij se ovdje ..ja ću čuvati stražu. Zagreb je stari mudri starac , Split je raskalašeni dripac. Svakom od njih bi mogao naći sto mana...baš kao dobrome konju. Patetično bi bilo reći da ih volim. Ali dragi su mi to gradovi. I lijepi su to gradovi. I oni daleko razvikaniji svjetski gradovi ( a vidio sam ih podosta) nemaju ni tu ljepotu ni tu dušu. To tek vidimo kad odemo vanka i kad vidimo taj navodni sjaj. Ma ni blizu. Sve neposoljeno. Sve bljutavo. Lijepa je ta naša domovina..mislim ..ta vaša domovina....jer ja sam (AVNOJU hvala) rođen par stometara s druge strane granice. Ali ipak to me ne priječi da se ne zaposlim u Hrvatsku turističku zajednicu. Šta mislite imam li mota...a.. |
