Ljubav..eh da. Nema čovjeka na svijetu koji ne zna definiciju ljubavi. Nekome je ljubav kad dobije briljant na poklon. Ili skupocjeno krzno. Drugome je opet ljubav kad dobije koricu kruha da utaži glad. Nekome je ljubav svakodnevna pojava a neko je nikada ne iskusi. Bar tako se kaže. Svi mi tragamo za ljubavi iako počesto sve radimo da do nje ne dođe. A pogotovo svi mislimo da zaslužujemo ljubav. To se valjda samo po sebi podrazumijeva. I ne znamo šta je tim ljudima da to ne vide ili ignoriraju. Kako nas mogu ne voljeti. I to baš onda kad nam to treba. A kad drugi trebaju našu ljubav..tada je druga priča. Onda imamo pametnijeg posla. Dat ćemo kad budemo imali vremena. Naša potreba za ljubavi je uvijek vječna. Bez nje je život besmislen..sve ostalo je prašina. No počesto je naša ljubav samo sebičnost, samo hrana za naš ego. Znamo da ljubav nisu ni briljanti ni ikakavo drago kamenje. Da ljubav nije ni kad si povrijeđen jer te netko napustio. To je samo povrijeđen naš ego. Koji ne trpi poraze. Onda čeznemo za ljubavlju..kao. A čeznemo u stvari za svojim poljuljanom taštinom. To nas boli..da. Uostalom ne kaže li se da čovjek žali za svojim osjećajima a ne za konkretnom osobom. Zapetljano..ha. Znamo i šta nije ljubav ali ipak to nazivamo ljubavlju. Znamo da ljubav nije seks nakon kojeg želiš pobjeći. Ali tepamo.." oh ljubavi". Ljubav nije ni kada svome djetetu dopuštamo sve što poželi. Znamo da nije ali to radimo iz ljubavi. Znamo da je počesto veća ljubav ako mu kažeš.."Ne". Ali kako bi to mogli kad ih volimo. Koliko puta lažemo zbog ljubavi. Kako se može lagati u ime ljubavi. To radimo da spasimo "ljubav". Znamo da ljubav nije niti to kad povrijeđeni tražimo zadovoljštinu za naše muke. Kad tražimo "pravednu osvetu". kad molimo boga da kazni mučitelje naše. Zbog naše ljubavi. Zbog naše povrijeđenosti. Ustvari mi volimo najčešće samo sebe..svoje veliko "ja"...sve ostalo se mora podrediti tome. Ko se toga ne pridržava..e taj je pizda. Ja isto ne znam šta je ljubav. Ja sam isto sebični gad. Stoput sam bio sebični gad. A vi..dragi moji. Vi isto mislite da ljubite i da zaslužujete ljubav. Ha..svakako. Mi ljudi smo slabe zvjeri. Uništava nas naše veliko..grandiozno "ja"..zašto je tako..zašto nas je Bog stvorio tako slabe. Da padnemo da bi se digli. Da bi opet pali. Možda nas zato Bog i voli.
Ima jedna "oda ljubavi"..lijepo zvuči. Ne znam kako će se vama svidjeti. Meni se sviđa al neznam hoću li je ikada shvatiti u potpunosti...i što je još bitnije primjeniti na svoj život a ona glasi...
Pavao Korinćanima 11-13
Hvalospjev ljubavi
Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio
a ljubavi ne bih imao
bio bih mjed što ječi,
ili cimbal što zveči
Kad bih imao dar proricanja
i znao sve tajne
i sve znanje
kad bih imao puninu vjere
tako da bih brda premještao
a ljubavi ne bih imao
bio bih ništa
Kad bih na hranu siromasima
razdao sve svoje imanje
kad bih tijelo svoje predao
da se sažeže
a ljubavi ne bih imao
ništa mi koristilo ne bi
Ljubav je strpljiva
ljubav je dobrostiva
ljubav ne zavidi
ne hvasta se
ne oholi se
Nije nepristojna, ne traži svoje
ne razdražuje se
zaboravlja i prašta zlo
ne raduje se nepravdi
raduje se istini
Sve ispričava, sve vjeruje
svemu se nada, sve podnosi
Ljubav nigda ne prestaje
Proroštva? Ona će isčeznuti!
Jezici? Oni će umuknuti!
Znanje? Ono će nestati!
Jer nesavršeno je naše znanje,
i nesavršeno naše proricanje
Kada dođe što je savršeno,
isčeznut će što je nesavršeno
Kad sam bio dijete
govorio sam kao dijete
mislio kao dijete,
sudio kao dijete
Kad sam postao zreo čovjek,
odbacio sam što je djetinje,
Sad vidimo u ogledalo nejasno,
a onda ćemo licem u lice.
Sad nesavršeno poznajem
a onda ću savršeno spoznati
kao što sam spoznat.
Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav
-to troje- ali je najveća među njima ljubav.
Post je objavljen 11.02.2006. u 17:12 sati.