Lijepo je imati grad koji osjećaš svojim. U kojemu se lijepo osjećaš. Jesam ovo napisao..stereotipno..u kome se lijepo osjećaš..pa da. Pa šta sad..neću valjda izmišljati i riječi i pojmove. dakle..šta sam ono htio reć. Lijepo je grad osjećati svojim iako se nisi u njemu rodio, niti ti sam sebe baš ono doživaljavaš baš ono potpunim građaninom tog grada jel..a još manje te osjećaju tim građaninom oni koji su se rodili tu
. Ala sam se zapleo. No dobro. Htio sam ustvari reći da je sreća da imaš takav jedan grad ali još je veća sreća kad imaš dva takva grada. A ja imam dva takva grada. I jebe me se ko šta misli. Da ja..kockoglavasti brđanin imam dva grada a vi imate samo jedan. Jednog volite a drugog mrzite. A ja imam dva..i obadva volim...e pa jebiga. Niko nije savršen.
U Split sam došao ko klinac, pun energije, želje, očekivanja, svojih i tuđih, sjeo mi je ono ko kec na desetku. A to je takav grad. Ne pita te oćeš il nećeš, nego te zgrabi, gužva te i oblikuje kako mu paše, a ti se smiješ ..drago ti je..a di neće. Split je takav grad...veseli s s tobom, zaljubljen je s tobom, al neće da tuguje s tobom nego ti se ruga. Zajebaje te. On ne podnosi smrknuta lica i ne podnosi gubitnike. Ili jesi ili nisi. Ceri se nad tvojim tužnim licem i šuta te dok si na podu. Želi da se ustaneš..da se boriš. Ako mu kažeš da ti je teško..reći će ti "pizdo" i okrenuti ti leđa.
Zagreb se ne raduje s tobom, Zagreb je indiferentan, opominje te kad si previše veseo, smiruje te kad si euforičan, preporučuje ti oprez. Kad si najradosniji i kad bi mu želio nešto reći naći ćeš ga da spava. On je sit ljudske raskalašenosti, pita me kad ću odrasti. Ali kad si tužan Zagreb te zagrli, odvuče u svoju nutrinu, u svoje magličaste dubine i veli..sakrij se ovdje ..ja ću čuvati stražu. Zagreb je stari mudri starac , Split je raskalašeni dripac. Svakom od njih bi mogao naći sto mana...baš kao dobrome konju. Patetično bi bilo reći da ih volim. Ali dragi su mi to gradovi. I lijepi su to gradovi. I oni daleko razvikaniji svjetski gradovi ( a vidio sam ih podosta) nemaju ni tu ljepotu ni tu dušu. To tek vidimo kad odemo vanka i kad vidimo taj navodni sjaj. Ma ni blizu. Sve neposoljeno. Sve bljutavo. Lijepa je ta naša domovina..mislim ..ta vaša domovina....jer ja sam (AVNOJU hvala) rođen par stometara s druge strane granice. Ali ipak to me ne priječi da se ne zaposlim u Hrvatsku turističku zajednicu. Šta mislite imam li mota...a..
Post je objavljen 07.02.2006. u 16:29 sati.