Indijanka vegetarijanka
09.02.2015., ponedjeljak
Sudbina Evinih kćeri, 2. dio
|
CITATI: Na europskom kontinentu patrijarhat se razvijao polako, ali na južnom dijelu Balkanskog i na Apeninskom poluotoku mnogo brže. To se dogodilo nakon što su te poluotoke osvojila ratnička indoeuropska plemena s krutim patrijahalnim društvenim sustavom. Njihova pradomovina bila je na području kirgiske stepe, između Aralskog jezera i Hindukuša. Zbog suhog stepskog tla zemljoradnja im je davala oskudne prinose pa su većinu hrane dobivali lovom i uzgojem domaćih životinja. To je bio posao muškaraca i oni su zbog toga uživali mnogo veći ugled nego žene. Kako hrane nije bilo dovoljno, glad, siromaštvo i oskudica natjerali su ih da se sredinom 3. tisućljeća pr. n. e. počnu seliti na sve strane svijeta u potrazi za plodnijom zemljom. Položaj žena je od 1960-ih postao općenito mnogo bolji nego što je bio prije stotinu godina. Žene su sad 'smjele' same ulaziti u restorane i kavane, hodati polugole na ulici, a u filovima i na televiziji prikazivali su se seksualni odnosi. Većinom su ipak bile gole samo žene, a muškarci su – ako se baš nije radilo o tvrdom pornografskom filmu – bili u hlačama ili najviše u gaćama. Homoseksualni spolni odnosi su redovno bili odnosi žena, a gotovo nikada muškaraca. I ne čini se da je prikaz seksa uvijek bio neophodan za radnju filma, već samo senzacionalistički dodatak za muškarce. Tako je najčešće ostalo sve do danas, iako su sad ponekad i muškarci goli. Radovi brojnih znanstvenika, istraživača prapovijesti, arheologa, etnologa, paleoantropologa i lingvista dokazuju da je količina biljne hrane koju su skupljale žene bila veća od ulova muškaraca pa je razumljivo da su zbog toga bile uvažavane i ravnopravne, a osim toga i posebno cijenjene zbog sposobnosti rađanja. Sokrat je običavao govoriti: 'Tri su razloga zbog kojih sam zahvalan sudbini. Prvi je što sam rođen kao čovjek, a ne kao životinja. Drugo, što sam na svijet doaš kao muškarac, a ne žena. I treće, što sam Grk, a ne barbar.' Aristotel je napisao: 'Jedini rob na kojeg neplemić može imati pravo njegova je žena.' Od svih životinjskih vrsta najsrodnije su nam čimpanze koje imaju 48 kromosoma, dakle 2 više nego mi, a nasljedne osobine su nam gotovo 99 posto jednake. Postoje dvije vrste čimpanza, obične čimpanze i patuljaste, bonobo čimpanze. Obične čimpanze su agresivnije i u njih dominiraju mužjaci, dok se u bonobo čimpanza ženke organiziraju u neku vrstu sestrinstva, ali su miroljubive unatoč premoći nad mužjacima. Prema fosilnim nalazima izgleda da su bonobo čimpanze vrsta koja je potekla direktno od našeg zajedničkog pretka, a od njih su se onda razvile obične čimpanze i mi. Nije jasno zašto i kada su obične čimpanze razvile agresivno ponašanje. Oznake: Stanislav Feldman, sudbina |
11.07.2014., petak
Sudbina
|
Što sam starija, to mi se sve više nekako čini da postoji sudbina. Postoje stvari koje su ti suđene pa makar se ti popeo na ne znam što, one će te opet dočekati. Možeš se truditi oko ljudi do besvjesti, ali nećeš steći prijatelje već će te svi uzimati zdravo za gotovo, kao komad namještaja. Možeš željeti udati se ili oženiti, ali ako ti nije suđeno nema šanse. Ako ti nije suđeno imati djecu, možeš pokušavati i pokušavati i opet ništa, a opet ako ti je suđeno imati ih, dobit ćeš ih bez nekog prevelikog truda. Od malena učimo kako se trud isplati, međutim kada se radi o međuljudskim odnosima, je li to baš tako? Volimo u zadnje vrijeme padati pod utjecaj lakpamtljive i površne koeljovske filozofije, prema kojoj 'kad nešto doista želiš, onda će ti cijeli svemir pomoći u tome i želja će ti se ispuniti'. Ako se ne ispuni – hej, nisi dobro želio, nisi dobro vjerovao. Ma daje, molim vas, kakva su to sranja? Vjerujem i želim onako kako mogu, koliko je u mojoj moći. Ne mogu postati netko drugi pa željeti, truditi se i vjerovati na njegov, 'ispravniji' način. I još nešto, puno je isplatljivije danas biti netko tko se ne trudi, kome je sve ravno, tko ima filozofiju – kako ćemo, lako ćemo. Trud se ne cijeni, naklonost i dobra volja također. Trebaš biti kučka i životu i ljudima pokazati zube, jedino tako će te netko shvatiti za ozbiljno. U suprotnom, ljubazni, prijateljski ljudi koji žele širiti ljubav, a ne rat samo su – komad namještaja na koji se nitko čak ni ne spotakne i zaradi modricu. Oznake: sudbina |
