Indijanka vegetarijanka

25.03.2014., utorak

Ožujska kiša

Kucka mi po kišobranu
šapuće mi u uho
žagori, blagoglagolji
čas mi miluje lice
čas mi šiba koljena
štipa me, pljuska
gricka po bocka.
Vjetar joj pravi društvo
zagrle se, stisnu
u lokvici prsnu
poput udarca moje cipele
na asfaltnoj stazi
mokroj, punoj vode.
Stišćem dršku kišobrana
prsti mi crveni, promrzli
oblak se namrštio
vjetar ga prikliještio
pa zaklanja sunce
mjesec i zvijezde,
ljut je oblak, ljut je,
crn, siv od muke
i baca sve veće kaplje
baca ih kao kamenje
pogađa mene, tebe, drveće,
gađa rijeku, vrapčića, mačku,
teško je pobjeći bijesu njegovu
kišobran je lagan, lagan je
ja sam slaba, slaba sam.
Bježim, bježim, bježim
gledam, gledam, gledam
mokre mi cipele propričale
mljackaju kao da nešto jedu
hladnoća mi prodire u stopala
kaže mi: 'Požuri, požuri, ludo,
da se ne nahladiš bit će čudo!'
Ja im se svima smijem
smijem im se, smijem,
i divim im se, divim.
Danas. I uvijek.

Oznake: Ožujak, kiša


03.04.2013., srijeda

Kiša

Kao da me čula. Pada. Pada. I jučer. I prekjučer. I danas. Možda će i sutra. Tražim je da sapere sve ono ružno. Sve ono tužno. Sve grijehe čovječanstva. I odnese daleko, daleko. Kao smeće. Kao plastičnu bocu što pluta po nabujaloj rijeci. Kao veliki komad stiropora. Kao svinjske iznutrice bačene u potok. Kao neželjene mačiće i štence stavljene u vrećicu i bačene u vodu. Poput otpadaka iz tvornice mesa što su se skupili na površini rijeke kao pjena, mjehuri. Smrdljivi mjehuri. Padaj kišo. Padaj i odnesi sve ovo da više ne postoji. Neka se otopi poput snijega i nestane. Barem do sljedeće zime. Barem to.

Oznake: kiša


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.