Indijanka vegetarijanka
28.04.2014., ponedjeljak
Gabriel Garcia Marquez: Sjećanje na moje tužne kurve
|
Marquezov roman iz 2004. godine o novinaru koji za 90. rođendan želi u krevet s djevicom. Glavni lik zapravo nikada nije bio sa suprotnim spolom ako za to nije platio te po vlastitom priznanju nikada se nije i zaljubio. Međutim, poznata svodnica mu pronalazi 14godišnju djevicu koja radi u tvornici gdje se prišiva gumbad te je podvodi devedesetogodišnjaku. Djevojčica je umorna te omamljena čajem za spavanje, a starac se u nju zaljubljuje, pjeva joj na uho i čisti znoj koji je stvara zbog vrućine. Ovi noćni susreti su prvo česti, a kasnije se prorjeđuju te zbog niza događaja djevojka na neko vrijeme nestaje iz starčeva života. On je posvuda traži i očajan je te shvaća da je zaljubljen. Kasnije, kada se ovi njihovi noćni sastanci nastave, u jednom trenutku djevojka se probudi i nešto kaže, a starac zaključuje kako mu je ipak draža kada samo šuti i spava. Ovdje dolazimo do toga priča li stari novinar preko ove djevojke, kako ju je nazvao, Delgadina, jer ne zna ni njezino pravo ime, o ljubavi općenito, o tome da je ona zapravo samo u glavi svakog od nas, a druga strana zapravo nam samo na bilo koji način (nekom gestom, djelom, izgledom…) daje tek maleni, sitni poticaj? CITATI: Moral je tek pitanje vremena, vidjet ćeš već. Shvatio sam da moja discipliniranost nije jedna od mojih vrlina, nego reakcija na moju nemarnost; da se pravim velikodušnim kako bih skrio vlastitu škrtost, da sam oprezan jer sam u biti nepovjerljiv, da sam pomirljiv kako ne bih upao u zamku svojih neobuzdanih ljutnji, da se trudim uvijek biti točan da se ne otkrije koliko mi malo znači tuđe vrijeme. Konačno, shvatio sam da ljubav nije stanje duše već horoskopski znak. Čovjek u seksu pronalazi utjehu kad mu se ne posreći u ljubavi. Nemoguće je ne postati onakvim kakvim te drugi smatraju - Julije Cezar. Oznake: Gabriel Garcia Marquez, Sjećanje na moje tužne kurve |
18.04.2014., petak
Gabriel Garcia Marquez
|
Nažalost, 17. travnja ove godine napustio nas je Gabriel Garcia Marquez. Vijest o njegovoj smrti, dakako, poprilično je slabo praćena, mnogo je važnije kakav je dan u životu 'najveće' zvijezde Jelene Rozge, nježni dani Zrinke Cvitešić i Nike Kranjčara ili kako je Beyonce pala na pozornici. Jednako je tako bilo i kada je umro Joža Horvat, a jednako se ažurno prati i to da je danas preminuo i Zvonimir Milčec. Zapravo, ništa čudno u svijetu izvrnutih vrijednosti. Kako bilo, Marquez me oduševio svojim oproštajnim pismom, koje je napisao još ranije, kada je saznao da boluje od tumora i kada je obznanio da se, nažalost, mora povući iz pisanja. Njegovo me je pismo nekako sastalo sa samim mojim bićem. Mnogo je negativnosti oko nas, mnogo je ljudi koji manipuliraju nama, a naša nevinost, neiskvarenost, ljubaznost, otvorenost, srčanost, susretljivost i iskrenost tumači se kao nešto loše, kao simbol gubitnika i jadnika, usamljenika i prevelikog emotivca koji nije vredniji od mrava i stoga ga treba zgaziti i dobro stisnuti đonom, samo zato jer se tako može i jer je njih najlakše zgaziti. Živimo u 'throwaway society' koje te danas želi jer si mu u interesu i jer mu odgovaraš, a već sutra te odbacuje baš poput najobičnije stare krpe, često zbog samo jedne 'krive' rečenice. Toliko je hejtera, posebno na mreži, posebno onih koji se skrivaju iza raznih nadimaka i tako siju mržnju, negativnost jer su jedino tako hrabri. Ipak, ne treba nas to pokolebati. Ipak ima dobrih ljudi. Malo, tek nekoliko, ali ih ima. I upravo zato vrijedi živjeti – kako bismo ih pronašli. Ili umrijeli pokušavajući. Nekoliko citata iz Marquezovih dijela: "U životu nije važno ono što vam se dogodi nego ono čega se sjećate i način na koji to pamtite". "Nije istina da ljudi prestaju slijediti svoje snove zato što ostare, ostare zato što su prestali slijediti svoje snove". "Nitko ne zaslužuje tvoje suze, a onaj tko ih i zaslužuje nikad te neće rasplakati". "Pravi je prijatelj onaj koji te drži za ruku, a dodiruje tvoje srce". "Laž je udobnija od sumnje, korisnija od ljubavi, trajnija od istine". "Problem s brakom je što završava svake večeri nakon vođenja ljubavi, a mora se ponovo izgraditi svakog jutra prije doručka". "Ludi ljudi nisu ludi ako prihvatite njihovu logiku". "Starost nema veze s tim koliko imaš godina, već koliko se staro osjećaš". "Postao sam svjestan da je neuzvraćena nesretna ljubav nepobjediva sila koja pokreće svijet". Također, Garcia Marquez zauvijek će ostati zapamćen po svojim književnim postignućima, pa vam donosimo i nekoliko citata pridruženih s djelima iz kojih potječu, a zahvaljujući kojima će sigurno živjeti zauvijek. "Ne, ne bogat. Ja sam siromah s novcem, što nije ista stvar". (Ljubav u doba kolere) "Onaj koji puno iščekuje, može očekivati malo". (Pukovniku nema tko pisati) "Osoba ne umire kad bi trebala nego kad može". (Sto godina samoće) "Seks je utjeha kad ne možeš imati ljubav". (Sjećanja na moje melankolične kurve) "Otkrio sam, na svoju veliku radost, da je život, a ne smrt, taj koji nema granica". (Ljubav u doba kolere) "Niti jedan lijek ne liječi ono što radost ne može izlječiti". (Ljubav i drugi demoni) "Sloboda je često prva žrtva rata". (General u svom labirintu) "Mudrost nam dolazi kad nam više nije od koristi". (Ljubav u doba kolere) A tu je i njegovo oproštajno pismo. Podijelila ga sam ga s majkom, koja mi je rekla: 'Ovo je previše za moje polupotrošeno srce.' Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam svojim izborom odabrao biti marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam. Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem. Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti. Spavao bih malo, više bih sanjao, jer znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla. Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju. Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, već i svoju dušu.... Uvjeravao bih ljude kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav! Djeci bih napravio krila i poklonio ih za uspješno letenje, ali tek kada nauče letjeti.. Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću nego s osjećajem napuštenosti. Toliko stvari bih se naučio od vas, Ljudi... Naučio sam da bi svi željeli živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh. Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek i držat će ga zauvijek. Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo kada mu hoće pomoći da bi se podigao. Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, i zato govorite uvijek što osjećate, a činite što mislite, ali u stvarnosti od svega naučenog nemam baš puno, jer kad me polegnu u grob, to ću sve zaboraviti. Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom. Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš. Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, i zato bih ti hito reći da te veoma volim. Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari. Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš. Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, za jedan... obzirom da si bio prezauzet da bi im prenio svoje osjećaje, emocije i posljednje želje. Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im 'žao mi je', 'oprosti', 'molim te', 'hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ. Upamti, nitko ne zna i neće pamtiti tvoje skrivene misli, osjećaje, emocije. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti. Pokaži svojim prijateljima i bližnjima koliko ih voliš - kako su ti veoma potrebni. Oznake: Gabriel Garcia Marquez, život, gubitništvo, nevinost |
