Marquezov roman iz 2004. godine o novinaru koji za 90. rođendan želi u krevet s djevicom. Glavni lik zapravo nikada nije bio sa suprotnim spolom ako za to nije platio te po vlastitom priznanju nikada se nije i zaljubio. Međutim, poznata svodnica mu pronalazi 14godišnju djevicu koja radi u tvornici gdje se prišiva gumbad te je podvodi devedesetogodišnjaku. Djevojčica je umorna te omamljena čajem za spavanje, a starac se u nju zaljubljuje, pjeva joj na uho i čisti znoj koji je stvara zbog vrućine. Ovi noćni susreti su prvo česti, a kasnije se prorjeđuju te zbog niza događaja djevojka na neko vrijeme nestaje iz starčeva života. On je posvuda traži i očajan je te shvaća da je zaljubljen. Kasnije, kada se ovi njihovi noćni sastanci nastave, u jednom trenutku djevojka se probudi i nešto kaže, a starac zaključuje kako mu je ipak draža kada samo šuti i spava. Ovdje dolazimo do toga priča li stari novinar preko ove djevojke, kako ju je nazvao, Delgadina, jer ne zna ni njezino pravo ime, o ljubavi općenito, o tome da je ona zapravo samo u glavi svakog od nas, a druga strana zapravo nam samo na bilo koji način (nekom gestom, djelom, izgledom…) daje tek maleni, sitni poticaj?
CITATI:
Moral je tek pitanje vremena, vidjet ćeš već.
Shvatio sam da moja discipliniranost nije jedna od mojih vrlina, nego reakcija na moju nemarnost; da se pravim velikodušnim kako bih skrio vlastitu škrtost, da sam oprezan jer sam u biti nepovjerljiv, da sam pomirljiv kako ne bih upao u zamku svojih neobuzdanih ljutnji, da se trudim uvijek biti točan da se ne otkrije koliko mi malo znači tuđe vrijeme. Konačno, shvatio sam da ljubav nije stanje duše već horoskopski znak.
Čovjek u seksu pronalazi utjehu kad mu se ne posreći u ljubavi.
Nemoguće je ne postati onakvim kakvim te drugi smatraju - Julije Cezar.
Post je objavljen 28.04.2014. u 16:15 sati.