Indijanka vegetarijanka
06.05.2016., petak
O društvu (ne i prirodi)
|
Ne pratim TV program pa ne znam je li ova serija kod nas zaigrala ikada. (Ako jest ili bude, voljela bih je vidjeti) Zove se Mr Robot, a govori o mladom, nedruštvenom kompjuterskom stručnjaku koji tijekom dana radi na poboljšanju sigurnosti na internetu, a tijekom noći kao veoma živahan haker. I tako sam sasvim slučajno saznala za seriju preko sljedećeg videa. Njega pitaju što je to u društvu što ga toliko razočarava, a njegov je odgovor sljedeći: Oh, ne znam… To što kolektivno mislimo da je Steve Jobs predivan čovjek iako znamo da je milijune dolara zaradio na radu djece? Ili možda to što se čini da su svi naši heroji falsifikati? Svijet po sebi je jedna velika obmana, bacamo spam jedni na druge našim gorućim sranjima komentarima, maskiramo se, društvene mreže glume intimu. Ili zato jer smo glasali za to? Ne našim političkim izborima već našim stvarima, našim vlasništvom, našim novcem. Ne govorim ništa novo, svi znamo zašto to radimo, ne zato jer su nas knjige Igre gladi usrećile već zato što želimo biti na sedativima. Zato jer je bolno ne pretvarati se, jer smo kukavice. Jebeš društvo. Oh I don’t know … Is it that we collectively thought Steve Jobs was a great man, even when we knew he made billions off the backs of children? Or maybe it’s that it feels like all our heroes are counterfeit? The world itself just one big hoax, spamming each other with our burning commentary bullshit, masquerading this insight; our social media faking this intimacy. Or is it that we voted for this? Not with our rigged elections, but with our things, our property, our money. I’m not saying anything new, we all know why we do this, not because Hunger Games books makes us happy, but because we want to be sedated. Because it’s painful not to pretend, because we’re cowards. F*ck society. Oznake: Mr Robot, tv, serija, haker, drušvo, Steve Jobs, sedativi |
