Indijanka vegetarijanka
13.10.2014., ponedjeljak
Paulo Coelho: Jedanaest minuta
|
Roman na 219 stranica koji prati djevojku Mariju, Brazilku, koja odlazi u Ženevu u Švicarsku s obećanjem da će postati plesačica, a kasnije završi kao prostitutka. Knjiga je napisana na osnovi stvarne priče žene koja je danas udana, živi u Lausannei i ima dvoje djece. Priznajem, prije kojih petnaestak godina, kada je Coelho postajao popularan, njegove sam knjige gutala kao lepinje s koprivom, nisam mogla prestati čitati. Ovu sam knjigu, međutim, pročitala s naporom. Na momente mi je čak i išla na živce i pomišljala sam da je neću pročitati do kraja. Radi se o tome da je sve predvidljivo, čak je i kraj tipičan, kao iz nekog lošeg ljubića, a sve je upakirano u neku filozofiju o tome kako treba biti dosljedan, nadati se i vjerovati i, dakako patiti se pri tom, što mi, obični smrtnici već jako dobro znamo, ali opet kao da tražimoo potvrdu da je to tako. U ovoj njegovoj knjizi se dobija i opis nekoliko eksplicitnih scena seksa, to je valjda utjecaj sve ove silne seksualne književnosti koja se razvija posljednjih nekoliko godina pa je morao i on to ukomponirati u svoju knjigu, da bude u trendu. Osim toga, i naslov je vezan uz seks – Marija, naime zaključuje da se seksualni čin svodi na jedanaest minuta, osim ako nema one unutarnje svjetlosti između para pa to onda može trajati u nedogled ili se, pak radi o nečemu sasvim iznenadnom i neobičnom pa se u takvom također može dulje uživati, što ona iskusi u sado mazo odnosu. Čitajući knjigu razmišljala sam o Coelhu, o njegovoj popularnosti. On je danas 'fenomen masovne kulture'. Ima ga posvuda. Čak i na Jani, koja sada nije samo 'voda' već 'voda s porukom'. A ono što on nudi zapravo su lijepe riječi, nešto što lijepo zvuči, a kad se malo dublje nad tim zamisliš, vidiš da to sve uopće ne drži ni 'vodu' ni 'vodu s porukom'. Razlog njegove popularnosti vjerojatno leži u sljedećem – velika većina ljudi je površna, zato im i paše to što im on površno poručuje, bitno je da je lijepo, ali što iza toga stoji ili ne stoji, manje je važno jer će i ovako i onako doći neka druga, zanimljivija poruka. Oznake: Paulo Coelho, Jedanaest minuta |
