Indijanka vegetarijanka
01.10.2014., srijeda
Daždevnjak
|
'Konačno sunce!' pomislio je i lijeno se popeo na jastuk od mahovine da se malo osunča. 'A tko si pak sad ti?' kroz um mu je proletjelo kad me je ugledao. I netremice me promatrao. Procjenjivao. 'Slikaj me, samo me ti slikaj ako ti je volja' naposlijetku je promrmljao. 'Može anfas, a može i iz profila, desni mi je posebno daždevnjanski dražestan'. Potom mi se osmijehnuo. I pročitao me da sam bezopasna pa mi okrenuo leđa.     Još kad sam bila dijete, rekli su mi da poslije kiše paziš kako hodaš po šumi jer ako sretneš daždevnjaka, odnosno nedajbože staneš na njega, on će ispustiti takav zvuk da ćeš odmah oglušiti. A ono što ti usade u djetinjstvu, teško je kasnije popraviti pa tako kad i danas vidim ovu lijepu i zaštićenu životinju, uvijek prvo pomislim baš na to. Inače, zanimljivo je kako se pare – mužjak izbaci paketić sjemena pa dovede ženku tamo gdje ga je izbacio i namješta njezino kloakalno mjesto kako bi sjeme ušlo. Ona nosi jaja od 6 do 8 mjeseci u svom tijelu, a nakon toga ispušta u vodu već razvijene ličinke. Spolno su zreli kada navrše od dvije pa čak do deset godina, u prirodi mogu živjeti oko 20ak godina, a u zatočeništvu su poznati primjerci stari i 50 godina. Zaštićena je vrsta i piše da se rijetko može vidjeti, ali evo, da se pohvalim, ja ga doista često sretnem. Oznake: daždevnjak |
