Indijanka vegetarijanka
08.11.2013., petak
Studeno veče
Srpasti mjesec, oblaci jastuci crveni promrzla ptica nešto divani glas joj se gubi u buci automobila, na prozoru violina svira, vlaga od noći cipele mi moči dok hodam kroz travu i saginjem glavu od teških misli, a hladnoća mi se cijedi kroz nos grči prste crveni obraze kao oblake. Drveće gotovo golo propušta poglede postaje prozirno kao staklo tek sjena od ljeta. Studeni je tu, uvlači se u mene i tebe, grije nas svojom hladnoćom. Oznake: studeni, hladnoća, pjesma |