Srpasti mjesec,
oblaci jastuci
crveni
promrzla ptica
nešto divani
glas joj se gubi
u buci automobila,
na prozoru
violina svira,
vlaga od noći
cipele mi moči
dok hodam kroz travu
i saginjem glavu
od teških misli,
a hladnoća mi se
cijedi kroz nos
grči prste
crveni obraze
kao oblake.
Drveće gotovo golo
propušta poglede
postaje prozirno
kao staklo
tek sjena od ljeta.
Studeni je tu,
uvlači se
u mene
i tebe,
grije nas
svojom hladnoćom.
Post je objavljen 08.11.2013. u 16:29 sati.