Indijanka vegetarijanka
24.10.2013., četvrtak
Lovci, vegetarijanci, mesari i ostali
|
Neki dan sam pisala o svom viđenju lovaca pa osjećam kao da bih se trebala nadopuniti. Dakle, po nekim reakcijama izgleda da je biti lovac jako grda stvar jer oni love iz zabave te on nije isti kao bilo tko, tko jede meso. No, sagledajmo stvari iz svih kuteva. Što je s mesarima? Mesari hodaju među nama, a rade užasne stvari životinjama po klaonicama. I to ne samo profesionalni mesari već i obični ljudi koji imaju kolinja u svojim dvorištima. Nešto je tako uzbudljivo za njih kada se spremaju ubijati životinju. Ili onaj mesar koji radi na mesoreznici – jeste li kada primijetili kako većina njih s takvim zadovoljstvom gura ruke u friški komad mesa i prebacuje ga iz ruke u ruke kao picajolo tijesto za pizzu? I što s ljudima koji jedu meso? Ispada da oni nisu krivi za to što je životinja šopana i ubijena na najgori način. A zapravo jesu krivi. Postoji kolektivna krivnja i to je upravo ova. Također, naravno da neću ni sebe izbaciti iz cijele priče. Jer jedem mliječne proizvode iako krave po farmama žive u groznim uvjetima i kada više ne daju mlijeko, siguran im je put u klaonicu. Ne prečesto, ali ih jedem, a jedem ih zato da bi mi bilo lakše u životu, ondosno da bi ljudi kod kojih idem, a koji me s nečim počaste, to mogu učiniti upravo mliječnim proizvodima jer 'ja ionako ništa drugo ne jedem' (budući da biljke valjda nisu hrana). Tako je, licemjerna sam s te strane. I sad opet o lovcima. Ponekad se može na TV-u uhvatiti dokumentarac o afričkimm plemenima koja još uvijek žive kao u prošlosti. Oni love životinje, potrebno im je i po tri dana ako ne i više kako bi uhvatili životinju, a potom sve iskoriste što se može od nje iskoristiti. Kada bismo svi jeli samo ono što sami možemo uhvatiti, meso bi se jelo mnogo manje, isto kao u prošlosti, i životinje bi manje patile po farmama. Što je humanije (ako u tom kontekstu možemo govoriti o humanosti) – ubiti zatočenu i već izmučenu životinju na farmi ili onu u prirodi koja je do tada vodila normalan život? Dakle, zapravo nema razlike između lovaca, mesara, mesoždera pa i mene kao vegetarijanke, barem u one dane kada jedem sir samo zato da bi nekome drugome bilo lakše sa mnom. Jednako kao što nema razlike između goveđeg, pilećeg ili svinjskog mesa u našim trgovinama i onog psećeg i mačjeg po kineskim i drugim dalekoističnim trgovinama i restoranima. Doista, nema je. Samo smo mi naviknuli misliti drugačije, odnosno prilagođavati istinu onako kako nama odgovara. Oznake: lovci, vegetarijanci, mesari |
