Indijanka vegetarijanka
24.12.2010., petak
Božićni blagdanski stol
Jučer pogledam kroz prozor. Susjedu pobjegao šaran iz vrećice, pao sa stola. Još živ, koprca se i bjesomučno otvara usta i škrge. Kasnije pogledam, srezan je u filete. S druge, pak strane, nabijaju prase na ražanj. Traže rupu, režu... prase slatko, maleno, ružičaste kože, podsjeća me na ljudsko dijete. Oči mrtve, kroz usta i guzicu proguran mu ražanj. I gdje je tu smisao? Prvenstveno smisao Božića, mira i sreće? Suosjećanja? Dobre volje? Milosti? Blagostanja? Iako smo 'već' u 21. stoljeću i iako imamo sva moguća i nemoguća tehnološka dostignuća, još uvijek je većina na razni pračovjeka, ma kako lijepo umotali darove i izrezali i dekorirali komade mesa na svom tanjuru. I oči i duša plaču mi za milijunima nevinih koji su ubijeni ovih blagdana kako bi se stvorio prividan osjećaj sreće i mira. |