Indijanka vegetarijanka
12.07.2009., nedjelja
Sergej Jesenjin: Pjesma o kuji
Jutros je kuja pri štali, gdje rogoz se zlati pod gredom, oštenila sedmero mladih, riđih štenadi redom. I jezikom, sve do tmine, mati ih češljala nježna; od trbuha njene topline voda se topila snježna A uveče, kao i vazda, kad koke na lijegala kreću, tmuran je stigao gazda i strpao štenad u vreću. Trčati snijegom je stala slijedeć mu tragove hoda i dugo uz val do vala hladna se mreškala voda. A kad se od trčanja vruća i znojna probi kroz sjene, njoj se mjesec vrh kuća ko njeno pričini štene. U plavet je zurila jasnu i cvilila nasred druma, a mjesec na putu kasnu sakri se iza huma. I tiho, kao kad s brijega za bačenim kamenom kreće, ko zlatne zvijezde sred snijega kotrljahu oči se pseće. |