nedjelja, 16.05.2010.
Prvomajski zov prirode
Izvorni smisao Praznika rada bi bio sjećanje na početak praktične borbe čikaških sindikata za radnička prava koji su baš 1. svibnja prije 124godine trebali zaživjeti u obliku osmosatnog radnog vremena kao osnovicom borbe protiv bespoštednog izrabljivanja.Prvi ga kao svjetski praznik radništva proglašava Druga internacionala već tri godine kasnije, a iste godine Rimska crkva kroz encikliku usmjerava mase na sv.Josipa kao uzor radništvu čime započinje gotovo 70godišnja politizacija Prvog svibnja, a u osnovnom obliku završava polovicom 50-tih godina prošlog stoljeća gdje je socijalistički lager galopirajućim ideologiziranjem tobožnjih dostignuća radničke klase pravio kič parade učvršćujući svoj politički legitimitet, dok je sa strane Rima papa Pio XII službeno blagdan sv.Josipa postavio na 1.svibnja. Praktična Amerika, gdje je sve i počelo, je paradoksalno svoj Labor day smjestila početkom rujna a prosječni Amerikanac ga psihološki doživljava kao kraj ljeta.
Vremenom je masa, sita licemjernih parola svjetskih autoriteta, otupila na smisao samog praznika i intuitivno koristila neradni dan proljeća kao "službeni" početak sezone roštiljanja i izleta u prirodu.Političke i društvene promjene 90-tih nisu dirale u ono što je narodu milo, već je liberalni kapitalizam do modernog proletarijata prodro kroz agresivnu reklamu u vidu senzacionalne ponude gotovih roštilj obiteljskih pakiranja GMO piletine, zašećerene sode u PET ambalažama i uvoznog piva gdje, zamislite, dobivate čak 0.5litre GRATIS!!! Za one dubljeg džepa je otišao i korak dalje pa turističke agencije nude first and last minute priliku da promišljate o klasnoj borbi za radnička prava razgledavajući financijske i osiguravateljske institucije na Manhattenu ili uz blage zamahe palmine grane u nježnim rukama egzotične jedva punoljetne i napola odjevene ljepotice na Baliju.
Koliko se sjećam kao mali, kompletna organizacija izleta od lokacije, preko odabira i pripreme mesa te nabavke pića kao i pripreme samog roštilja je imala visok stupanj autonomije koji je uključivao više obitelji i prijatelja a znao je potrajati danima.To je bilo "ono nešto" gdje je svatko s guštom odrađivao svoj zadatak. Danas je ta sloboda podmuklo narušena, jer živimo u vremenima kada nam se nameću sa svih strana gotova rješenja kao najbolja, jeftinija, nadohvat ruke i što nije bezazleno - na rate!No, uhodani tržišni recept koji nas uvjerava da u suvremenom i turbolentnom načinu života nemamo vremena za sebe na vješt je način razmazio pojedinca i naprosto ga učinio ovisnim o proizvodima i uslugama koje nudi na svojim policama, u svojim agencijama. ili u perverznijoj varijanti - na svojim web shop stranicama.
Nepošteno bi bilo sav tehnološki napredak svoditi pod isti nazivnik. Ali polazim od činjenice da je do prije 60-tak godina seosko stanovništvo činilo veliku većinu svake države a prosječni život se svodio na dobro organiziranu cjelodnevnu podjelu posla o čemu je često ovisio opstanak čitavih zajednica. Masovna elektrifikacija planeta je u kratkom periodu promijenila svaki segment života i od tada eksplozija tehnološkog napretka nezaustavljivo ide naprijed. Čak sam i uvjerenja da će se svaka nova generacija uspješno prilagođavati brzim promjenama. Ono u što sumnjam, a djelimično smo svjedoci i danas, jest kvaliteta života počevši od zraka koji udišemo, hrane koju jedemo, vodu koju pijemo uz odbacivanje rituala u kojima su dominantno dolazili do izražaja instinkti nepromijenjeni uslijed različitih civilizacijskih revolucija od pojave vatre do danas kao što su traganje, pripremanje, organiziranje, preuzimanje uloga itd...
Koliko smo spremni raditi kompromis na elementarnim stvarima u životu pokazat će (ne)kritički stav pojedinca prema trendovima koji će se uskoro izmjenjivati kao sekvence brzih rezova. Možda su prototipovi budućih prvomajskih izletnika "sretne" obitelji koje Audijem idu u McDonald's na praznični menu....
