subota, 25.07.2009.
DR. IVO SANADER PLOVI SKUPOCJENIM JAHTAMA PO JADRANU I MEDITERANU !?
Priredio: Bojan BREKALO
NAKON zadnjeg pojavljivanja u javnosti i to na 13. općem saboru HDZ-a 4. srpnja ove godine, kada je stranka odabrala njegove nasljednike, dr. Ivo Sanader je nestao iz javnosti. Na učestala pitanja svekolike javnosti "gdje je, odgovor je stigao tek 15. srpnja. Dakle, bivši premijer već tjednima uživa na jahti stanovitog Nevena Poldrugača, koji je istu kupio od Sanaderova prijatelja, splitskog poduzetnika Juroslava Buljubašića.
I tako, nakon što je, kako ga mnogi optužuju, "bijegom" s premijerske pozicije napustio veliki brod po imenu "Vlada RH", Sanader se ukrcao na manji, 16-metarsku prijateljevu jahtu, te se na njemu odmara ploveći po srednjoj i južnoj Dalmaciji.
Viđen je nedavno u glasovitoj uvali Lovrečina na otoku Braču kako se brčka u plavom moru i sav preplanuo, uživa u blagodatima slobodnog vremena koje prije kao šef hrvatsle Vlade nije imao. Sunča se i kupa bivši premijer, a jahtom je ovih dana, saznajemo, krenuo južnije i to, vjerovali ili ne, čak prema Otrantu (!).
Kako je prvotno javio Hrvatski radio, Buljubašićeva se jahta prije zvala Utiha (ili bonaca), no sada iz nepoznatog razloga nosi novo ime - Malo vitra. U registru brodova Republike Hrvatske stoji da je jahta Malo vitra vlasništvo tvrtke Pomilon iz Zagreba, čiji je vlasnik Neven Poldrugač. Paluba jahte je prekrivena skupom tikovinom, tu su i dva naknadno dodana unikatna stola. Brod je dug šesnaest metara, a sagrađen je prije devet godina. Bivši je premijer, prije odlaska na daleki jug, navratio i u svoj rodni grad Split, posjetivši u galeriji Kula izložbu Vladimira Meglića.
ČARI MORA I LUKSUZA
Međutim, kako IMPERIAL ekskluzivno saznaje od jednog Sanaderovog intimnog poznanika kojem s razlogom ne navodimo ime, bivši će se premijer uputiti prema mediteranskom otoku Malta i prekrcati na mnogo veću i mondeniju jahtu Seagull II , te se ponovo uputiti u Jadran. I na krstarenju Mediteranom i Jadranom bivši se premijer, saznajemo od njegovog poznanika, redovito čuje s francuskim predsjednikom Nicholasom Sarkozyjem i njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. O čemu li razgovaraju, samo nebo zna.
Jahta Seagull II je također dijelom u vlasništvu Sanaderovog prijatelja Juroslava Buljubašića, a koji je u međuvremenu postao jedan od najvećih hrvatskih brodara, s dva stometarska putnička broda, šest katamarana i nekoliko manjih trajekata na domaćim linijama. S godinama je biznis proširio i na druge sektore, te je osnivač Splitsko-dalmatinske banke, jedne kabelske televizije, putničke agencije Split Tours, dva hotela te političke stranke Lista velog mista , a dogodine planira i let u Svemir (!).
Većinu važnih životnih odluka Buljubašić je, priznaje, donio preko noći. Tako se prije dvije godine povukao s čelnih položaja u svojim tvrtkama, a novac dobiven od prodaje vlasničkog udjela uložio je u desetak tvrtki na području bivše "jugo-titovine" te u isto toliko u inozemstvu - dio u Europi a dio u Južnoj Americi. Prije toga pozdravio se i s političkom karijerom, a jedino se nije htio oprostiti od funkcije Počasnog konzula Republike Čile u Hrvatskoj, koju s ponosom i savjesno obavlja od 2001. godine, te gore spomenutog 54- metarskog broda Seagull II, čiji je suvlasnik s Dancem Henryem Jorgensenom, stručnjakom za inženjering u brodarstvu. Tjedan dana na tom superluksuzno uređenom oldtimeru, koji je nekad bio dio jugoslavenske "bijele flote", a sad je usidren na Malti stoji pravo bogatstvo. U usporedbi sa megajahtama svemirskog dizajna Buljubašićev Seagull II dotjerana je, ugledna i ponosna brodska stara dama u najboljim godinama. Naime, brod je sagrađen još na početku 50-ih godina prošlog stoljeća i plovio je na redovitoj liniji između srednjodalmatinskih otoka. Umjesto da ode u zaborav i na rez Buljubašić ga je odlučio potpuno rekonstruirati i preurediti, luksuzno ga opremiti i ponuditi za iznajmljivanje. Izgrađen bez zavarivanja, Seagull II, na kojem se nekoć moglo voziti dvjestotinjak putnika, sada je prilagođen potrebama dvanaestero gostiju. Brod je danas uvršten u katalog uglednog Fraser-a, agencije iz Monte Carla što eliti iznajmljuje brodove, a čiji tjedan dana najma stoji basnoslovnih 110 tisuća eura.
Među slavnim gostima jahte Seagull II dosad su bili Bono Vox frontman grupe U2 koja u kolovozu ove godine gostuje u Zagrebu, te danski princ Henrik, ali uskoro i sada pak bivši premijer Sanader koji, očito je, sad ima dovoljno vremena za ljetni odmor na skupocjenoj jahti Seagull II, na čijoj bi terasi trebao ručati, saznajemo, ispred glasovitog dvorca Vitturi u Kaštel Lukšiću, nedaleko Splita, a nakon čega slijedi njegov - kažu nam u HDZ-u - "epohalni" povratak u aktivnu politiku.
Dok njegovi nasljednici na čelu s premijerkom Jadrankom Kosor muku muče s rebalansom proračuna, najavljući još nekoliko njih, a stanovnici Republike Hrvatske strahuju od sve lošijih vijesti i političkih odluka koje će isprazniti ionako već prazne džepove, pa si mnogi ljetovanje ove godine neće moći priuštiti, bivši premijer dr. Ivo Sanader mirno, polako, naravno, ne u petoj brzini i bezbrižno plovi te uživa u čarima mora i luksuza. Hoće li na mondenoj jahti Seagull II bivši hrvatski premijer zajedno sa svojom suprugom Mirjanom Sanader uživati kao Buljubašićev gost ili će ipak isprsiti 110.000 EUR-a saznati ćemo uskoro.
utorak, 07.07.2009.
Dr. Ivo Sanader podnio ostavku zbog pritisaka iz Bruxellesa i prijetnji ubojstvom njegove kćeri !?
Priredili:Istraživački tim IMPERIAL-a, redakcija lista STEKLIŠ i Necenzurirano.com
NAKON što je današnji ex premijer dr. Ivo Sanader zabezeknuo cjelokupnu hrvatsku, europsku, pa i svjetsku javnost podnijevši ostavku na mjesto premijera i predsjednika stranke, te izjavio kako se "neće kandidirati za Predsjednika Republike", Ivo Sanader točno i kada bi se predomislio, jer neki nagađaju da je upravo to njegova navodna predizborna strategija, ne bi mogao više biti ozbiljan predsjednički kandidat. Ali tko zna, kod dr. Ive Sanadera, tog svojevrsnog "boga Janusa" sve je moguće, kao uostalom i u našoj državi.
Javnost se, naravno, pita koji su stvarni razlozi premijerove ostavke, mediji špekuliraju o Sanaderovim motivima. Istovremeno, nitko još javnosti nije priznao kako su nastupile okolnosti ozbiljne institucionalne krize i krize sustava, te kako je Republika Hrvatska pred potpunim financijskim slomom državnog proračuna, dakle da su nastupile sve okolnosti financijsko - ekonomske krize, unatoč nedavnom govoru predsjednika Stipe Mesića o tome da još uvijek nismo bankrotirali, a izgleda da - jesmo (!).
U tom smislu Sanaderovu se ostavku nije shvatilo kao indikator krize sustava, niti država u ovom trenutku ima bilo kakav plan kriznog postupanja i upravljanja. Niti trenutna vlast, koja je preuzela mandat od Sanadera na čelu s novom premijerkom Jadrankom Kosor, a niti oporba pod vodstvom SDP-a i njihova predsjednika Zorana(nemampojma) Milanovića nemaju političke hrabrosti i ljudskog poštenja priznati građanima Republike Hrvatske da smo se našli najvjerojatnije u najtežoj krizi od osamostaljenja naše zemlje. Međutim, što je prethodilo Sanaderovoj ostavci? Prije nešto više od par tjedana objavljena je vijest o Sanaderovim razgovorima sa predstavnicima institucija Europske unije tijekom njegova ne tako davnog boravka u Bruxellesu, te o zahtjevima predstavnika Europske komisije za potpunom reformom sustava državne administracije u Hrvatskoj, te izravnim zahtjevima za rekonstrukciju Sanaderove Vlade.
U Bruxellesu su tada, saznajemo, premijeru Sanaderu postavili nekoliko ključnih uvjeta, a u smislu rekonstrukcije Vlade. Europska komisija je tada od dr. Ive Sanadera tražila smjenu Tomislava Karamarka s mjesta ministra unutarnjih poslova, i to zbog njegove povezanosti s organiziranim kriminalom i međunarodnim kriminalnim organizacijama, prije svega kriminalnim klanom Osmani, čiji su pripadnici početkom godine osuđeni zbog organiziranog kriminala i pranja novca pred njemačkim Saveznim sudom, nakon čega su uz Karamarkovu pomoć pobjegli iz Njemačke i sakrili se u Hrvatskoj. Nacionalni mjesečnik IMPERIAL raspolaže s dokumentom njemačke tajne službe BND (Bundesnachrichtendienst) od 2003. godine u kojem je izvršena analiza i procjena organiziranog kriminala unutar sigurnosno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske, pa sadržaj manjeg dijela tog dokumenta ovom prilikom prenosimo:
"..... Analizom postojećeg stanja u hrvatskim službama, profesionalni analitičari BND-a i još nekih zapadnih službi došli su do procjena da će organizirani kriminal u RH u sljedećem razdoblju od pet do deset godina uspjeti sačuvati i razviti svoje pozicije unutar državnog aparata, posebno u sigurnosno-obavještajnom sustavu, u pravosuđu i policiji, te na taj način postati najveća prijetnja sigurnosti države i njenih građana. Takva korumpirana država neće moći dobiti priliku za ulazak u EU. Posebno treba upozoriti na jake veze organiziranog kriminala s vladajućim političkim strukturama u državi koje ne čine ništa kako bi spriječili širenje organiziranog kriminala, nego zapravo postaju zaštitnici i neposredni sudionici zločina. Umjesto da na čelna mjesta imenuju časne i odgovorne ljude, političke strukture rade upravo obratno pa na takva mjesta imenuju ljude neposredno povezane s organiziranim kriminalom, dajući im na taj način legitimitet da troše državni novac u korist i za razvoj organiziranog kriminala. U ovom trenutku potrebno je iz perspektive državnih službenika u sigurnosno-obavještajnoj zajednici upozoriti na negativnosti unutar tog sustava koje će imati nesagledive posljedice za nacionalnu sigurnost RH. Državni službenik bi trebao biti ogledalo države, ali ako je to lik Damira Lončarića, sadašnjeg vršitelja dužnosti ravnatelja Obavještajne agencije Vlade RH, onda je njegovo postavljanje na to mjesto jednostavno rečeno - sabotaža i istovremeno omogućavanje Hrvoju Petraču, njegovom kumu i mafijaškom bossu, da postane jači od državnog aparata Vlade RH, ili još bolje rečeno, jedan od najvažnijih dijelova države, ali pod njegovom (Petračevom) ingerencijom, koji će ga štititi i pomagati sredstvima same države i njenih poreznih obveznika. Prema provjerenim i utvrđenim saznanjima naših, europskih i hrvatskih sigurnosno-obavještajnih kadrova Damir Lončarić, vršitelj dužnosti Ravnatelja Obavještajne agencije je povezan s organiziranim kriminalom već od 1993. godine kada je bio načelnik u PU Zagrebačkoj, za vrijeme dok je načelnik PU bio njegov bliski suradnik i prijatelj Tomislav Karamarko, bivši suradnik jugoslavenskog KOS-a (izvor: utvrđenja saznanja Protuobavještajne agencije Vlade RH). Te godine Damir Lončarić je službeno obaviješten i dostavljena su mu saznanja SZUP-a o organiziranom kriminalu kojeg je vodio Josip Lončarić, u ovom (tadašnjem; 2003. godina; op.a.) trenutku uhićen i nalazi se u zatvoru u Republici Sloveniji, a odnosio se na ilegalno krijumčarenje ljudi preko zrakoplovne luke Pleso, te preko još nekih graničnih prijelaza iz BiH prema RH, a putevi ilegalnog prebacivanja ljudi išli su prema zemljama Zapadne Europe. Tadašnji načelnik Operativnog sektora PU Zagrebačke Damir Lončarić znao je za sve ove aktivnosti i nije ništa poduzimao, jer je već tada primio novac od kriminalca Josipa Lončarića. Štoviše, da bi "posao" bolje funkcionirao Damir Lončarić u posao uvodi i svog prijatelja, poznatog organiziranog mafijaškog "bossa" Hrvoja Petrača koji investira novac u organizaciju Josipa Lončarića i ovaj tijekom godina postaje jedan od najopasnijih krijumčara ljudi na prostoru Europe. Da bi povećao i poboljšao posao Josip Lončarić i investitor Petrač osnivaju svoju avio-kompaniju, a "zaštitnik" Damir Lončarić redovito ubire svoj "danak" u velikim sumama novca. Da bi efikasno proveo kontrolu posla na aerodromu Pleso odakle se prebacuje najviše ilegalnih migranata iz cijelog svijeta, Damir Lončarić zajedno s Tomislavom Karamarkom uspijeva posmjenjivati sve poštene policajce na aerodromu, a svi oni mogu posvjedočiti o ovom organiziranom kriminalu (jedan od zapovjednika je prebačen na Policijsku akademiju). U to vrijeme (1993-95.g.) SZUP prikuplja podatke o ovim ilegalnim aktivnostima i spoznaje tko je sve u njih uključen iz državnog sustava. Dio tih podataka prezentiran je Damiru Lončariću još 1993. godine dok je bio načelnik Operative u PU Zagrebačkoj, ali kako se on osobno uključio u organizirani kriminal, SZUP mu nije više dostavio niti jednu informaciju o nezakonitim aktivnostima na Plesu, već je nastavio sa operativnim prikupljanjem informacija i nakon toga. U ovom (tadašnjem; op.a.) trenutku ravnatelj SZUP-a, Franjo Turek raspolaže sa ovim saznanjima, ali ih nikada nije upotrijebio kao što je i trebao po službenoj dužnosti. Odlaskom Tomislava Karamarka s mjesta načelnika PU Zagrebačke, Damir Lončarić je umirovljen, ali je u cilju organizacije organiziranog kriminala, čiji je član sada definitivno postao, postavljen na mjesto šefa sigurnosti, na najvažnijem mjestu za nastavak najprljavije rabote ilegalnog prebacivanja ljudi, a to je aerodrom Pleso. Damir Lončarić sada sa još većim žarom nastavlja svoj prljavi posao, a sustav je sam "dotjerao u red" još ranije postavljajući odane policajce na sva ključna mjesta na aerodromu. Josip Lončarić, Hrvoje Petrač, Tomislav Karamarko i Damir Lončarić šire svoj posao do neslućenih granica, sve uz obavještajnu potporu Josipa Perkovića za kojim je bavarska policija i njemački Interpol raspisao tjeralicu zbog ubojstava hrvatskih političkih emigranata za koje je osumnjičen u Njemačkoj, a sada njegovog sina Saše Perkovića, tako da je sve veći broj ilegalno prebačenih ljudi u zemlje EU. Damir Lončarić sudjeluje u organizaciji ovog posla od 1995. godine do 2001. godine kada je postavljen za ravnatelja HIS-a. U njegovu postavljanju na tu funkciju ključnu ulogu odigrao je Josip Perković, poznati jugoslavenski udbaški djelatnik i organizator više ubojstava hrvatskih emigranata širom svijeta, posebice u mnogim zemljama EU. Budući da je Josip Perković znao za nezakonite djelatnosti Damira Lončarića, metodom kompromitacije prijeti mu i zatim ga vrbuje te pridobija za suradnju. U međuvremenu Josip Perković odlazi kod predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesića i uvjerava ga kako on može riješiti sve probleme unutar sigurnosno-obavještajnog sustava, a istovremeno traži puteve kako bi došao do utjecaja kod (tadašnjeg; op.a.) hrvatskog premijera Ivice Račana i to mu uspijeva preko Gorana Granića (i to je postignuto kompromitacijom). Uvidjevši da preko Damira Lončarića može kontrolirati svu djelatnost HIS-a, Josip Perković otkriva sve svoje karte: postavlja za načelnika operativne uprave HIS-a svoga sina Aleksandra Perkovića (promijenio ime u Saša), a nakon nekoliko mjeseci promovira ga u pomoćnika za operacije. ..... "
"..... Zloupotrebom vrhunske sofisticirane ofenzivne i pokretne opreme za prisluškivanje koju je HIS ranije nabavio od američke obavještajne agencije CIA-e i njenim nezakonitim korištenjem (osoblje za korištenje te opreme sastavljeno je od vrlo pouzdanih Lončarićevih i Perkovićevih ljudi na čelu s njegovim pomoćnikom Borisom Gaćinom i Mirkom Korajcem) izlazila vikendima iz zgrade HIS-a i sa tom opremom odrađivala posao. Pouzdano se zna da su tom opremom prisluškivani (tadašnji; op.a.) ministar policije Šime Lučin(inače iz SDP-a; op.a.), tadašnji hrvatski premijer Ivica Račan, zatim predsjednik Stipe Mesić kojem su posebno "sjeli za vrat" kad su doznali da njegov savjetnik Željko Bagić, preko Čede Komljenovića Monty Shadowa (bavi se vrhunskom prostitucijom u Milanu, jedna od njegovih klijenata bila je i jedna od najbogatijih Hrvatica Slavica Radić-Ecclestone) organizira za njega "specijalne masaže" mladih djevojaka u jednom stanu u Ilici. ...."
"..... Prisluškivanjem su doznali i za sve kontakte Tomislava Karamarka kojeg su kasnije i prisilili da dade ostavku na mjesto predstojnika UNS-a (Karamarko je vrbovn još dok je radio u Kršćanskoj sadašnjosti;na vezi ga je držao oficir KOS-a Željko Škovrlj, sada u Beogradu). Upotrebom ove tehnike doznali su i da je Tomislav Karamarko došao na nezakonit način do kuće u zagrebačkom Markuševcu, koju trenutno prodaje za 5 milijuna DEM. Inače je Tomislav Karamarko svojim utjecajem kod predsjednika Mesića za ambasadora RH u Turskoj, Ankara, postavio Adnana Muharemija, koji je oženio sestru Karamarkove supruge (kći bivšeg ambasadora RH u Islamskoj Republici Irana, stanovitog Muftića). ..."
".... Preko mreže HIS-ovih operativnih pozicija u RH i posebno izvan zemlje, Lončarić i Perković bez zakonskog odobrenja prikupljaju najtajnije informacije o pojedincima iz političke opozicije. Najviše ih zanimaju informacije o dr. Ivi Sanaderu, pa u Republici Austriji pokušavaju dobiti informacije o Sanaderovim navodnim ilegalnim poslovima u Republici Austriji. Navodno su dobili informacije o njegovim ilegalnim financijskim transakcijama u njegove tvrtke u Austriji iz RH, dok je Sanader bio šef Ureda Predsjednika dr. FranjeTuđmana, te dok je bio zamjenik Mate Granića u MVP RH. Prema glasinama koje se šire oko Sanadera, ispitivali su osobe koje imaju informacije o njegovim navodnim homo-biseksualnim sklonostima. Postoji priča iz nekoliko izvora da su uspjeli dobiti video kazetu na kojoj je dr. Ivo Sanader prikazan u vrlo kompromitiranom položaju. ."
Prema saznanjima od novinarskih kolega čija imena ovom prilikom s razlogom ne navodimo, IMPERIAL je došao do informacije da je u posjed video snimka, tj. kazete o kojoj je gore riječ došao čak i britanski BBC, a prema riječima jednog njihovog novinara homoseksualne orijentacije koji je, navodno, tom priliko rekao kako BBC-u sadržaj tog snimka nije važan, jer se radi o osobnim seksualnim sklonostima pojedinca, pa makar to bio i jedan premijer, pomalo u čudu zapitavši pritom da gdje bi BBC kao ozbiljna televizijska kuća i jedna od najboljih i najjačih u svijetu stigla kad bi objavljivao nedovoljno provjerene sexy afere hrvatskih, europskih ili britanskih premijera, parlamentaraca, ministara, te inih?
AUSTRIJSKA TAJNA IVE SANADERA
Osim smjene sadašnjeg ministra hrvatskog MUP-a Tomislava Karamarka, Europska je komisija, saznajemo, od bivšeg premijera nedavno tražila također i smjenu Ivana Šukera s mjesta ministra financija, i to prije svega zbog Šukerovog izravnog miješanja u međunarodnu istragu o pranju novca preko tajnih računa u Hypo banci, Raiffeisenbank Zagreb, te nekim drugim stranim bankama; te smjenu potpredsjednika Vlade Damira Polančeca zbog navodne umiješanosti u međunarodnu aferu pranja novca preko Raiffeisen banke u tzv. aferi Brodosplit.
Tijekom tog, sada vidimo njegovog posljednjeg posjeta Bruxellesu u funkciji hrvatskog premijera, Sanader je dobio jasno upozorenje kako Europska unija više neće tolerirati postojanje i funkcioniranje netransparentnih paralelnih centara moći u Hrvatskoj, koji su zapravo dio kriminalističke strukture usko povezane s međunarodnim organiziranim kriminalom.
U Bruxellesu su, navodno, ponovno tom prilikom upozorili (sada već bivšeg) hrvatskog premijera kako sva izvješća nadležnih služba Europske komisije upućuju na zaključke kako Republika Hrvatska služi kao utočište međunarodnog organiziranog kriminala i kako hrvatski financijski i bankarski sustav, uz znanje i pokrivanje vlasti i Ureda Predsjednika na Pantovčaku, služi kao sustav za pranje novca međunarodnog organiziranog kriminala. Iako je u javnosti potpuno prešućeno, upravo zbog tih razloga, u ožujku ove godine Moneyval odbor Vijeća Europe ponovno je negativno ocijenio stanje u Hrvatskoj vezano za suzbijanje pranja novca. Osim toga, izravno odbijanje hrvatske Vlade da na zahtjeve austrijskog pravosuđa pomogne u rasvjetljavanju afere pranja novca preko tajnih računa kod Hypo Alpe Adria Bank AG Klagenfurt, a koje su se operacije glavninom odvijale upravo preko Republike Hrvatske, uz sudjelovanje premijera dr. Ive Sanadera u tim kriminalnim operacijama, zbog čega se u Austriji, ali i u Hrvatskoj o tome provodi kaznena istraga, uzrokovala je krizu u odnosima Beča i Zagreba, pogotovo nakon što je Republika Austrija o cijelom slučaju diskretno izvijestila institucije Europske unije, pokušavajući tako prije svega sa sebe otkloniti odgovornost za Aferu Hypo i prebaciti je isključivo na Sanadera.
U slučaju Hypo, Sanader međutim nije mogao popustiti. Iz Hypo banke su ga jednostavno ucijenili podacima i dokumentima o njegovim tajnim računima kod te banke i to od 90.-ih godina do danas, te financijskim operacijama preko tajnih računa u Hypo banci u kojima je osobno sudjelovao. Afera Hypo, iako se o njoj u Hrvatskoj šutjelo, iako mediji nisu prenosili, jer nisu smjeli (kontrolira ih dr. Ivo Sanader i ured predsjednika Mesića; op.a.) detalje o pranju novca u Hypo banci, niti su pisali o dvije istrage koje usporedno vode austrijsko i hrvatsko Državno odvjetništvo, postala je jedan od najvećih utega drugog mandata dr. Ive Sanadera na dužnosti predsjednika hrvatske Vlade. Sanaderova osobna umiješanost u aferu Hypo svakako je onemogućila i bilo kakvo poduzimanje akcija protiv njegovog ministra financija Ivana Šukera (u HDZ-ovskim kuloarima znan i po nadimku Šunker; valjda zbog oblika tijela; op.a.), a prema kojem su iz Bruxellesa zatražili sankcije, odnosno njegovu smjenu, upravo zbog otvorenog prikrivanja operacija pranja novca preko banaka kćeri Hypo banke u Hrvatskoj, Hypo Alpe Adria Banke Zagreb i Slavonske banke d.d. Osijek. Upravo zbog afere Hypo Sanader je počeo gubiti povjerenje svojih strateških partnera u procesu pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji: Njemačke i Austrije, koje su se zbog afere Hypo morale diskretno u diplomatskim krugovima u Bruxellesu distancirati od Sanadera. Ilustracije radi, treba reći da je u nezakonitim financijskom operacijama pranja novca preko Hypo banke, i to operacijama provedenim preko Hypo banke u Hrvatskoj i Slavonske banke d.d. Osijek, ukupno "oprano" 1.701.000.000,oo EUR (milijardu i sedamsto i jedan milijun EUR-a) nepoznatog, a pretpostavlja se kriminalnog podrijetla.
Tadašnji premijer Sanader i financijski ministar Šuker prva su izvješća i dokumente o ovoj aferi primili već u ožujku 2001. godine, kada je tu dokumentaciju primio i Andrija Hebrang i to, saznajemo, od novinara Domagoja Margetića (!). Kako su ove operacije ozbiljno ugrozile stabilnost austrijskog financijskog i bankarskog sustava, a prikrivane su, između ostalog, i krivotvorenjem bilanca Hypo banke Klagenfurt i njenih banaka kćeri u Hrvatskoj, austrijsko Ministarstvo financija tada je pokrenulo sveobuhavtnu istragu, koja je istražitelje navela na trag koji je vodio prema Republici Hrvatskoj, točnije prema Hypo Alpe Adria Banci d.d. Zagreb, Slavonskoj banci d.d. Osijek, Vladi Republike Hrvatske, hrvatskom Ministarstvu financija i Hrvatskoj narodnoj banci. Činjenica da je Vlada, odnosno osobno Sanader i Šuker, skrivala od austrijskih vlasti tajni "Dossier Hypo", čije su uništavanje na kraju naredili Sanader i Šuker, a provela Slavica Pezer Blečić, Šukerova pomoćnica i šefica Deviznog inspektorata, samo je pogoršala situaciju. Prikrivanjem ovih dokumenata, Sanader je zapravo pokušavao zaštititi svojeg prijatelja i partnera u operacijama preko Hypo banke Guntera Stridingera, bivšeg čelnika Hypo banke Klagenfurt, koji se u Austriji našao pod istragom državnog odvjetništva zbog organiziranog kriminala i pranja novca u Hypo banci. Stridinger i Sanader prijatelji su i partneri od 1990.-ih godina, a Stridinger je često u privatnom krugu suradnika i prijatelja naglašavao kako je Sanader njegov osobni i "prijatelj kuće". Sanadera je uz Stridingera vezalo zapravo puno više; tajna podrijetla Sanaderove financijske imovine. Tajna koju je Stridinger čuvao, a Sanader mu uzvraćao lojalnošću i u trenucima pokretanja istrage protiv Stridingera i Hypo banke, prikrivajući od austrijskih vlasti dokaze o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo banci. Ta je "austrijska tajna" Ive Sanadera, postala njegova najveća politička hipoteka, koja je na kraju došla na ovrhu i u konačnici jednim dijelom uzrokovala Sanaderov politički i osobni pad.
Nakon što je Europski ured za kontrolu financijskih transakcija, odnosno ured koji se bavi suzbijanjem pranja novca, preuzeo istragu o pranju novca u austrijskoj Hypo banci, točnije u banci u Austriji i njihovoj ,,kćeri banci" u Hrvatskoj, početkom siječnja 2007. godine u Hrvatsku je pristiglo oštro prosvjedno pismo koje se odnosi na prikrivanje dokumentacije o pranju novca u poslovnom sustavu Hypo Alpe Adria banke u Hrvatskoj, a europska institucija za spriječavanje pranja novca, jednako kao i austrijsko Ministarstvo financija smatrala je kako je hrvatska Vlada izravno umiješana u prikrivanje pranja novca u Hypo banci. Austrijski stručnjaci za spriječavanje pranja novca smatrali su tada kako je operacija pranja novca i financijskih malverzacija u Hypo Alpe Adria banci najuže povezana sa samim vrhom Vlade RH, a veliki dio sumnjivih transakcija odnosi se upravo na tajne financijske ugovore Ministarstva financija sa Hypo bankom. Prema podatcima kojima raspolažu Austrijanci, hrvatsko Ministarstvo financija služilo se na netransparentan način prekonoćnim kreditima i kratkoročnim pozajmicama koje su ugovarali sa Hypo bankom, a te su ugovore uglavnom proglašavali ,,strogo povjerljivima", kako bi spriječili njihovo ,,curenje" u javnost. Ipak, nije se mogao prikriti financijski tijek desetaka milijuna ,,crnih" eura koje je vodstvo Hypo banke ,,pralo" u financijskim operacijama sa hrvatskom Vladom. Sanaderova, pak, veza sa tom financijskom kućom seže u davne devedesete godine, kada je upravo Sanader bio jedan od povjerenika Hypo banke za Hrvatsku i prema ovlaštenju Hypo banke raspolagao je desetcima milijuna njemačkih maraka sredstava za plasiranje kredita po Hrvatskoj. Sanader bi nalazio ,,projekte" u koje bi se ,,investiralo", a zauzvrat je dobivao u gotovini pozamašne iznose kao proviziju "na ruke" od Uprave Hypo banke u Austriji. Upravo Sanaderova veza sa Hypo bankom i čelnim ljudima te novčarske kuće, otkriva tajnu premijerova ,"poslovnog uspjeha" u Austriji, koji mu je onda omogućio nezanemarivu financijsku ušteđevinu u devizama. Ne radi se o zakonitom poslu, nego o poslovanju koje bi se po hrvatskim zakonima moglo nazvati ,,kamatarenjem" ili lihvarstvom. Jednostavnim riječnikom: dr Ivo Sanader kamatario je za Hypo banku. Na tragu dokumentacije kojom raspolažu i podataka o Sanaderovim poslovnim vezama sa Upravom Hypo banke austrijski su istražitelji tada pokrenuli diskretnu istragu o poreznim utajama u takvom poslovanju Hypo banke u Austriji, u koje je bio uključen i sada već bivši hrvatski premijer. Ukoliko se utvrdi da je počinio takvo kazneno djelo u Austriji, Sanader će sasvim sigurno biti pozvan pred austrijskog istražnog sudca koji preuzme istragu o cijelom slučaju. Tadašnji nalazi austrijskih istražitelja, kako se to kasnije pokazalo, bili su samo indikator Sanaderove duboke umiješanosti u tzv. aferu Hypo i njegove povezanosti sa operacijama pranja novca i krivotvorenja bilanci i financijskih podataka i izvješća Hypo banke Klagenfurt te njezinih banaka kćeri u Hrvatskoj. Danas pranje novca u Hypo banci istražuje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koje je spis ustupilo Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, ali istragu nastavlja i Pokrajinsko državno odvjetništvo Republike Austrije u Klagenfurtu.
AGENT SOA-e OTKRIO UMIJEŠANOST TOMISLAVA KARAMARKA U PRIJETNJU UBOJSTVOM SANADEROVE KĆERI !?
Drugi razlog ostavke donedavnog hrvatskog premijera dr. Ive Sanadera je svakako zahtjev Bruxellesa za rekonstrukcijom njegove Vlade, odnosno izričiti zahtjev za smjenu ministarskog trojca Karamarko, Šuker, Polančec. Osim što je razlog za traženje Šukerove smjene njegova umiješanost u Aferu Hypo, on i Polančec umiješani su i u aferu Brodosplit, odnosno pranje 40.000.000.,oo $ (četrdeset milijuna američkih dolara), kroz nezakonite operacije preko tvrtke Brodosplit u dogovoru sa Raiffeisenbank Austria. Nakon što su austrijske vlasti pokrenule istragu o sumnji na pranje novca nekim poslovima preko Brodosplita, ušli su u trag operacijama, kojima su rukovodili Sanaderov potpredsjednik Vlade Damir Polančec i ministar financija Ivan Šuker. Sanader, međutim, takvu rekonstrukciju Vlade nije mogao provesti. Polančec i Šuker bili su, jednostavno, preblizu njemu i njihova smjena bila bi prevelik rizik za otkrivanje umiješanosti samog premijera Sanadera u pranje novca preko poslovnih banaka u Hrvatskoj i austrijskih banaka, međutim, smjenom ravnatelja policije Vladimira Fabera, Sanader je pokušao Bruxellesu poslati signal kako je voljan ispuniti neke od zahtjeva. Ministra Tomislava Karamarka, naime, nije smio dirati zbog odnosa unutar korumpirane političke elite i upravo zbog uske povezanosti Karamarka s organiziranim kriminalom (a o čemu sve zna njemačka tajna služba BND), odnosno bio je svjestan da je Karamarko preveliki zalogaj čak i za njega - dr. Ivu Sanadera. Naime, Sanader se uplašio mogućih posljedica smjene Tomislava Karamarka, odnosno onoga što bi nakon smjene Karamarko mogao poduzeti protiv Sanadera i njegovih suradnika, a možda i članova njegove obitelji. Mislio je ukoliko smijeni Fabera, zadovoljiti će na neko vrijeme europske partnere. Međutim, smjena Fabera čini se bila je "okidač" Tomislavu Karamarku i predsjedniku RH Stjepanu Mesiću da krenu u akciju. Naime, poklopilo se nekoliko stvari: kraj Mesićeva mandata i njegova namjera da preuzme vodstvo Vlade, Sanaderov pokušaj da ukloni Karamarka kao parktički šefa sigurnosnog aparata u Hrvatskoj, smjena Vladimira Fabera s dužnosti ravnatelja policije. Situacija u kojoj je Karamarko očito odlučio reagirati pokazala se idealnom, ne samo za preuzimanje Vlade u dogledno vrijeme, nego i za diskvalifikaciju dr. Ive Sanadera iz izborne utrke za Predsjednika Republike krajem godine.
U tom trenutku, suočen s mogućom smjenom, te s opasnošću da im sigurnosni sustav potpuno izmakne iz kontrole, odnosno da se nađu "izvan igre", a što bi ih izravno ugrozilo, ali ugrozilo i njihove veze sa organiziranim kriminalnim grupama, s kojima je Karamarko, ali i predsjednik Mesić usko povezani, ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko očito je ucijenio dr. Ivu Sanadera i izveo nešto što se može protumačiti kao svojevrsni baršunasti državni udar. Naime, podsjetimo, jedna od svjedokinja u slučaju ubojstva Nacionalovog novinara i urednika Ive Pukanića, Ružica Balen Milojević, koja je u svojem iskazu o zadnjem susretu s Ivom Pukanićem jasno ukazala na dvije stvari koje joj je Pukanić rekao. Prva je ta da je otkrio da su isti koji su organizirali ubojstvo kćeri ovjetnika Zvonimira Hodaka, prijetili i ubojstvom kćeri dr. Ive Sanadera (!), i drugo da se u istrazi o ubojstvu Ivane Hodak ne smije nikako vjerovati Tomislavu Karamarku. Prilikom podnošenja ostavke, Sanader je sam rekao kako se radi o "osobnim razlozima", ne navodeći o kojim se točno "osobnim razlozima" radi. Međutim, uzmemo li u obzir iskaz kojeg je policiji u slučaju Pukanićevog ubojstva dala Ružica Balen Milojević, a koji povezuje Tomislava Karamarka s ubojstvom Ivane Hodak i prijetnjama ubojstvom jedne od Sanaderovih kćeri, te uzmemo li u obzir da je policija taj iskaz proslijedila Karamarku, koji više od pola godine iskaz Ružice Balen Milojević nije proslijedio premijeru dr. Ivi Sanaderu, a trebao je to učiniti po službenoj dužnosti, niti ga je upozorio na to da postoje indikatori o ugroženoj sigurnosti premijerove obitelji, slika okolnosti pod kojima je Sanader dao ostavku puno je jasnija. Osim navedenog, postoji i informacija visokopozicioniranog djelatnika Sigurnosno obavještajne agencije (SOA), s kojim je novinar Domagoj Margetić razgovarao prije nekog vremena i koji mu je tada dao informaciju, koja se Margetiću, saznajemo, učinila nevjerojatnom, zbog čega je tada nije niti detaljnije istražio, niti objavio.
Naime, taj djelatnik SOA-e s kojim, kako i sam kaže, novinar Domagoj Margetić redovito komunicira i koji mu do sada niti jednom nije dao nevjerodostojnu ili neistinitu informaciju, međutim informacija koju mu je dao prilikom njihova zadnjeg susreta, Margetiću je bila jednostavno rečeno nevjerojatna i to je razlog zbog kojeg je nije objavio. Sada, nakon Sanaderove ostavke, ta informacija baca potpuno drugačije svjetlo na okolnosti pod kojima je dr. Ivo Sanader podnio ostavku na sve političke dužnosti i povukao se, gotovo preko noći, iz političkog života. - Uhvatili smo komunikaciju Felixa Osmanija sa ministrom Karamarkom i sa pripadnicima kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj i operativnim smo nadzorom utvrdili kako Osmani prijeti atentatom ili na premijera Sanadera ili na nekog od članova Sanaderove obitelji, kako bi izazvali krizu vlasti i kako bi Karamarko lakše zadržao kontrolu nad sustavom - tvrdio je prije nekoliko dana Margetićev sugovornik iz Sigurnosno obavještajne agencije (SOA). - Oni prijete ubojstvom premijera ili članova njegove obitelji. To im je plan. Tako preuzeti institucije, odnosno zadržati kontrolu nad institucijama i otvoriti put za svoje ljude - tvrdio je Margetiću prilikom njihova zadnjeg susreta ovaj agent SOA-e kojem s razlogom ne navodimo ime. Sad je jasno o kojem se to ministru RH radilo kad su HRT i druge TV kuće i ostali mediji danima prije Sanaderove ostavke izvještavali kako je netko od hrvatskih ministara operativno snimljen od strane hrvatskih tajnih službi kako učestalo razgovara mobitelom s visokopozicioniranim kriminalcem međunarodnoga ranga.
Domagoj Margetić, saznajemo, danas priznaje da agentu SOA-e tada nije vjerovao. Cijela ta njegova priča o navodnom planu atentata na premijera Sanadera činila mu se nevjerojatnom i pretjeranom, te nije bio sklon objaviti takvu informaciju. Bojao se da njegov redoviti izvor iz SOA-e jednostavno pretjeruje ili ima neke krive informacije ili procjene. Međutim, nakon što je dr. Ivo Sanader neočekivano podnio ostavku očito je kako je informacija koju mu je otkrio ovaj djelatnik SOA-e bila provjerena i vjerodostojna. Znakovit je i ulazak u Banske Dvore; u Vladu dr. Ive Sanadera na sam dan objavljivanja svoje ostavke, ali i izlazak iz te iste zgrade Vlade na Markovu trgu. Naime, Sanader je uz pratnju Jadranke Kosor ušao u Vladu kroz podrum, te je nakon tiskovne konferencije i svoje ostavke, izašao iz Vlade, opet kroz podrum, ali ovaj put u pratnji Ivana Jarnjaka koji je također podnio ostavku na mjestu glavnog tajnika HDZ-a. Ivan Jarnjak, kao prokušani "policajac" (u vremenu vladavine dr. Franje Tuđmana bio je ministrom MUP-a Republike Hrvatske; op.a.), očito je štitio leđa dr. Ivi Sanaderu, a dobro se zna tko, kada i zašto ulazi i izlazi kroz - podrum. Ne, nije se Sanader htio skrivati od novinara i fotografskih objektiva, kako neki misle, već je ulaskom i izlaskom kroz podrum sebi čuvao život, jer je očito, po saznanjima od anonimnog agenta SOA-e bio od ministra Tomislava Karamarka ucijenjen, iz čega se dalje iščitava da je, možda, Karamarkov čovjek predviđen kao egzekutor boravio u prostorijama Vlade na dan Sanaderove ostavke, za svaki slučaj da tadašnji premijer ne odluči poslušati indirektni ucjenjivački diktat predsjednika Stjepana Mesića i direktni ucjenjivački diktat ministra Tomislava Karamarka o ostavci(!).
Naime, SOA je očito cijelo vrijeme imala vrlo detaljna operativna saznanja o prijetnjama upućenim dr. Ivi Sanaderu i njegovoj obitelji, i to prijetnjama koje dolaze od osoba iz kriminalnog miljea usko povezanima sa dvojicom ključnih ljudi u hrvatskom sustavu sigurnosti: ministrom unutarnjih poslova Tomislavom Karamarkom i šefom Ureda Predsjednika Republike Amirom Muharemijem. Sanader je očito ucijenjen na ovakvo odstupanje s vlasti, koje najviše koristi upravo koncepciji preuzimanja izvršne vlasti koju je odavno najavio Stjepan Mesić. Naime, upravo je taj scenarij, saznajemo, novinaru Margetiću opisao i njegov sugovornik iz SOA-e. - Plan je takav da HDZ preuzmu oni ljudi koji će izazvati ozbiljne podjele i na kraju raskol u HDZ-u. Kada se to dogodi, biti će moguća jedna Mesić-Karamarkova pirova pobjeda - koalicija "nacionalnog jedinstva", koju bi činili i HDZ i SDP, a koju bi predvodio kao mogući premijerski kandidat Stjepan Mesić, i sve pod krinkom izlaska iz krize, kriznog upravljanja zemljom, ali i čvrstog oslanjanja na gospodarska partnerstva sa zemljama poput Irana, Sirije, Katara, Saudijske Arabije i sličnih zemalja čiji neki od utjecajnih državljana, a prema riječima dužnosnika NATO-a, britanske obavještajne službe MI6 i američke CIA-e podržavaju terorizam i Al'Qaidu. - O takvom je planu Karamarko nedavno razgovarao sa Osmanijem i Muharemijem, a prateći zapravo Felixa OSmanija uhvatili smo i ovaj kontakt- tvrdio je Margetićev sugovornik iz SOA-e nekoliko dana prije nego li je tadašnji hrvatski premijer dr. Ivo Sanader, čini se, otišao uslijed ozbiljnih pritisaka Bruxellesa, koje je istovremeno iskoristio Tomislav Karamarko kako bi spriječio takve promjene uslijed kojih bi on i njegovi ljudi izgubili kontrolu nad sigurnosnim aparatom. Odnosno Bruxelles je vršio pritisak na Sanadera, a Karamarko ga je očito ucijenio i time proizveo stanje institucionalne krize koja njemu jamči opstanak na čelu sigurnosnog aparata, ili barem kontrolu nad sigurnosnim aparatom, dok istovremeno jamči opstanak kriminalističkog sustava povezanosti vlasti i kriminalnog podzemlja. Bivši Karamarkov bliski suradnik u Sigurnosno obavještajnoj agenciji tvrdi kako upravo aktualni ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko stoji iza ovog, po mnogima - baršunastog državnog udara.
Sanaderova smjena, odnosno ostavka, samo je nastavak restrukturiranja netransparentnih centara moći u Hrvatskoj i njihovih međusobnih odnosa i odnosa sa međunarodnim kriminalnim skupinama. Jednostavnije rečeno, odlazak donedavnog premijera RH, dr. Ive Sanadera nastavak je procesa stvaranja jedne nove kriminalističke arhitekture na Balkanu, procesa koji je agresivno započeo ubojstvom kćeri Zvonimira Hodaka, a nastavio se ubojstvom Ive Pukanića, zaključuje Margetićev sugovornik iz SOA-e. Hrvatskim građanima ostaje samo za nadati se da će nova hrvatska premijerka Jadranka Kosor, a uz možebitnu asistenciju dr. Ive Sanadera (on je na XIII. Općem saboru HDZ-a održanom 4. srpnja 2009. godine u zagrebačkoj Areni i to jednoglasno, postao počasni predsjednik HDZ-a; op.a.) uspjeti kao prva hrvatska žena-premijer konačno stati u kraj kriminalističkoj skupini, koja je po saznanjima njemačke tajne službe BND i prema nedavnom pisanju britanskog tiska u samome vrhu Ureda predsjednika na Pantovčaku, te u samim vrhovima hrvatske Vlade.
(B.Š.)