| |
31.12.2007., ponedjeljak
Curtains close
Evo sam je kraj godine pa bi bilo u redu da se napravi neki rezime.
Što reći o ovoj godini? Kao i uvijek, bilo je lijepih ali i ne tako lijepih događaja. Ono što mi je definitivno obilježilo godinu je razočaranje u prijateljstvu i ljubavi. Ali smatram da su i to sastavne stvari naših života i da ih svaki čovjek mora doživjeti, prije ili poslije. 
Tako su mene ove godine najviše razočarale dvije osobe koje sam jako voljela i koje su mi puno značile. Eto dogodilo se to da su mi namjerno zabile nož u leđa jer su se osjećale malo zapostavljeno. I ok. Neka su. Bilo mi je žao prvi tren, sada mi je drago. Naučila sam (opet) na vlastitoj koži da moraš dobro pazit kome ćeš vjerovat i da nije pametno dati srce nekome samo tako. To me vodi do treće osobe koja mi je slomila srce nakon što sam se prvi put u životu onako stvarno zaljubila. Ali i to se moralo dogodit jednom. I bilo mi je teško, bilo mi je žao, još uvijek je. Takve stvari jednostavno čine nekoga i moramo ih prihvatiti kao dio nas.
Naravno, uza ove nabrojane loše stvari bilo je i jako puno lijepih, koje mogu do sutra nabrajat. Ali najbitnije od svega toga je da sam shvatila da uza sebe ima predivne osobe koje me jako vole, kao i ja njih i to mi je dovoljno da se izbrišu sva razočaranja koja sam doživjela u proteklih 365 dana. 
Što se tiče novogodišnjih odluka, nemam ih. Mislim, imam ja puno želja, ali mnoge od njih nisu ispunjive. Ono što mi je bitno je da sve što je bilo dobro ovu godinu ostane takvo i sljedeću. I evo jedna želja specifična za dolazeću godinu je da upišem faks koji želim. 
To bi ukratko bilo to što se tiče protekle godine. Za kraj pjesma koja me je obilježila ove godine i koja će me uvijek podsjećat na 2007. godinu.
When you try your best but you don't succeed
When you get what you want but not what you need
When you feel so tired but you can't sleep
Stuck in reverse
When the tears come streaming down your face
When you lose something you can't replace
When you love someone but it goes to waste
Could it be worse?
Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you
And high up above or down below
When you're too in love to let it go
But if you never try you'll never know
Just what your worth
Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you
Tears stream, down on your face
When you lose something you cannot replace
Tears stream down your face and I
Tears stream, down on your face
I promise you I will learn from my mistakes
Tears stream down your face and I
Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you
by:Coldplay
Sve najbolje svima i uživajte mi u novoj 2008. godini!!!! 
|
23.12.2007., nedjelja
All I want for Christmas...
Imate li u glavi, negdje u nekoj ladici, popis dečkiju za kojima ste patile u razdoblju od recimo 15 do 17 god? Ja ga imam. Podugačak popis. Danas na to gledam sa smijehom jer me takve stvari podsjete na mladenačku zaljubljivost. Ali nikad nisam očekivala da će ikad bit nešto s bilo kim s tog popisa. Budimo realni, sa 90% njih nisam nikad riječi progovorila.
I onda sam jučer preko frenda upoznala jednog momka s tog popisa i eto danas idemo na kavu. Da mi je to netko rekao prije 2 godine, poparala bi se od smijeha i rekla daj me nemoj zajebavat. Ali valjda se neke stvari spremaju za nas, stvari za koje mislimo da nisu ostvarive. To daje nadu u mnogim pogledima, ne samo šta se tiče ljubavnog plana. Ionako svatko od nas ima popis nečega u nekoj ladici u glavi...
Šta se tiče prošlog posta hvala svima na savjetima. Vjerujte mi, skočila bi ja na njega, takva sam. Ali nešto me je kočilo i nisam to napravila. I dobro da nisam. Opet jedna situacija u kojoj sam se uvjerila da se sve događa s razlogom. Ovaj put mi je razlog jasan.
It's not what it seems but it is
Timothy where have you been
She cried in the kitchen to let you go
Timothy where have you been
Božićno raspoloženje me puca ko ludo. Sva sam u euforiji i to dokazuje činjenica da sam već puna dva dana sa starcima po cijele dane i samo se smijemo, nema svađa, nema neugodnih emocija. Stvarno onaj pravi Božićni duh.
Kad smo već kod toga, sutra sister i ja idemo do grada po poklončiće. Kent vejt.  I što je najbolje u cijeloj priči, kupujemo darove za sve nas tako da neće bit nekih ograničenja što i nije baš dobro. Ali dobre smo mi curice, nećemo pretjerivati. NOT.
Škola gotova.   Zadnji dan smo prodavali kolače. Zaradili smo 1500 kn za dobrotvorne svrhe. Bravo mi.  Ali bilo je dosta posla, toliko sam radila da se čak nisam mogla ni napit kak se spada. A profesori lijenčine su nas udavili. Svi kupuju kolače za doma jer im se neda peć i onda donesu 50 kutija pa im moraš to sve slagat unutra. Strašno nešto. Ali da nije bilo dobro, ne mogu reć.
Waaaaaa. Luda sam. Jedva čekam Božić. I ruske kape.  Obožavam ih. A ima ih puno puno. Već vidim da će vaga pokazivat neke čudne brojke nakon blagdana. Ali nema veze. Božić je (samo) jedanput godišnje.
Timothy, did it hurt when you hit the ground?
|
15.12.2007., subota
I apologize for being...Me.
I'm holding on your rope, got me ten feet of the ground
Stvarno se trudim oko ovoga. Stvarno se trudim da ne upropastim nešto divno jer to stvarno ne želim. Ali kao da što se ja više trudila, to manje se to ostvaruje. Jednostavno ne mogu protiv sebe. I tako me to jako živcira, tako sam ljuta na sebe jer znam kako ovakve priče završavaju. I znam da moram protiv sebe.
I'm hearing what you say but I just can't make a sound
Stvarno se trudim da mi bude svejedno. Jer mi jednostavno mora biti svejedno. Barem za sada. Sada mi mora biti svejedno kako kasnije ne bi boljelo.
I'd take another chance, take a fall, take a shot for you
Drago mi je što se vidimo samo vikendom. U jednu ruku. Jer onda ne provodimo vrijeme zajedno i manje mi je stalo. Bar bi tako trebalo bit. Ali meni je još gore upravo zbog toga što se vidimo samo vikendom. Zato što jedva čekam taj prokleti petak i subotu. I onda dođe petak i onda ja cijelu noć ne skidam pogled s mobitela jer očekujem njegovu poruku. I tako iz tjedna u tjedan.
I need you like a heart needs a beat but it's nothing new
A svaki dan ga viđam u školi. I najradije bi skočila na njega i poljubila ga ali ne smijem jer smo se tako dogovorili. Mislim da je to čak bio i moj prijedlog.
Joj, kako mrzim bit ja. Tako sam predvidiva i točno znam što mogu očekivati od sebe u kojoj situaciji. Mislim, volim ja sebe i nikad ne idem protiv sebe, ali sada moram. I učinit ću to makar mi to bilo zadnje na svijetu.
Danas me opet fascinirala ljudska glupost. Ne toliko vlastita, ali i ona je imala neki utjecaj. Žao mi je kad gledam drage ljude kad ulaze u nešto u čemu sam bila a iz čega sam izašla sa raskomadanim srcem. Žao mi ih je jako i ne želim da im se dogodi to što se meni dogodilo. I onda pokušavam to nekako reć, ali dolazi do kontraefekta jer ispada da ja sabotiram nešto i da je meni dosadno u životu.
Tako da sam se odlučila maknuti od svega toga. Neke stvari čovjek sam mora doživjeti da bi se naučio. Mislim, razumijem ja to. I ja bi vjerojatno tako reagirala. Sve je to meni jasno. Ali kada znaš da si u pravu, a druga osoba ne sluša, onda ti postane muka. Kao kad lažeš starcima i svaki put ti povjeruju. I onda jedan jedini put govoriš istinu, a oni ne povjeruju i to toliko jako boli, više nego bilo šta. A ne možeš im ništa dokazati.
Barem jedna dobra stvar danas. Moj Karlovac je opet bijel... =)
|
04.12.2007., utorak
Drama makes the world go around. Does anybody got a problem with that???
Prvo jedna velika isprika svima što vam nisam odgovarala na komentare i što vam se nisam javljala. Nikako da uhvatim vremena. Al sad sam tu i sve ću nadoknadit.
Sjetila sam se danas jedne svoje veze koja je bila stvarno zanimljiva. Mislim bila je dobra veza, ali istovremeno jako loša. Zaista je teško biti s nekime samo zato što ti je drag. Naša veza je bila tipična kao i sve moje dosadašnje (ozbiljnijie) veze: dečko mi je drag i super je, ali to nije to. S moje strane. S njegove je. I onda me izluđuje izljevima ljubavi, stalnom željom za nalaženjem itd. Onda ja počnem izmišljat gluposti tipa da imam za učit i slično i znam da to više nije to. I priznajem, bila sam sebična jer sam bila u tim vezama dok mi se dalo, kad mi se nije dalo, prekinula sam. I slamala sam srca ma kako to umišljeno zvučalo.
Ali kao i sa svim stvarima, uvijek se dogodi nešto što nas spusti na zemlju. I tako se i meni dogodilo tako nešto. Ovaj put sam ja bila ta koja je htjela stalno bit s tobom osobom, a ta osoba je izmišljala da ima za učit. I prekinuli smo. I slomio mi je srce. Prvi put u životu sam se zaljubila, onako pravo i tako je završilo. I bilo mi je jako žao. Još uvijek je. I uvijek će bit. No nije poanta u plakanju za nekim cijeli život. Treba se ustati na noge i krenuti dalje.
Sve se u životu događa s razlogom, samo treba vjerovati u to.
Još uvijek ne znam koji je razlog bio ovaj put u igri, ali poprilično sam sigurna da se radi o nekoj vrsti poruke da ne srljam u nešto. Jer ja to uvijek radim. I stvarno se trudim sada promijeniti to. I mislim da mi uspijeva. Zasad. I to je neki početak...
Dead from all the loneliness
And this is how I feel
Understanding everything has never been my deal
Maybe you have crossed my path
To live inside of me
Or maybe you're the reason why
I'm losing all my decency
Uglavnom, fasciniralo me to kako ne možeš shvatiti da griješiš u nečemu i da si povrijedio drugu osobu dok netko drugi to isto ne napravi tebi. Onda ti postane jasno da si kriv. Ali ne možeš takve stvari vratiti. Samo se potruditi da se ne ponavljaju.
Mene zanima da li su srodne duše mit ili je to stvarno tako. Mislim, kako možeš znat da je netko suđen za tebe? Šta, dal osjetiš nešto? Da li ti prođe nešto tijelom i jednostavno to znaš? Malo mi je teško vjerovati u to... Lakše mi je nekako povjerovati u anđele nego u srodne duše. Meni se iskreno čini da su to izmislili oni ljudi koji su u poodmaklim godinama shvatili da nemaju nikoga i nečime su to morali opravdati. Svaka čast za originalnost. I tako mene muči da li stvarno postoji netko za svakoga ili je to puka fraza... Neću to ni saznat dok to ne doživim ako to doživim.
Zašto sve moramo učiti na vlastitoj koži?
Da li ljudima treba pružiti drugu priliku... Kako znamo da ju netko zaslužuje uopće... Zašto postoji tako puno pitanja a tako malo odgovora... Živcira me sve.
But what do you think?
We could give it a try
Cause you never know
Maybe we could be soul mates
But maybe not
But maybe so
If you never try
Then you'll never know
The grass could be greener
And it will always be greener on the other side
But you just never know
Toliko od mene zasad. Idem sad vas posjetit. 
|
|
|
|
|
|
