Povratak u prošlost...

Da vam malo opišem njemački studentski život…
Započet ću sa svojim studentskim domom u kojem
ću ostati još mjesec dana. Naravno, nastavljam u
maniri superlativa.
Studentski dom Thomas Morus Burse je doduše
katolički doma, ali nitko nas ne prisiljava na misu i
jutarnju molitvu, tako da osim što u sklopu doma
ima kapelica, nigdje drugdje se ne može nanjušiti
ništa katoličko.
Imam jednu sobu, veličine onih u našim studentskom
domovima, u kojoj sam sama, ali malo su humanije
uređene i naravno nije stavljen najlošiji pod i najlošiji
prozori ko' što se to kod nas radi u masovnoj produkciji,
nego to sve na nešto liči.




Ovo je moj sobičak

Najdraži dio su mi zajedničke prostorije.
Svaki hodnik, koji čini jednu cjelinu iliti
WG (Wohngruppe ili Wohngemeinschaft)
dijeli jednu zajedničku kuhinju s blagovaonom i
dvije kupaonice. Kuhinja naravno u pravom smislu
riječi, s pravim štednjakom i pećnicom, dva komada;
sudoper, elementi, hladnjak i zamrzivači, ogromni
stol s kutnom klupom i stolicama. Ogromna kuhinja
za ugodno druženje


Moj hodnik…veš se suši…dugo


Svaki tjedan druga osoba mora odnositi smeće



Kaotična kuhinja u mojem hodniku

Na svakom katu ima još ogromna dnevna soba s televizijom.
Moja najdraža prostorija , osim ako je Bundesligatag…
pa mi žene nemao pristupa telki osim ako smo zagrižene
nogometašice. Dosada, krdo tipova s pivama, a pokoji i
sa škembom.
Uglavnom, kol'ko je” WG” složna najbolje se vidi po kuhinji.
Evo nekoliko primjera loše solidarnosti. A možda su
studenti u mojem hodniku jednostavno lijeni.


Tako mi mlijeka u prahu…ovo suđe tu stoji već tri tjedna.


Blagovaona s veselim slikama i natpisima


Neveselo bilje


Kaos na stolu


Zajednički hladnjak…moje ime se ne vidi, marker je zakazao, samo se nazire samo K


Jipiiii…živio smrad


A da…imamo i balkon. Naravno u mojem hodniku je najprljaviji.


Kupaonica s tuš-kabinom


Pogled s mog prozora

Ovo je malo bolji primjerak. Moja omiljena “WG” u kojoj
kuhamo, pečemo, gledamo TV, igramo pictionary i
activity feštamo itd…



Moji susjedi uspijevaju za svoju kuhinju i dnevnu sobu organizirati zajedničku kasicu.


Blagovaona


Sretne biljke


Chillout zona…


Kutna garnitura kupljena sa zajedničkim sredstvima


Multikulti


Važan plakat…test yourself


Top-lista za ubojice moljaca (tko ubije najviše moljaca dobije lim kolača)


Aha…pravila se znaju

Jedna zanimljiva primjedba nad kojom bi se naši
muži mogli zamisliti: gotovi svi dečki znaju kuhati,
neki od njih tak dobro kuhaju, neki i peku čak kolače,
da sam sama ponekad posramljena, a nije da imam
dvije lijeve ruke u kuhinji. Općenito, Njemci vole peći
kolače…mljac, ne bunim se, samo moja bedra se
nekako zaokružuju…

Kolaču…stoj, ruke u vis!

Koja ekipa mi je dakle u susjedstvu: studenti
teologije, kemije, stomatologije, farmacije, i
naravno jako puno studoša razredne nastave
ili ostalih učiteljskih profila. U Njemačkoj naobrazba
za učitelja ili profesora izgleda malo drukčije.
Oni taj tip fakulteta zovu “Lehramt” (učiteljska škola),
a može se studirati na pedagoškoj visokoj školi ili
fakultetu. Na PH (Pädagogische Hoschschule)
studiraju ljudi koji će predavati u razrednoj nastavi
ili u tipu škole koji Njemci zovu “Realschule”. Učitelji
koji predaju na gimnazijama studiraju na fakultetu,
dakle slično našem filozofskom fakultetu. U stvari
takva podjela je karakteristična za Baden-Württemberg.
Izmeđuostalog, „Lehramt“ se u Ba-Wü ne studira po Bologni.
Trenutno su za studente praznici, tj ispitni rokovi, a u
svibnju počinje ljetni semestar. O tome ću onda kasnije,
jer ću se sama upisati na faks i na pedagošku školu,
gdje ću moći odlaziti na seminare i predavanja.
Još jedna stvar koja upada u oči u usporedbi s našim
standardima studiranja. Svi njemački studenti su u
prosjeku stariji, što je s jedne strane posljedica dužeg
gimnazijskog obrazovanja (trenutno još 13 razreda,
a od sljedeće godine 12), a velikim dijelom je i
posljedica velike slobode koju mladi Nijemci imaju.
Naime, velik dio njih prije nego krene studirati ode u
inozemstvo na neku vrstu rada, prakse, ili u Njemačkoj
započnu neki zanat, tj. praksu, e da bi ustanovili što
im leži, što je za njih najbolje i što bi u budućnosti mogli
raditi. Mnogi krenu studirati jedno, pa nakon godine,
dvije,tri ili čak cijelog završenog studija upišu neki drugi.
Za vrijeme studija isto tako mnogi odlaze u inozemstvo,
na godinu, ili semestar, što je naravno u međuvremenu
postalo i obavezno, ali Nijemci su, sjećam se i kad sam
još ja bila student, imali puno više opcija za boravak u
inozemstvu. Neke od njih toliko omete ta ogromna sloboda
izbora i odlučivanja , da studiraju i studiraju i studiraju…
I tko zna da li ikad završe.
Kako su fakulteti zahtjevni, to ću tek kasnije saznati,
ali ima i nekih sličnosti u studentskim navikama: spavanje
do podneva ili čak i duže, učenje do ranog jutra, ili
gledanje televizije do ranog jutra, dezorganiziranost,
dekintiranost (prijatelj iz Izraela mi veli: joj moj rabljeni
bajk je dosta koštal, moral sam ga dati i popravljati;
pa kolko ono? ; pa 16 eura), loše hrane (duboko smrznuta
pizza je svakodnevno na meniju) itd.