Die Baaahnnnn

….iliti avantura s njemačkim željeznicama!! Ovo die Bahn meni zvuči malo kao
ein Mann, ein Auto…ili ona reklama za Volkswagen:
das AUTO! Čovjek bi po svemu sudeći mogao zaključiti
kako su njemačke željeznice doživljaj, ugodna opuštena
bezbrižna vožnja…Da, u svakom slučaju je doživljaj.
Naime, prošli sam vikend otišla posjetiti svoju rodbinu u
Ulmu jer su cijeli tjedan bili praznici povodom fašnika koji
se tu naveliko slavi (odnosno raskalašeno partija ).
Ako bacite oko na kartu
Freiburg-Ulm

odmah vidite dvije stvari…zračna linija od Freiburga in
Breisgau i Ulma baš i nije nešto strašno duga, možda 200 km,
a druga stvar je da sve prometne veze po cijeloj Njemačkoj idu
sjever-jug
Što u prijevodu znači, od Freiburga do Ulma: tri dana jahanja
I zaista, moje putovanje u Ulm je bilo skoro pa Western
Dakle prvo, regularna cijena karte u jednom smjeru bi bila između
21 i 40 € (ako si preračunate to je otprilike: 153-290 kn). No,
postoji jedna caka za mlade, ne zahtjevne i spremne na
malo avanture . Karta Baden-Württemberg ili
skraćeno BaWü-Ticket omogućava neograničen broj
vožnja u jednom danu po cijeloj pokrajini ali samo regionalnim
vlakovima, i to za jednu do pet osoba: cijena karte dijeli
se na sve osobe, čim je više ljudi, to je cijena na kraju manja

Dala sam oglas na Mitfahrgelegenheit.de da tražim ljude
koji bi dijelili kartu za Ulm. Tako se javilo petero ljudi s
kojima sam dogovorila da se nađemo na peronu
na dan putovanja. Upoznala sam par zanimljivih ljudi tj.
studoša, no peta osoba nam se izgubila. Naime pored
nas je stajala još jedna grupa nepoznatih BaWü-kartaša
koji su nam zabunom preoteli našu petu osobu! No,
nakulirana alter-studošica koja uzgred budi rečeno
radi kao teta u vrtiću u šumi (djeca su cijeli dan u
šumi igraju se, rezuckaju drvo, beru biljćice itd,
čak i na temperaturama ispod ništice) nonšalantno je
rekla, da se ne bediramo, jer ćemo na sljedećoj
stanici već naći nekoga .
Dakle prvo presjedanje: Offenburg, tu nas je napustila
prva suputnica pa smo Martina i ja na automatu za
kupnju karata (svatko tko je i jednom kupovao kartu
za S-Bahn ili vlak u Njamačkoj, zna da je to posebna
znanost) tražile ljude koji bi za nekoliko eura s nama
dijelili kartu do Karlsruhe (kroatisti u pomoć, deklinacijski
nastavak?), Stuttgarta ili Ulma. Našli smo dva sretnika!
Sljedeće presjedanje: Karlsruhe. Tu nas je opet napustio
jedan suputnik, ali nismo više imali sreće u pronalasku
zamjene. Treće presjedanje: Stuttgart. I tu sljedi
iznaneđenje dana: svi vlakovi prema jugu su otkazani
zbog nekog kvara.
Taraaaam! Ok, gibaj u S-Bahn i vozi se do prve selendre…
Plöchingen (sreća što smo naletjeli na nekog
„Die Bahn-stričeka“ koji nam je objasnio koje mogućnosti
nam preostaju) i tamo čekaj na sljedeći vlak za,
nadajmo se, Ulm

Bilanca dana s prijateljem Die Bahn: upoznala 3
ugodne osobe, presjedala 4 puta, vozila se 5 sati,
platila kartu 4,20 € !

Na povratku sam isfurala istu šemu
ali ovaj put nas je bilo nešto manje pa je i cijena shodno tome bila veća.