Koliko je tvoje srce?
Jedno djetinjstvo, jedan zivot, jedno malo bice danas lezi i gleda kroz staklo prozora, prozora jedne bolnice. Bolnice koja mu ne moze pomoci. To malo bice nosi ime Viktor. Upamti ovo ime.
Na ovom svijetu postoje dvije vrste ljudi. Oni sa velikim srcem, spremni da pomognu djeci, i oni drugi.
Negdje pri kraju ovog clanka ces se svrstati u jednu od ove dvije grupe. Hoces li odvojiti malo svoga vremena, novca, poslati email, okrenuti telefon, ostaviti poruku na svom ili tudjem sajtu. Ili ces se praviti da mozes da zivis sa sobom znajuci da nisi nista ucio da spasis jednog sestogodisnjaka.
Tisuće nas vodimo normalne zivote, i cesto zaboravimo koliko smo sretni sto smo zdravi. Nazalost mali Viktor koji ce u kolovozu napuniti sest godina nije te srece, Viktor je obolio je od tumora nadbubrežne žlijezde koji se proširio na koštanu srž.
Viktor danas lezi na Hematoonkološkom odjelu Pedijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Njegov slucaj se u Sarajevu ne lijeci. Klinika u Njemačkoj koja je u proslosti uspijesno lijecila slicne slucajeve ocijenje da ce troskovi izaci na oko 250.000 eura, koje njegova porodica nema.
Kada skupimo prvih 100.000 eura obecali su da ce ga primiti.
Mala grupa nas (koja svaki dan raste) se zainatila i odlucila da malom Viktoru pruzimo sansu kako god znamo i umijemo. Mi se nadamo da ces biti jedan/a od nas. Da ces veceras leci u krevet sa osmjehom zadovoljstva ponosan/a na sebe, znajuci da si pomogao/la spasiti zivot jednog djeteta.
Kako mozes pomoci Viktoru?
Viktorova slika od prije mjesec dana
1. Najednostavni nacin su pare
Svi koji mogu i žele pomoći dječaku Viktoru mogu to učiniti uplatom kreditnom karticom (klikni na donate dugme) ili uplatom na račune izlistane u desnoj koloni.
2. Asociraj se sa Viktorom u svim svojim elektronskim komunikacijama sa drugim ljudima
Ovo se odnosi na email, IM, forume, blogove. Dodaj na svoj email (IM, forum, blog) potpis:
Spasimo Viktora!!!
http://saveviktor.com
ili sta god mislis da ce raditi najbolje (prevedi ako zivis ili komuniciras sa inostranstvom).
2. Pomeni Viktora i ovaj sajt u svakoj komunikaciji sa ljudima uzivo ili preko telefona
Jednostavna pomena Viktora u obicnoj komunikaciji moze pokrenuti citavu lavinu. Jednostavnom matematikom mozes svatiti sta ce se desiti ako svako od nas pokrene bar 10 ljudi. Neki od vas se ustrucavaju da urade ovo jer im zvuci kao MLM prevarantske seme, ili se jednostavno stide. Upamtite sta radimo ovdje. Spasavamo jedan sestogodisnji zivot, i ja nemogu da zamislim nekoga ko se stidio nakon sto je uspio da tako nesto uradi. Probi led, reci svima.
3. Navali se prijateljima poznanicima u medijama na kosti
Ako ti ili tvoji prijatelji imaju sajtove, blogove ili forume pisite (ili iskopiraj ovaj tekst) o Viktoru i dodajte likove na sajtove. To je jednostavno i ima veliki efekat.
Ako znas nekoga u novinama, radiju, televiziji ili bilo kom drugom mediju naklati im se nakosti dok ne osiguras da bar pomenu Viktor i ovaj sajt. Ako neznas bas nikoga, evo ti prilike. Iznenadices se koliko ce ti ljudi otvoriti vrata kada svate da cinis nesto iskreno i plemenito.
4. Napadni veliku lovu, izganjaj JackPot i postani Viktorov heroj
Ako radis u velikim firmama pitaj ih da li imaju fondove za doniranje, ispricaj i o cemu se radi. Samo najbezosjecajniji nece pomoci sestogodisnjem djetetu.
Kljuc da ovo uspije da nadjes nacina da se u isto vrijeme povezes sa neprofitnom organizacijom koja ce propustiti 100% tih para Viktoru. Razlog zasto se to mora uraditi je da velike firme odbijaju od taksi donacije i mora sve biti zvanicno. Mi smo pokrenuli u US otvaranje fondacije za Viktor. Ako znas dosta o ovome (radio/la si sa non-profit-om prije) ili si u drugoj zemlji i spreman/a si da uradis isto kontaktiraj nas da udruzimo snage.
5. Naklati se postojecim fondacijama na kosti
Ako znas nekoga u fondacijama, pitaj ih sta mogu da ucine za Viktora i ne prihvati ne za odgovor. One su osnovane da bi pomogle ljudima, obicno vec imaju fondove i sta moze biti vaznije od zivota sestogodisnjaka.
6. Jacaj ovu komunu na sve moguce nacine
Ostavljaj komentare da sajt sto vise ozivi. Sto vise novih clanaka vise ce se ljudi vracati da vidi sta ima novoga. Sto se vise ljudi vraca vise sansi da ce pozvati jos vise ljudi ili konacno uplatiti nesto za Viktora. Matematika je jednostavna, netreba nam cudo, sve sto treba je da svako uplati bar nesto, koliko to god malo bilo. Makar bila suma koju potrosis za svoje kafe za jednu sedmicu.
Pocetak jednog divnog druzenja i akcije zbog koje ces osjecati ponos
Nazovi prijatelje i reci ima da dodju na Viktorov sajt. Posalji na njega i nase ljude i strance, i prijatelje i neprijatelje, znane i neznane. Nemamo puno vremena. Svaki sat je dragocijen. Svako od nas sam nemoze puno uraditi, ali svi zajedno mozemo napraviti cuda.
Upamti jedno: sto veci broj ljudi zna za ovu nasu borbu sa bolescu malog Viktora, veci ce broj ljudi pomoci. Ne ustrucavaj se da kopiras ovaj text na nasem ili stranim jezicima guras ga gdje god stignes. Stavi ih sve pred test, test koji ce ih svrstati u one koji nemaju srca i one koji ce spasiti jedno bice, jedan zivot i jedno djetinjstvo i otici zadovolji u krevet te noci znajuci da su uradili dobro djelo.
Hvala ti sto citas ovu recenicu, ja znam ako si stigao/la do kraja ovog clanka da ti srce i zelja da pomognes rastu sve vece i vece, jer na kraju ostaju samo pravi ljudi.
Uradi nesto ovog trenutka, ne cekaj.
23.07.2006. | 18:38 | 0 K | P | # | ^
...sinoć...
ponovno se poigraj mnome
u nježnoj igri trepavica
zastani i nestani u tami mojih nemira
zarobi me zvukom svojih poljubaca
osjeti drhtavo bilo pod svojim rukama
poigraj se s mojim usnama
neka ova noć traje dovijeka
zapleti se u mreži mojih dodira
proviri ispod koprene snova
i ostani zauvijek dio mene,mog tijela
osjeti onu ludu vatru u venama
poželi ne trenutak isto što i ja,
ti i ja, sami,
na korak od beskraja
požuri, život je tek igra u utrci vremena,
ponovimo sve iz početka,
nek sinoć bude vječnost,svaki dan od sada....
15.07.2006. | 13:29 | 1 K | P | # | ^
....na tri koraka od pakla....
sama stojim
drhtavim prstima se hvatam za rub provalije sna
mlataram rukama,
ne želim pasti...
kroz glavu prolaze slike života
dragi ljudi zajedno s ljudskim sjenama
na rubu beskraja, na početku smiraja
posve sama
vjetar u kosi
sunce na ranama
tišina što odzvanja jekom nijemih jecaja
krikovi umirućih
katarza spašenih
besciljna lutanja izgubljenim svjetovima
pogled u daljinama
glava već klonula
pala u mukama
a beskrajno vrijeme
kapa već u suzama
i svaka cvrči, prži vrata paklena...
ja posve sama,
na tri koraka od pakla...
10.07.2006. | 11:26 | 1 K | P | # | ^
...mali post o razočaranju...
bila sam puna unspiracije...nisam dugo pisala...sve se nekako nakupilo...toliko toga....
toliko puno događaja u tako malo vremena...bila sam puna filozofskih misli...sve mi je isparilo...
rasplinulo se....htjela sam da saspem gorčinu van, da izbacim nakupljeni bijes...a onda sam ustanovila da toga više nema....
....što me sad pitaš šta mi je, što nisi pitao ranije,
što nisi gledao znakove kraj puta, sad više nisam ni tužna ni ljuta...
.....svejedno je....
svejedno mi je...posve svejedno...mrzim to stanje u kojem se sve čini tako prazno...besmisleno...
razočaralo me mnogo ljudi...to me najviše povrijedi, to najviše zaboli...
osjećam se prevarenom, izdanom...tada sam tako nemoćna, tako izgubljena... ne volim kada o nekome moram graditi novu sliku...posve iznova, dio po dio slagalice...
mrzim kada mi se ona svijetla i draga slika nekoga iznenada raspe u komadiće, sagori u pepeo...
tada se osijećam tako prevarenom, kao da sam nekome pridala niz lijepih osobina koje ta osoba ne zaslužuje...osijećam se tada tako glupo,naivno...padaju mi naglo one ružičaste naočale i sve je opet sivo...
i nitko nema pravo to raditi, na taj način rušiti moj svijet..nije fer...
i onda se pitam što se to dogodilo, kako sam to ja mogla dopustiti sebi, a i onima koji to ne zaslužuju...
jednostavno neki ljudi nisu vrijedni...ali im se da sve...ne zaslužuju, ali dobiju...i na kraju kad uzmu sve ponesu i onu ružičastu viziju svijeta sa sobom...posve nezasluženo,posve nepravedno...posve bezosjećajno...ali tako to valjda ide...
i svaki novi poraz, u biti je pobjeda, pobjeda nad nama samima...
06.07.2006. | 20:45 | 0 K | P | # | ^