Marketing
...mali post o razočaranju...
bila sam puna unspiracije...nisam dugo pisala...sve se nekako nakupilo...toliko toga....
toliko puno događaja u tako malo vremena...bila sam puna filozofskih misli...sve mi je isparilo...
rasplinulo se....htjela sam da saspem gorčinu van, da izbacim nakupljeni bijes...a onda sam ustanovila da toga više nema....
....što me sad pitaš šta mi je, što nisi pitao ranije,
što nisi gledao znakove kraj puta, sad više nisam ni tužna ni ljuta...
.....svejedno je....
svejedno mi je...posve svejedno...mrzim to stanje u kojem se sve čini tako prazno...besmisleno...
razočaralo me mnogo ljudi...to me najviše povrijedi, to najviše zaboli...
osjećam se prevarenom, izdanom...tada sam tako nemoćna, tako izgubljena... ne volim kada o nekome moram graditi novu sliku...posve iznova, dio po dio slagalice...
mrzim kada mi se ona svijetla i draga slika nekoga iznenada raspe u komadiće, sagori u pepeo...
tada se osijećam tako prevarenom, kao da sam nekome pridala niz lijepih osobina koje ta osoba ne zaslužuje...osijećam se tada tako glupo,naivno...padaju mi naglo one ružičaste naočale i sve je opet sivo...
i nitko nema pravo to raditi, na taj način rušiti moj svijet..nije fer...
i onda se pitam što se to dogodilo, kako sam to ja mogla dopustiti sebi, a i onima koji to ne zaslužuju...
jednostavno neki ljudi nisu vrijedni...ali im se da sve...ne zaslužuju, ali dobiju...i na kraju kad uzmu sve ponesu i onu ružičastu viziju svijeta sa sobom...posve nezasluženo,posve nepravedno...posve bezosjećajno...ali tako to valjda ide...
i svaki novi poraz, u biti je pobjeda, pobjeda nad nama samima...
Post je objavljen 06.07.2006. u 20:45 sati.