Ja i sve
Objavljeno: 27.09.2006., srijeda
...papak is back...
|
Eto ga mene, dragi moj narode!! Ponovo sam se prisjetio da tam negđe postoji neki blog koji navodno ja uređujem pa reko idem ga malo napunit kojim novim postom. Inače sam prošli vikend bio na jednoj konferenciji za mlade u Požegi, ali o tome u idućem postu sigurno...izvukao sam par dobrih temica s te konfe pa onda razmišljam koju da stavim. I s nastojanjem da se prisjetim lozinke i korisničkog imena za blog shvatio sam kolko sam zaboravan, a jučer mi je dugo trebalo da se sjetim na koju foru se dodaju novi kontakti u MSN...jao mene senilnog, tulavog te očajnog i bijednog... Eto, već sam i ja željan novog posta pa ću lagano prijeć na temu istoga. Ponekad se zna dogoditi da nekome, premda i uživa u životu, odjedamput dođe misao:“Recimo da ovoga trenutka budem pozvan pred Boga, jesam li spreman za susret s Njime?“ Bi li ti, dragi čitatelju, mogao stati pred Njega posve svjestan Njegove milosti prema tebi? Ili ta pomisao čini da tvoje srce zakuca jače jer ti je savjest ispunjena krivicom zbog brojnih stvari koje nisi ispravio? Zamišljao si da su zaboravljene. Ali te odjedamput ponovo stanu mučiti. Možda si nekada grubim riječima povrijedio nečije osjećaje ili pak je u tvome srcu ogorčenost zbog doživljene nepravde. Ima dosta toga što trebaš ispraviti, no još nisi skupio hrabrosti da to učiniš. Takve misli mogu doći i uvijek iznova biti prigušene. Može bit da nisi mario za njnih jer još uvijek ne očekuješ Kristov dolazak ili vlastitu smrt. Mnogi se uljuljkuju u lažan osjećaj sigurnosti uvjeravajući se da još uvijek imaju mnogo vremena za pozabaviti se s tim stvarima. U riječima 139. Psalma david je iskazao posve drugačiji stav. Boga je zamolio: „Istraži me... upoznaj moje srce(23. redak). Htio je spoznati sve ono opako u sebi, što bi moglo sprečavati njegovo zajedništvo s Bogom, i toga se riješiti. Tada će ga Bog moći moći voditi „putem vječnim“ (24. redak). Ono što tebi treba jest Božji mir na putu koji vodi u vječnost. To možeš dobiti ako dođeš Isusu Kristu. I tako sam ja ikoristio svoje ustavno pravo na pisanje postova pa vas stoga ovak fino pozdravljam.  |
- 14:33 - ovdje klikneš da komentiraš (10) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 16.09.2006., subota
...papak...
|
Eeeeeeeee da... Pardoniram na dugom nepisanju postova. Malo sam bio zauzet drugim stvarima. Naslov je inače moj nadimak kojeg koristim na MSNu, hehe. U ovih zadnjih tjedan dana sam, moram priznati, uočio par zanimljivih stvari u općem pogledu na svijet. Prije svega, do maloprije sam gledao reprizu filma Apollo 13. I film završi i oni meni prikažu natpis „The end“ iliti „Kraj“. I sad se ja pitam da li sam ja tolko tulav da oni meni moraju jasno dat do znanja da je film završio??? Pa to sigurno ne bi uočio na odjavnoj špici, ma kakvi. A sad malo o Big Brotheru – tom visoko neciviliziranom reallity showu koji nam pred očima ruši status pametnjakovića u RH. Pa ljudi moji, na koju foru su oni likovi s RTL-a birali te stanare??? Njihovo prvo pitanje u prijavnici je bilo kolko slova znaš pročitat, a kao odgovor im se nudi da zaokruže neki broj od 1 do 10. Ma šalim se ja malo... Sigurno ima nekog pametnog tamo. Općenito mislim da nije problem u stanarima, već u tome što za mene taj BB uopće nema smisla. BTW, jučer sam prvi put ove sezone gledao Big Brother duže od 10 minuta. Kad sam skužio da me to zatupljuje i više nego što je potrebno odmah sam odusto. Mogu se ja i sam zatupljivat, hvala lijepa. Zato mi služi mlađa sestra – moje osobno zatupljivalo (7 godina staro). Ma joooooooooj, aj da ja ispunim svrhu ovog bloga pa napišem neš pametno. Radi se o odvojenosti od Boga. Prvo bi se možda trebalo pozabaviti uzrokom toga odvojenja i zapitati se tko se tu od koga odvaja. Znamo da je plaća za grijehe smrt, odnosno viječno odvojenje od Boga(Rimaljnima 6:23). Dakle, grijeh je onaj koji stvara duhovnu distancu između nas i Boga. Jedino što se ta distanca razlikuje između ljudi koji su prihvatili Krista u život i onih koji nisu to učinili. Ljudi koji imaju Krista u srcu se odvajaju od Boga privremeno sve do pokajanja, a ljudi suprotne situacije su vječno odvojeni sve dok ne prihvate Krista. Odvojenje se događa u onom trenutku kojeg mi imamo običaj nazvati trenutkom slabosti. To je onaj trenutak u kojem totalno klonemo i ne znamo kud bi sa sobom. Obično dolazi nakon prolaska kroz neku kušnju, pod uvijetom da nismo prošli tu kušnju. Također jedan od uzroka našeg odvojenja je taj što možda mislimo da nas je Bog iznevjerio u nečemu pa onda dođe do moguće sumnje u Njega. Zapravo nas On i nije baš iznevjerio. On je zapravo to nešto odgodio za neki drugi put, za onaj pravi čas. Dalje, tko se tu od koga odvaja??? Već sam gore napomenuo da je grijeh onaj koji nas odvaja od Boga. Budući da je Bog bezgrešan, onda je očito da je ona druga strana griješna, a to smo mi. Mi smo oni koji okrenu leđa Bogu i lagano odšetaju od Njega, a to smo učinili grijehom. Grijeh je onaj zid koji mi sagradimo između nas i Boga. I evo da završim prije nego nestane struje. Gadno je kad ne stane struje, ne vidim disat, a osim toga moram pisat postove u mraku... Pa stoga vas pozdravljam!! |
- 18:24 - ovdje klikneš da komentiraš (8) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 08.09.2006., petak
...kad su dvije muhe plesale valcer...
|
Sve manje ideja mi pada za naslove... Mislim da nema potrebe naglašavat da je prvi tjedan škole iza mene... U ovih tjedan dana kolko idem u drugi razred sam naučio jednu veliku mudrost: Dobar profesor je onaj koji sve svoje probleme ostavlja izvan vrata učione, a najbolji je onaj koji i sam ostane tamo. Živio moj profesor informatike!! I tak vidio ja stare školske face, upozno neke nove koji su malo fulali godinu, a sve mi se čini i školu... Profe nas već bombardiraju gradivom. A šta bi ja drugo i očekivo kad su oni plaćeni da nas muče. Da sam mazohist radovao bi se svakom novom odlasku u školu. Al dobro je to nekak. Ne znam kak je u ostalim gimnazijama, al u ovoj sisačkoj obavezno izgubimo i do 4-5 nastavnih sati u mjesec i pol dana, a često i više. Profa jednostavno dođe i kaže da ne moramo doć na idući sat. I, što je najbolje, nikad nismo nadoknađivali izgubljeno. Škola je zakon (čt. zahod). Eto sad kad smo razjasnili neke stvari o mojoj školi, koje su već postale rutinski dosadne, mislim da je vrijeme da se ja uhvatim nekih ozbiljnih stvari i stvarčica. Danas sam naišo na jedan zanimljiv tekst pa bi ga ja volio onak malo prepisat i objavit na svom blogu. Pa, dozvolite, evo ga: Hudson Taylor, glasoviti misionar koji je osnovao kršćansku misiju za Kinu, bio je veliki Božji sluga. Međutim, nakon žestoke Bokserske pobune u Kini godine 1900. u kojoj je na stotine misionara pogubljeno, Taylor se našao u velikoj tjeskobi, a zdravlje mu je bilo opasno ugroženo. Pri kraju svojeg ovozemaljskog života napisao je: "Toliko sam slab da više ne mogu raditi. Ne mogu ni čitati Bibliju; ne mogu se čak ni moliti. Jedino mogu ležati i smiriti se u Božjem naručju poput djeteta koje se pouzdaje u svojeg oca." Jeste li ikad proživljavali takvu tjeskobu, umorna tijela i bolesna srca? Je li vam teško usredotočiti se na obećanja zapisana u Bibliji? Jeste li u takvom stanju da se više ne možete ni moliti? Nemojte se otpisati jer niste duhovni otpadnik. Pridružili ste se skupini Božjega naroda koji je također iskusio mračna razdoblja svoje duše. I kad izdržimo takvo razdoblje, možemo se jedino, a i trebali bismo dakako, smiriti u tišini poput djeteta u naručju svojeg nebeskog Oca. Tu riječi nisu potrebne. Otac koji tješi svoje dijete ne očekuje da će ono razgovarati s njim. A to ne očekuje ni Bog. Zna da nam je potrebna Njegova brižna utjeha. U trenucima nevolja, Njegova nas milost podupire (Psalam 94:18): "Noga mi posrće, dobrota me Tvoja, o Jahve, podupire!" Možemo se pouzdati u Njega da nas provede kroz mračna razdoblja u kojima se nalazi naša duša u praskozorje i svanuće novoga dana punog svijetla Njegove ljubavi i milosti. Kad nam ne preostane ništa osim Boga. znat ćemo da nam je Bog doista dovoljan. Aj narode pozdrav! |
- 22:55 - ovdje klikneš da komentiraš (11) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 02.09.2006., subota
...hodaj ravno i ne grli krave...
|
Pa đe si, narode! Nema vas nigđe! Ala što ne volim izmišljat naslove...Jučer sam imao priliku čistit kupaonu. Kad sam došao do WC-a morao sam se jako trudit da prikrijem svoju radost prouzrokovanu samim činom čišćenja. Ali preživio sam, Bogu hvala. I nitko nije mogao primjetit moju radost, tako sam dobar glumac. I sad si ja mislim kako se osjećaju osobe koje čiste WC. Prije svega se prisjete šta se u obitelji jelo u posljednjih nekoliko tjedana. No ne želim sad u detalje, nisu baš jako uočljivi... Anywej, jučer sam pročitao nekoliko biblijskih stihova koji me nisu ostavili ravnodušnim. Naprotiv, totalno su me usrećili, ak bi se mogo tak izrazit. Stvarno su na ohrabrenje i sve to. Evo sad ću ja njih fino prepisat pa vi onda možete znat o čemu ja govorim. Filipljanima 4:6-7 6Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! 7I mir će Božji, KOJI NADILAZI SVAKI RAZUM, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu. Čovječe!! Ja puko!! Aj zamisli ti to: ne moramo se brinut tjeskobno, sve možemo prepustit Bogu da on to vodi... Ja onda ne kužim kak nevjernici nisu dobili slom živaca od muke ježeve jer, kolko se meni čini, oni ne žele predat sve Bogu zato što Bog za njih ne postoji i na taj način vrše pritisak sami nad sobom brinući se za budućnost, misleći da moraju sve izgurat sami. Ali, čoeče, pa mi imamo Boga. Njemu sve predamo i on nas vodi. Dobivamo mir koji nadilazi svaki razum. Dakle, mir koji je neshvatljiv našem umu. Sad si tek razmišljam kolko smo mi privilegirani. Mislim da je svaki moj komentar na ova 2 stiha suvišan. Dovoljno govore sami za sebe. Aj već sam dosadan sam sebi. Idem lagano... Pozz...  |
- 16:54 - ovdje klikneš da komentiraš (12) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Pa tu ima svega i svačega pa skoro ničega......ma ima nešto.....šta ja znam šta......tulav neki blog....... Od 28. svibnja 2006. na ovom blogu vas je bilo:
Što znači "ikhthys" ???
Tajni znak kršćana po kojemu su se međusobno raspoznavali bila je riba. Naime, pet slova od kojih je sastavljena grčka riječ ikhthys, "riba", tvore početna slova izričaja Iesous Khristos Theou Hyios Soter, što znači "Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj". Izgovara se "ihtus". 
Desing By: Andrij@n@
Copyright 2006 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||