< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Kome ces sad otrovat dusu...
Prodavat istinu za laz
kada mizerju samo znas...
Kome ces sad otrovat dusu...
Za sve govorit 'dobro je'
kad sve po losem poslo je...



Subscribe Free
Add to my Page

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

 

 

srijeda, 29.08.2007.

Rijeci nikad i uvijek davno su izgubile svoje znacenje. Izlizane su. Beskorisne. Ne vidim vise smisao u svemu onom sto je prije bilo presudno. Izgubila sam vjeru u razum. Jer… Kako zdrav razum moze tako hladno prepustiti bitku za kontrolom, bez borbe… Kontrola postaje najveca nepoznanica, kao da ju nisam okusila niti imala. Kako srce moze pimiti toliko udaraca? Je li to zaista potrebno? Je li potreban taj gorak okus boli da napokon stanemo i kazemo dosta?

Jedino ta rijec mi jos nije izgubila na snazi. Dosta. Toliko puta sam ju bacala u vjetar, tako olako shvacala i izgovarala… Tek sada shvacam njezin pravi smisao. Njezino znacenje.
Sada vidim da se dobro dobrim ne vraca, niti se cijeni. Ne primjecuje se trud i tolerancija ulozena u nesto tebi tako bitno. Pa cemu onda? Ne vjerujem vise ni u pogled ni u dodir. Ma kakve rijeci! Ili djela! Gluposti! Ni djela ne znace bas nista. Jer sve je to crno – bijelo.
I seks je samo obicna tjelesna radnja koje kurve rade sa svakim. Vođenje ljubavi su ljudi izmislili kako bi uljepsali rijec "seks" zbog neke osobe koja im je draza nego nego sto bi trebala biti. I ta jefitna milovanja za koja sam se bezbroj puta prodala ili nekoliko praznih rijeci zacinjenih sa par umjetnickih pogleda, dobro ustimanih osmijeha… Sada samo gađenje izazivaju. I bijes. Na sebe.
Ali sve je to, u biti, tako lako za napraviti. Maziti. Tepati. Ljubiti. Dirati pogledom. Osvojiti tisinom. Obozavati rijecima. Ali ne lagati, ne odglumiti, nije to vise ni gluma jer su ljudi shvatili da je upravo to nova vrijednost, novi novac za koji kupujes ono sto zelis. Geste su kao Dobar dan, upucene svima.

I smijeh je postao nakaradan. Ljudi se vise ne smiju samo kada su sretni; smiju se stalno. E to je gluma. Smiju se da bi bili ljepsi, privlacniji, da bi nekoga zavarali, da bi nekome nanijeli bol. Zanima me samo, da se jedan ljudi mogu smijati samo kad su usitinu sretni, koliko bismo osmijeha vidjeli na ulici? Odgovor je lagan. Nedovoljno.
Ali opet… Jucer sam umirala od smijeha sa jednom prekrasnom curom. I ona mi kaze „Pa jesi ti svjesna da se mi stalno smijemo na tvoj racun?! Nisam jos dozivjela da se netko sam sebi moze toliko smijati kao ti, a da se ne uvrijedi! Bas si legenda!“. Ne, nisam legenda. Nego jednostavno imam dvije opicije: mogla sam ostati kod kuce, plakati do sljedeceg ljeta, ljutiti se sama na sebe i zgrazati se svojoj gluposti i naivnosti ili ustati se, obuci osmijeh i zajedno s njom smijati se samoj sebi, iz svakog kretenskog postupka izvuci dobru salu na svoj racun. Kako da se uvrijedim? Nemam to pravo, davo sam ga izgubila.
Zato mi je ipak primamljivija ova druga opcija. Ako zbog niceg drugog, onda zato jer sam ljepsa kad se smijem! Mozda cu s vremenom izlizati taj otrcani osmijeh ili cu se toliko naviknuti na njega da na kraju zaboravim da se nemam, u biti, razloga smijati.

Image Hosted by ImageShack.us



|komentiraj 2| printaj| #|

 

 

 

 

 

<< Arhiva >>