|
|
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kome ces sad otrovat dusu...
Prodavat istinu za laz
kada mizerju samo znas...
Kome ces sad otrovat dusu...
Za sve govorit 'dobro je'
kad sve po losem poslo je...
Subscribe Free
Add to my Page
Jesi li znao da te želim vidjeti sretnog i razigranog? Divljeg i nesputanog? Zadovoljnog i s osmijehom na licu svaki novi dan... Takav si mi ostao u mislima. Takvog te pamtim...
I kada te pnovo budem srela, nakon bezbroj jeseni i zima, želim pronaći onu istu iskru u tvojim očima. Ma znaš, razmišljala sam kako je u biti divno što postojiš jer jedno vrijeme sam iskeno vjerovala da si rođen samo za mene...
Jesi li znao da nitko ne ljubi poput tebe? Trnci su mi prolazili tijelom svaki puta kada bi usnama dodirnuo moje usne, moje vjeđe, vrat... I osjećaji su boljeli koliko su jaki.
Jesi li znao da nikada nisam izgovorila ni u sebi ni na glas rečenicu "Voljela bih da se nismo dogodili"?
Jesi li znao da sam te voljela dovoljno da te pustim, onda kada sam vidjela da je vrijeme?
Da. Ti nisi znao da mi je svako jutro počinalo s mislima na tebe. I dok sam naslanjala čelo na hladno ogledalo, pitala sam se koliko će još trajati ovaj san. I negdje duboko u sebi osjećala sam da ti nikad potpuno neću prestat pripadati jer... ti si uvijek bio svugdje u mom svemu.
Najljepše moje, najnježnije, voljela sam te toliko više nego što misliš; toliko iskrenije nego što pretpostavljaš. Voljela sam te toliko… toliko… samo kad bi znao.
I nekako sam osjćala da sam otvorenog srca išla prema tebi cijeli svoj život, nježno te dozivajući svakim svojim dahom. Dugo sam te čekala. Dugo. Baš tebe, mislila sam.
Zatekao me tvoj lik u noći kada sam se zaboravila nadati. Tko je mogao znati da ćeš svojom sjenom obasjati mi dušu? Bio si moja druga polovica… moj prijatelj, moj ljubavnk, moje oči i svijest. Jedno prekrasno toplo tijelo što grije moje mlade godine.
Željela sam uz tebe rasti, uz tebe disati, s tobom plakati i smijati se i dijeliti sve što nisam s nikim drugim. Znala sam da nam neće uvijek samo sunce sjati, niti će svi dani biti ni blizu savršenstva. Znala sam da ćemo i mi imati svoje kiše, svoju jesen, svoju zimu okrutnu i hladnu. I bila sam sigurna da će biti teških trenutaka kada će tišina govoriti umjesto nas. No isto tako sam bila sigurna da ništa nije nemoguće dok stojiš pored mene; rame uz rame, ruka u ruci. Jer mislila sam da ne moramo gledati na život jednako, bitno je da gledamo u istom smjeru. Bio si za mene jedini…
I bila sam tako naivna. Glupa. Dopustila sam da osjećaji naprave bajku od ovog mog života; dopustila sam da od tebe naprave princa, a tako si daleko od toga… Jer ti si bio naša jesn. Ti si donio kiše i zimu okrutnu i ledenu! Ne ja! Ti si dopustio da se sruši svijet kao kula od karata, znao si da ne mogu sama! Znao si da sam ti vjerovala. I bilo ti je svejedno. Hranio si snove i iluzije, dok se iza te svoje maske nježnih ruku skrivao sebičan čovjek koji zna sam razočarati.
Nemaš ti srce, dragi moj. Ali u jednom si bio savršen. Bio si odličan učitelj, izvanredan mentor. Hvala ti na tome. Shvatila sam.