lijenima su uvijek praznici (ignavusi)

Today i wake up really early and i look outside it was incredible.
I back with full strenght to share this with you...

Sunrises takes me to another place, another world i may say, the world where we all happy.
I'm sitting here, watching the beginning of the Sunrise, looking to see, what the day might hold for me.
I sit here and wonder, i know God paints beautiful things...

Don't be surprised, if you feel kind of down, but only know that, when you look up,
See the beauty he has painted special for us...
No matter how stormy it may get, if you can still see his peaceful colors, of the morning sky, you will know then that there is, hope, Love, friendships, fun...
As the sun comes up to warm my day, look up and know what you see..

So take some time to look at a sunrise, take the time to really see, just how peaceful it truly can be...

Yesterdays thoughts are not today’s, God has given a second chance at life.
Its all a question of time, time pass, time say godbye, time forget everything, the only thing you cant do with time is waste your life, you only have one... so come on....
The sun shines brightly on this new day, look to crystal blue skies, grateful to see, endless possibilities.

kisses and hugs to all,

PS: dee dee vou fazer hoje a tua montagem hehe ;)

Sargent Sexy

Hi aLL ;) dabomb is back :p

yeah, this year have been great for me, I knew new people, they are great, funny, sweet, sensitive, kind, friendly people. Love croatia!!!
iva, ivna, ivana, jelena, katarina, kristina, manca, mirela, tamara, ante, bruno, dusko, josip and also dovile from litvania and big cesare from italy ;) hope i didnt forget any :p

For me, this short recent friendship is something i consider to be sacred already. It makes me have faith again in some simple but fundamental human values, which, sometimes, for the lack of practice, we swipe under the carpets of our memories and of our hearts.
With friendship u'll have more and more faith in life and in the future. Those who have a friend dont fear nothing! Being friends with someone is not a hard thing to do, specially when that friend is someone like you, it allows the people who are closest to practice their best qualities, such as tolerance, generosity and justice, which should be the basis of every relationship.
I’m very lucky to know people like this. Life usually brings you unpleasant surprises and events, i'm been thankful to croatia, it made me understand that there's a new lighthouse to guide me in my moments of indecision and doubt.
Maybe I’m dreaming, but that’s all it would take.

Love you all, kisses and hugs to everyone, hope u all fine and see you soon :D

PS: special kiss to you ivana, miss you alot, love ya Muah :***

Luis aka Sargent Sexy

TÔ NEM AÍ!!!yeah...that's the stupid Brazilian music i've listened millons of times in the car...going to TAIZE!with a blond Croatian and black slovenian...travelling all Portugal, Spain and France!!!JOJ!
i loved all experience...i want to repeat all time...but...with no radio!!!jejeje...to nem aí, to nem ai, pode ficar nesse mundinho, eu nao to nem ai!well...i'm not so good writting...actually...i never were good in anything but...ok!well...i'm fine...working sucks, life here also...i should be in Croatia now...making nothing...learning that beautifull language...but...ok...i'll go next year!ok...promiss to write more next time!LOVE YOU ALL MY FRIENDS!!!

Cabo da Roca .. najzapadnija kopnena točka Europe i jedno od najljepših mjesta koje sam ikad posjetila. Najljepše nije dobar opis. To je mjesto o kakvome čitaš u knjigama i zamišljaš ga ali nikada ga nisi vidio. Vjetar koji uvijek puše, osama i litica o koju se razbijaju valovi, stari svjetionik, i nigdje nikoga... zatvoriš oči i upijaš zvukove i mirise prirode... zamišljaš sve te velike pustolove koji su ovuda plovili u nepoznato... Možda ga sada serem, ali od svih ljepota Portugala ova me možda najviše fascinirala.

Cesta do tamo je vijugava i okružena šumom. Na uzbrdici moj prijatelj zaustavlja auto. Pali sva 4 i miče ruke s pedala, otpušta kočnicu. Očekujem da ćemo krenuti unatrag ali auto stoji na mjestu! Pogledam u stranu, auto ne stoji na mjestu! Mi se krećemo naprijed! Uzbrdo! Auto s nas 4 u njemu ide uzbrdo sam od sebe! Objasnili su mi poslije da su to nekakva magnetska polja ili nešto tome slično. Totalno freaky!

Za pola sata smo opet u Lisabonu. Gradsku užurbanost ni ne primjećujem jer mi je pred očima Cabo da Roca...

aqui .. onde a terra se acaba e o mar comeca .. (camoes)

costa

jos slika costa da caparica

Portugal je pokoren! Vratila sam se prije 2 dana i samo spavam a nikako se naspavati. jebemti odmor od odmora. Pošto mi se ne da dugo pisati (jer mi se spava) opisat ću samo svoj dolazak u obećanu zemlju.

Dakle budim se ja u ranu zoru u Beču a ono u želucu salto mortale. Trčim na wc... nakon toga doručak kojeg tjeram u sebe samo da mogu popiti xanax. Doktorica rekla popij 1, ja naravno uzela 2. Osjećam se malo opuštenije ali još samo gledam u nebo i molim se da se ne poružni vrijeme, sviđa mi se kako je nebo plavo. Na aerodromu se nakon chekiranja prtljage zabijam u kafić i pijem kafu, osjećam da sam totalno otupila jer mi treba da izoštrim sliku kad glavu pomičem lijevo desno, sve nekakav slow mode...pogledam na sat jebemu već je kraj boarding timea. Ulazim u avion i naravno imam mjesto pored prozora. S debelim austrijancem koji ima mjesto u sredini isposlujem da se on prebaci na moje mjesto ali zauzvrat mu moram referirati o Portugalu. Čovjek kuži da mi se malo plete jezik pa mu objašnjavam da imam fobiju od letenja i da mu je bolje da se moli za turbulence-free flight. Krećemo na vrijeme, take off mi se ne sviđa pa uzimam još jedan xanax. I što da kažem? Tri i po sata su mi prošla kao tri i po minute. Bila sam svo vrijeme prisebna, razgovarala s austrijancem, čitala knjigu, odbila smrdljivu hranu (ustvari debeli austrijanac je pojeo i moju porciju), čak se i prošetala do wc-a, što inače nikad ne radim osim ako je stvarno hitno. Koliko se sjećam turbulencije nije bilo i uopće se nisam bojala. Da se avion počeo rušiti mislim da bi samo slegnula ramenima i rekla "well isn't this nice". I tako nakon te tri i po minute sletili mi u Lisabon. Vani naravno 100 stupnjeva, plavo nebo...

Pokupila sam prtljagu i ZUM flash u lice...prijatelji su tu! Grljenje, ljubljene, vrištanje...pa pravac u vodafone da stavim para na portugalsku karticu. Aerodrom je praktički u centru grada, nema gužvi iako je radni dan i vozimo se doma da ostavim stvari. Presvlačenje u bikini i pravac plaža. Praia de Carcavelos nam je 5min od kuće i cijelo popodne se izležavamo na pijesku, pričamo o svemu što se dogodilo u ovih par mjeseci, i kupamo u oceanu. Ahhh prije par sati sam još bila u sivom Beču!! Ocean je prehladan za moju guzicu naučenu na Jadran pa se moje kupanje svodi na ulet-izlet.

Već je predvečer i vrijeme za jesti. Idemo doma, tuširamo se, papamo. Obučem ja traperice a oni meni "ne ne, obuci nešto komotnije". hmm ne želim ni pitati. Oblačim ja nešto komotnije i krećemo van. Ali ne zaustavljamo se u bircu nego pred teretanom. Veliko iznenađenje je: ja radim capoeiru danas! Moji dragi prijatelji kao da su zaboravili da ja imam 3 xanaxa u sebi! Ali volim capoeiru i uživam u tih sat i pol (iako će me slijedećih dana noge i guzica bolit za popizdit). Ne mali faktor mog užiavnja je prezgodan mestre:)

Nakon capoeire ponovo pod tuš. Ponoć je i tek počinje vrijeme za izlaženje u Lisabonu. Prvo idemo u birc na plaži, nalazimo se s još par frendova, još ljubljenja, grljenja, nazdravljanja... Ubrzo povorka kreće prema Santosu i shots baru koji se zove Santos Sacrificios. Tamo za svaki popijeni shot dobiješ jedan besplatan. Tako za 5 eura dobivamo 8 shotova. 8!! Za tu cijenu dobiš jedan u Zagrebu! Ne moram naglasiti da sam popila preko 15 shotova i imala totalni black hawk down! Znam da je bila nekakva ideja da ukrademo portugalsku zastavu koja je visila na prozoru 3m iznad naših glava, i to tako da se popenjemo jedni na druge... pred jutro smo završili na plaži i uvaljali se u pijesak dok su bageri (ili kako se to već zove) kružili oko naših glava i poravnavali pijesak za slijedeći dan. Stigli smo doma oko 7h ujutro. Ne znam kako sam se dočepala kreveta al sam spavala do slijedećeg popodneva.

I to je bio moj prvi dan u Lisabonu. Kad odspavam pisat ću još. Moram i slike staviti na komp, sad imam samo ovo što mi je frend poslao. Ljudi, uživajte u godišnjem, meni je moj završio! bjs, dee dee