Cabo da Roca .. najzapadnija kopnena točka Europe i jedno od najljepših mjesta koje sam ikad posjetila. Najljepše nije dobar opis. To je mjesto o kakvome čitaš u knjigama i zamišljaš ga ali nikada ga nisi vidio. Vjetar koji uvijek puše, osama i litica o koju se razbijaju valovi, stari svjetionik, i nigdje nikoga... zatvoriš oči i upijaš zvukove i mirise prirode... zamišljaš sve te velike pustolove koji su ovuda plovili u nepoznato... Možda ga sada serem, ali od svih ljepota Portugala ova me možda najviše fascinirala.
Cesta do tamo je vijugava i okružena šumom. Na uzbrdici moj prijatelj zaustavlja auto. Pali sva 4 i miče ruke s pedala, otpušta kočnicu. Očekujem da ćemo krenuti unatrag ali auto stoji na mjestu! Pogledam u stranu, auto ne stoji na mjestu! Mi se krećemo naprijed! Uzbrdo! Auto s nas 4 u njemu ide uzbrdo sam od sebe! Objasnili su mi poslije da su to nekakva magnetska polja ili nešto tome slično. Totalno freaky!
Za pola sata smo opet u Lisabonu. Gradsku užurbanost ni ne primjećujem jer mi je pred očima Cabo da Roca...
Post je objavljen 11.08.2004. u 22:48 sati.