Portugal je pokoren! Vratila sam se prije 2 dana i samo spavam a nikako se naspavati. jebemti odmor od odmora. Pošto mi se ne da dugo pisati (jer mi se spava) opisat ću samo svoj dolazak u obećanu zemlju.
Dakle budim se ja u ranu zoru u Beču a ono u želucu salto mortale. Trčim na wc... nakon toga doručak kojeg tjeram u sebe samo da mogu popiti xanax. Doktorica rekla popij 1, ja naravno uzela 2. Osjećam se malo opuštenije ali još samo gledam u nebo i molim se da se ne poružni vrijeme, sviđa mi se kako je nebo plavo. Na aerodromu se nakon chekiranja prtljage zabijam u kafić i pijem kafu, osjećam da sam totalno otupila jer mi treba da izoštrim sliku kad glavu pomičem lijevo desno, sve nekakav slow mode...pogledam na sat jebemu već je kraj boarding timea. Ulazim u avion i naravno imam mjesto pored prozora. S debelim austrijancem koji ima mjesto u sredini isposlujem da se on prebaci na moje mjesto ali zauzvrat mu moram referirati o Portugalu. Čovjek kuži da mi se malo plete jezik pa mu objašnjavam da imam fobiju od letenja i da mu je bolje da se moli za turbulence-free flight. Krećemo na vrijeme, take off mi se ne sviđa pa uzimam još jedan xanax. I što da kažem? Tri i po sata su mi prošla kao tri i po minute. Bila sam svo vrijeme prisebna, razgovarala s austrijancem, čitala knjigu, odbila smrdljivu hranu (ustvari debeli austrijanac je pojeo i moju porciju), čak se i prošetala do wc-a, što inače nikad ne radim osim ako je stvarno hitno. Koliko se sjećam turbulencije nije bilo i uopće se nisam bojala. Da se avion počeo rušiti mislim da bi samo slegnula ramenima i rekla "well isn't this nice". I tako nakon te tri i po minute sletili mi u Lisabon. Vani naravno 100 stupnjeva, plavo nebo...
Pokupila sam prtljagu i ZUM flash u lice...prijatelji su tu! Grljenje, ljubljene, vrištanje...pa pravac u vodafone da stavim para na portugalsku karticu. Aerodrom je praktički u centru grada, nema gužvi iako je radni dan i vozimo se doma da ostavim stvari. Presvlačenje u bikini i pravac plaža. Praia de Carcavelos nam je 5min od kuće i cijelo popodne se izležavamo na pijesku, pričamo o svemu što se dogodilo u ovih par mjeseci, i kupamo u oceanu. Ahhh prije par sati sam još bila u sivom Beču!! Ocean je prehladan za moju guzicu naučenu na Jadran pa se moje kupanje svodi na ulet-izlet.
Već je predvečer i vrijeme za jesti. Idemo doma, tuširamo se, papamo. Obučem ja traperice a oni meni "ne ne, obuci nešto komotnije". hmm ne želim ni pitati. Oblačim ja nešto komotnije i krećemo van. Ali ne zaustavljamo se u bircu nego pred teretanom. Veliko iznenađenje je: ja radim capoeiru danas! Moji dragi prijatelji kao da su zaboravili da ja imam 3 xanaxa u sebi! Ali volim capoeiru i uživam u tih sat i pol (iako će me slijedećih dana noge i guzica bolit za popizdit). Ne mali faktor mog užiavnja je prezgodan mestre:)
Nakon capoeire ponovo pod tuš. Ponoć je i tek počinje vrijeme za izlaženje u Lisabonu. Prvo idemo u birc na plaži, nalazimo se s još par frendova, još ljubljenja, grljenja, nazdravljanja... Ubrzo povorka kreće prema Santosu i shots baru koji se zove Santos Sacrificios. Tamo za svaki popijeni shot dobiješ jedan besplatan. Tako za 5 eura dobivamo 8 shotova. 8!! Za tu cijenu dobiš jedan u Zagrebu! Ne moram naglasiti da sam popila preko 15 shotova i imala totalni black hawk down! Znam da je bila nekakva ideja da ukrademo portugalsku zastavu koja je visila na prozoru 3m iznad naših glava, i to tako da se popenjemo jedni na druge... pred jutro smo završili na plaži i uvaljali se u pijesak dok su bageri (ili kako se to već zove) kružili oko naših glava i poravnavali pijesak za slijedeći dan. Stigli smo doma oko 7h ujutro. Ne znam kako sam se dočepala kreveta al sam spavala do slijedećeg popodneva.
I to je bio moj prvi dan u Lisabonu. Kad odspavam pisat ću još. Moram i slike staviti na komp, sad imam samo ovo što mi je frend poslao. Ljudi, uživajte u godišnjem, meni je moj završio! bjs, dee dee
Post je objavljen 04.08.2004. u 09:56 sati.