Imam taj jedan jaki zov u sebi već me duže kopka i izjeda imam osjećaj da moram nešto pružiti Djetetu da joj nešto treba da joj je korak bez smjera na granici pogubljenost i spopada me samosažaljenje , nema njega da mi olaka breme i da ideju i spopada me sažaljenje, jer joj možda treba drugačiji, muški naboj i znam odmah da je uzaludno i jedno i drugo kad nema, nema i da mora biti nešto treće da joj trebam dati ruku dok traži gdje će i kuda će i ne znam joj dati tu ruku prvi puta ikada u sebi nemam recept za nju recept za situaciju do sada sam uvijek, uvijek imala i ovo neznanje je strašno ima želje ali nekako, nema kapaciteta u meni, nema snage, nema sreće i radosti nema ničeg mojega, da bi se preljevalo i njoj na granici smo pubertetske ljubavi i mržnje ali to je prolazan čas a njezina potreba je veća od toga njezin položaj joj je nejasan nezine sposobnosti su joj izgubljene iz vida, ne vjeruje više u njih a nije joj ni stalo imam dojam da je ovo neki prelomni trenutak neko raskrižje gdje ipak treba više snage i zdravog razuma no što ga nas dvije zajerno imamo, za staviti na hrpu da bi se ispravno izabralo. ..... Fantastičan video |