Imam taj jedan jaki zov u sebi
već me duže kopka i izjeda
imam osjećaj da moram nešto pružiti Djetetu
da joj nešto treba
da joj je korak bez smjera
na granici pogubljenost
i spopada me samosažaljenje , nema njega da mi olaka breme i da ideju
i spopada me sažaljenje, jer joj možda treba drugačiji, muški naboj
i znam odmah da je uzaludno i jedno i drugo
kad nema, nema
i da mora biti nešto treće
da joj trebam dati ruku dok traži gdje će i kuda će
i ne znam joj dati tu ruku
prvi puta ikada
u sebi nemam recept za nju
recept za situaciju
do sada sam uvijek, uvijek imala
i ovo neznanje je strašno
ima želje
ali nekako, nema kapaciteta u meni,
nema snage,
nema sreće i radosti
nema ničeg mojega, da bi se preljevalo i njoj
na granici smo
pubertetske ljubavi i mržnje
ali to je prolazan čas
a njezina potreba je veća od toga
njezin položaj joj je nejasan
nezine sposobnosti su joj izgubljene iz vida,
ne vjeruje više u njih
a nije joj ni stalo
imam dojam da je ovo neki prelomni trenutak
neko raskrižje gdje ipak treba više snage i zdravog razuma
no što ga nas dvije zajerno imamo, za staviti na hrpu
da bi se ispravno izabralo.
.....
Fantastičan video
Post je objavljen 22.12.2021. u 15:23 sati.