Pasivnost ili nešto drugo ?
"Jer ne borimo se protiv ljudi od krvi i mesa, nego protiv nevidljivih zlih vladara i vlasti koji vladaju ovim našim mračnim svijetom; protiv zloduha koji borave u nebeskim prostorima."
Nije ova poslovica Efežanima od sv. Pavla morala započeti izlaganje. Ali nije naodmet da se ona istakne niti da je imamo na umu pri spoznaji sa čime se to ovih dana, tjedana i mjeseci suočavamo. Ni ne mora čovjek uopće biti kršćanin da to shvati.
Naime nije više hipoteza, nije više teorija, nije više sumnja i nije više jedna od mogućnosti; (gotovo) sve maske su pale ! Nevladine udruge, mediji koji kreiraju javno mijenje i ljevičarska vlada koja obnaša vlast - to su tri stupa koja drže na okupu građevinu koja je financirana iz inozemstva. Građevinu koja je sa sve četiri strane omeđila i spljoštila hrvatsko nacionalno i kršćansko društvo sa namjerom da ga pokori, da ga rastoči i da ga redefinira po nekakvim novim normama i propisanim pravilima koje nam propisuje novi (zlo)duh vremena.
Isčitavamo tako ovih tjedana iz medija, novoskovanih konvencija, sudskih presedana i novonapisanih nacionalnih i nadnacionalnih ustava da NEMA više prava na pitku vodu, čist zrak, zdravu ekološku hranu, dostojanstven rad i rad uopće, prava na dostupno liječenje niti školovanje, prava na život nerođenog djeteta, prava djeteta da ima obitelj, prava za muškarca i ženu koji žele pripadati definiranoj zajednici braka, prava na slobodno ispovjedanje kršćanske vjere, prava na očuvanje značajnog povijesnog naslijeđa i prava na pijatet žrtvama.
Ta prava su proglašena zastarjelima, diskriminatorskim, neprogresivnim relikvijama prošlosti, ostatcima prošlih svršenih vremena za koje nema mjesta u Novom dobu i Novoj eri čovječanstva.
Ali stoga na scenu stupaju neka Nova (ne)ljudska prava koja su skovana tokom 1960.-tih u laboratorijima za društveni reinženjering. To su među ostalim prava na sodomiju i zadovoljavanje najnižih apetita, užitak i hedonizam oslobođen bilo kakvih moralnih okvira i odgovornosti, prava na istospolne manifestacije, istospolne brakove i na koncu, prava na posvajanje djece od strane istospolnih "bračnih" parova.
U Hrvatskoj je došlo takvo vrijeme da njezin Ustav jamči registriranje sotonističke ili njoj srodne sekte ukoliko se skupi 500 pravovaljanih potpisa koji streme ka tom zahtjevu, dok u isto vrijeme taj isti Ustav ničime ne jamči raspisivanje referenduma koji teži ka zaštiti braka i obitelji, i to bez obzira što je taj zahtjev hrvatskih državljana (izbjegavajmo riječ građana koju su nam ONI nametnuli) prikupio više od 700 000 pravovaljanih potpisa.
Što je idući korak, zna se; oduzimanje djece bračnim parovima koji odgajaju svoje potomstvu u "previše i neprimjerenom" nacionalnom i vjersko-konzervativnom duhu, a kako bi se plod njihove ljubavi dodjelio homoseksualnom "paru" na "preodgoj". Ali zahtjevima i "ljudskim pravima" se tu ne bliži kraj; slijedi nam registriranje troje i više ljudi koji žive u seksualnoj komuni kao novu ravnopravnu bračnu zajednicu i slijedi nam vjenčavanje ljudi i životinja. Smatrate li taj zaključak možda preradikalnim i nerealnim, spustite se na zemlju i prisjetite se stvari koje ste/smo uzimali zdravo za gotovo do prije nepunog desetljeća. Je li onda netko mogao zamisliti sve ovo što se događa danas, a kamoli sve zahtjeve koje nevladine udruge zahtjevaju da se tek imaju sprovesti ? Reinženjering društva se ne događa odjednom, on se ne zbiva u jednom danu. On se odvija u postepenim (doduše sve bržim) etapama. Više nije 1945. godina pa da se pale i ruše crkve ili džamije. Sada se reljefno rečeno postupno ali sustavno demontriraju sakralni objekti, i to od krova prema temelju. Malobrojni hrvatski državotvorni elementi koji su javno i na vrijeme upozorili na ovakve događaje bili su ušutkani, izrugivani ili nezamjećeni sa svojim prorokovanjem "krvavog oblaka koji se vio nad nama". Ali takvi časni ljudi nisu pripadali i nemaju ništa zajedničkog za tzv. "urbanom desnicom" i njezinim apelom "za ispražnjenim gradom". Iza takvog zahtjeva stoje mlitave kukavice koje se kriju iz svoje "urbane" sredine, ostajući na taj način, kako je već ranije istaknuto, uvijek dva koraka unazad i u vječitoj defanzivi.
A ta toliko pogubna defanzifa spada u grijeh nečinjenja i suodgovorništva u genocidu koji se i u ovim trenutcima dok ovo čitate provodi nad hrvatskim narodom te u aktivnom bezočnom zatiranju kršćanskog naslijeđa. Nema ništa od (anti)akcija poput praznog grada kada maršira povorka hrvatskih krvnika, od pokojeg članka-reakcije na mrežnom portalu, pokoje polu-prazne javne tribine sa tematikom neslaganja sa putem kojim društvo korača ili od rasprava i priopćenja u "demokratskim srazovima sa našim političkim neistomišljenicima", gdje se ex cathedra s nekakve visine (i odsutnosti tmurne stvarnosti) sipaju kojekakve moralne prodike i zablude.
Pravo je pitanje planiraju li etnički Hrvati i/ili vjernici i dalje ostajati i vječito kaskati dva koraka unazad iza svih tih antihrvatskih i antikršćanskih nevladinih udruga i kreatora javnog mijenja iz EPH te SDP-ovih, HNS-ovih i IDS-ovih Slavoserba i "građana", i to sve dotle dok fizički ne nestanu, ili pak ta tiha hrvatska i vjernička većina planira uzeti sudbinu i državu u svoje ruke ?! Gdje su to ti naši potomci kralja Krešimira, Tvrtka, Zrinskih i Frankopana, gdje su nestali potomci Trenkovih pandura, gdje su se to zavukli hrvatski potomci gusara, hajduka, križara i ustaša, gdje je ta pobjednička generacija junaka iz Domovinskog rata, gdje je naš nadaleko cijenjeni katolički kler i duhovna kršćanska mladež čije je bogoljublje nadaleko poznato i u samom Vatikanu ? Narod koji je obranio europski kontinent od Turaka u srednjem vijeku i od boljševizma u 90-tima da se danas povlači pred stotinu homoseksualaca, lezbijki i predstavnika nevladinih udruga ?!
Zar nisu prošla vremena kada je biti Hrvat ili biti kršten značilo imati na sebi žig i prokletstvo ? Zar nije došlo vrijeme, koliko god se to određenim ljevičarskim i homoseksualnim lobijima ne dopadalo, da hrvatski narod ponovno bude prosperitetan i blagoslovljen ? Nije li možda istodobna manifestacija zdravih narodnih elemenata sa zastavama, drugim nacionalnim simbolima i parolama naoružanih prije svega sa domoljubljem a po potrebi i drugim stvarima, ili pak mimohod hrvatskih oružanih snaga puno bolja alternativa od kukavičkog savijanja ramena i podvijanja repa kao što je poziv nekakve "urbane desnice" ?
Živimo u vremenu kada je svima onima koji se ne slažu sa bolesnim stavovima homoseksualnih, feminističkih i ljevičarskih lobija da se ukinu pojmovi otac i majka, te umjesto njih uvedu termini roditelj A i roditelj B prišivena trajna etiketa i trajni epitet homofoba, šovinista, seksista, rasista i slično. No nemojmo se dati zaplašiti. Na stranu naravno to što su takve njihove optužbe ništa drugo doli zlokobno izvrtanje i podlo opravdavanje istinske mržnje, kao i otvoreno neprijateljstvo prema našoj naciji, državi i vjeri. Budimo počašćeni takvim etiketama !
Da, kada su hrvatski interesi u pitanju bit će mo ako treba i "šovinisti i Ku Klux klanovci". Bolje da nas takvi nazivaju i homofobima, jer mi se etiketiranja ne plašimo, nego da nas povijest upamti kao kroatofobe i sadomazohiste, zatiratelje vlastitog naroda. Potonje je puno veći grijeh.
Suprotstavljanje onim tendencijama koje dovode u pitanje hrvatski i kršćanski karakter na kojima se temelji ovo društvo nije izbor, to je dužnost. Ovo je Hrvatska, ovo je većinski katolička zemlja i ovdje su Hrvati konstitutivan narod, a svi ostali imaju privilegija i prava samo onoliko koliko se prilagođavaju toj činjenici koju smo im mi nametnuli mačem i čeličnim kuglicama. I samo mač i čelične kuglice nam mogu dovesti te svetinje u pitanje, a ne nikakvo "moderno poimanje i interpretacija ljudskih prava". I to neka bude odgovor na fraze kao što su "i homoseksualci su ljudi koji zaslužuju prava". Jer kao što postoji sila teže, kao što postoji korozija, kao što postoji oskudnost resursa, kao što postoji propadanje i umiranje, isto tako postoji i Hrvatsko državno pravo kojemu se svatko mora prilagoditi !
I na kraju pozdravljam sa pozdravom Bog i Hrvati, pozdravom koji će prijateljima i istomišljenicima biti drag, a koji je svim neprijateljima toliko mrzak.
Ivan Biki
