Jasenovac A. D. MMXII
Jasenovac A. D. MMXII
[Hrvatski krugoval Toronto, 29. travnja 2012]
Ana Lučić
Hrvati Toronta i svi koji me slušate!
Govori vam Ana Lučić.
Svaka režimska komemoracija u Jasenovcu je ogavna, ljigava, neukusna, licemjerna, lažljiva, nečasna, politikantska, provokativna, protuhrvatska, jednom riječju, nepodnošljiva. Ali svake godine redateljima, scenaristima i glumcima u jasenovačkom cirkusu uspjeva nadmašiti same sebe. Ovo što su nam tekućega travnja servirali, prelazi sve granice, i ostavilo bi me bez riječi, kada ne bih trebala upravo riječima slušateljstvu Hrvatskoga Krugovala Toronto dočarati čitavu tu svinjariju, taj vrhunac kiča i šunda, sumrak zdrave pameti i elementarnog poštenja.
Jasenovački dernek spada u proljetne rituale nenarodnog zagrebačkog režima, kojima se u istom dahu pljuje po svetinji Bleiburga i zalijeva jasenovački kameni cvijet, da donese nove plodove hrvatožderja. Ali ove godine dosegnut je prag potreban da se širom, bez ikakvih zapreka, otvore vrata beskrajnoj eskalaciji jugo-obnove.
Tko je izdržao televizijski prijenos, mogao je vidjeti kako su se okupila sva tri predsjednika (republike, vlade i sabora). Mesić se pojavio dan poslije, da se ne susretne s Josipovićem, ali i da bude u središtu pozornosti. Uz zagrebačke triumvire vidjelo se i nekoliko ministara te oba rabina iz Hrvatske, jednog pravog a drugog lažnog, koji su se za ovu zgodu prešutno pomirili, baš kao i dvojica zavađenih kolovođa dvije židovske frakcije, Kraus i Goldstein junior. Ostatak nazočnih predstavljali su preživljenci, mahom srpski i židovski, koji su nekim čudom preživjeli neusporedive strahote Jasenovca. Na zvuke hrvatske himne čvrsto su stisnuli usta, da znamo što drže o državi u kojoj su nedodirljiva vladajuća kasta. Nije baš bilo cigana, u ovoj jasenovačkoj trijadi prenemaganja i glumatanja svakako najpoštenijih i Hrvatskoj za sada još ipak kako-tako lojalnoj. Bijaše tu i katolički svećenik, koji se molio za nekoć zatočene i kažnjene katoličke staljiniste. A okupljena je rulja, na rabinove zazive tzv. kaddish-a (molitve za pokojne), pokorno uzvraćala židovskim amen, po prilici kao kada bi, na katoličkoj misi, židov prišao svećeniku da uzme pričest. Da, još su na par mjesta doista viđeni i mali kameni cvjetovi, nikli očito iz sjemenki onoga velebnog, Bogdanovićevog. Kao što smo nedavno zapazili da po Kumrovcu niču replike Augustinčićeve Tito-statue. Rađaju se i množe umjesto Hrvata, simboli partizanskog mraka i zločina. I to je nešto!
I čitava se ta mučna ceremonija odvijala uz vojne počasti. Još jedan slučaj nesnosne zloporabe Hrvatske Vojske, koja je u cijelosti degradirana na skupinu osiromašenih, poniženih i uvrijeđenih psihijatrijskih pacijenata, mlađahnih umirovljenika, potencijalnog topovskog mesa za tuđe, judeoameričke agresivne i imperijalne ratove te, kao ovdje pod kamenim cvijetom, sudionike uresno-paradne maškerade u čast jedne izrođene, od naroda nepovratno otuđene klike samodopadnih parazita, kojima nikakve vojske i ne treba, jer sve što bi bilo vrijedno obrane oni su rasprodali, poklonili, za sitnu proviziju rado i olako prepustili neprijatelju.
Nije bilo ni mladeži, kojoj su visoki govornici obećali nove udžbenike povijesti, tako da se hrvatska prošlost i njezina tragika posve razvodne, relativiziraju i prešute, a da se najužasnije svjetsko stratište cjelokupne povijesti, Jasenovac, sukladno religiji Holokausta, stavi u prvi plan. Najavljeno je i kako će još i prije tiskanja novih udžbenika biti provedeno rigorozno ispiranje mozgova školske djece, od najranije dobi pa sve do navršene 23 godine života, a još više njihovih učitelja, da negdje ne pogriješe. I požurite se, učitelji, da ne bude kasno.
U povodu Jasenovca, ministar Jovanović te predsjednik Josipović upozoravaju kako se u dosadašnjim udžbenicima NDH uopće ne naziva zločinačkom (valjda takvu terminologiju traži istinoljubiva poviesnica!), kako o Bleiburgu ima pune četiri stranice, a o jasi samo dvije. Zatraženo je i najavljeno da djeca masovno posjećuju jasu i aušvic, eda bi postali čim bolji antifašisti, jugoslaveni, židoljubi, te vatreni vjernici religije Holokausta. Josipović se štoviše izravno obratio okupljenoj tifusarskoj ološi, koja je zbog nacionalne mržnje i ideoloških nebuloza rušila Nezavisnu Državu Hrvatsku, nazvao ih „poštovani pripadnici Enobea“, te ih pozvao da sami mijenjaju povijesne udžbenike. Vjerujemo kako Jovanovićevo ministarstvo obrazovanja i vaspitanja za ove pučke povjesničare-preživljence priprema ubrzane tečajeve opismenjivanja. Dakle više ne vrijedi „povijest povjesničarima“, sada je parola dana: povijest jasenovčarima!
Visoki govornici, natječući se u protuslovljima i izmišljotinama, u isti mah su i sami doprinijeli čišćenju hrvatske povijesnice od hrvatskih krivotvorbi. Tako smo čuli novi podvig u natjecanju s brojkama jasenovačkih mrtvaca, posve u stilu dojučerašnje jugosrpske jasenovačke arheologije: najnovija je znamenka 82 logora, 80 tisuća pomorenih, židova 13 tisuća, te k tomu 20 tisuća djece. Pedofilija dakle u čistoj kulturi! Neka Srbinka, Brigita Knežević, cmizdreći je izvalila kako je neka druga baba spasila 12 tisuća „mališana“, a u tom broju i nju. Pa dosta je liberalan bio taj logor smrti po ovoj novoj verziji: nekom padne na pamet spašavati tisuće paćenika, i to mu nekažnjeno uspije. Zapravo, da je „spasila“ samo jednog zatočenika, otišla bi joj bila glava. Slušali smo i tlapnje o nekakvom masovnom proboju logora, o 400 zatočenika je bilo riječi. Taj se ali nije dogodio, nego je tek par desetaka usijanih glava besmisleno jurnulo za komunističko-židovskim agitatorima, pri čemu je poginulo dvadesetak ljudi. Priređivači su ovogodišnjeg jasenovačkog red sabbatha drvljem i kamenjem zasuli hvalevrijedne povijesne revizije, kojima se zapravo spašava istina od pobjedničkih izmišljotina, i tako su prokrčili put za obnovu najgnjusnijih partizanskih laži.
Još nikada nije se čulo toliko drskih riječi upućenih Ustaškom pokretu, uz uporabu svih dobro znanih propagandnih falsifikata iz radionice Titove jugoudbe. Pedeset puta, ma skoro iza svake riječi, blatilo se Ustaše. Poglavnik je bio čovjek kojemu je stalo samo do vlasti. Jasenovac je bio najgori logor u tadašnjoj Europi. Zločin se, vele, nije dogodio na mah, nego je bio dio sustavnog procesa. Četiri godine se planski ubijalo. Dakle, ništa drugo nisu radili Ustaše, i ni od koga nije trebalo braniti mladu Državu! Ali je zavapljeno za povratom dostojanstva i ljudskih prava partizanima. To su oni koji bi trebali biti sretni da nisu onkraj brave ili dva metra pod zemljom, a njihovi predstavnici govore baš kao da nisu upravo partizani, Srbi, jugoslaveni, homoseksualci, židovi, kućni ljubimci u ovoj zemlji privilegirana vladajuća kasta.
Svoju pravovjernu jugoslavenštinu Milanović je i otvoreno posvjedočio kada je progovorio o negdašnjem bratstvu Hrvata i Srba, te spomenuo patnje nekakvog „srpskog naroda“ nigdje drugdje nego u – Hrvatskoj! Time nam je jasno poručio kamo ide unutarnja i vanjska politika njegove vlade, obnovi dakle srpske konstitutivnosti i krajinske posebnosti, te daljnjem slizavanju s danas Tadićevim, sutra Šešeljevim Beogradom na izgradnji slijedeće jugovine pod okriljem eurojugoslavije. I ponosno uzviknuo da je Hrvatska jedina u svijetu koja ima dan antifašizma. Sramite se, izrodi!
Jasenovačka sramota uspjela je u odašiljbi željene poruke Hrvatima: neka vam bude jasno da na ovim vašim prostorima vladaju oni isti koji počivaju u Jasenovcu, nismo se ničega odrekli, ni jugoslavije, ni Tita, ni Udbe, ni genocida, ostali smo u kontinuitetu svojih tjelesnih i ideoloških očeva.
Ali nakon te sablažnjive diverzije, apsurdna dijalektika politike i povijesti ipak će se pobrinuti da ne bude svako zlo za zlo, da i od zla nastane neko dobro. Ovakav Jasenovac srećom će otvoriti oči zdravoj hrvatskoj mladeži, podići će ju da bude još časnija i ponosnija, nacionalnija i borbenija. Osokolit će ju na pravedni nacionalni otpor onima koji su Hrvatsku srozali niže nego itko u njezinoj mučnoj povijesti.
Zato, živjela zdrava hrvatska mladež!
Za Dom Spremni!
