Poruka Saboru Hrvatske Stranke Prava
Poruka Saboru
Hrvatske Stranke Prava
[Otvoreno pismo]
Mladen Schwartz
Hrvatska pravaška braćo i sestre!
Kao negdašnji pripadnik Hrvatske Stranke Prava i urednik tradicionalnoga glasila „Hrvatsko Pravo“, koji je bio i u srcu ostao pravaš – starčevićanac, upućujem Vam najbolje želje za uspjeh vašega prvog postizbornog Sabora.
Vaš Sabor održava se u trenutku velike krize, pače, katastrofalne ugrozbe hrvatskoga nacionalnog bića, kako izvana, tako i iznutra. Naša domovina Hrvatska prepolovljena je teritorijalno, dotučena gospodarski, zakržljala uljudbeno, ponižena u svojoj časti, u svojemu ponosu i dostojanstvu. Ulaskom u Eurouniju prijeti nam potpuno poništenje državnog suvereniteta i nacionalnog identiteta. Otvaranjem, zapravo dokinućem granica bit će stvorene pretpostavke za novi veleval hrvatskoga iseljavanja te za uvoz najrazličitijih uljeza, egzota, neprijatelja i okupatora, koji će na miran način, neprimjetno, šaptom, ostvariti ono što stoljećima nije uspijevalo sili dušmanskih vojski pod oružjem.
U današnjem času, hrvatskoj naciji može spasonosno pomoći samo okupljanje nepatvorenih narodnih elita na čelu s plebiscitarno prihvaćenim Vođom. Hrvatska Stranka Prava imala je u prošlosti takvih muževa; bijahu to nadasve Starčević, Kvaternik, Pavelić... Metodologija redovitih ritualnih „slobodnih i poštenih izbora“ završila je u ropotarnici povijesti, jer je bjelodano dokazala svoju nemoć da iznjedri snage korjenite promjene i skrajnje odgovornosti te zaokupljenosti narodnim usudom.
Hrvatska Stranka Prava razbijena je danas diljem hrvatskih zemalja na nekih petnaestak frakcija, od kojih najjačoj, stožernoj, nije uspio čak niti ulazak u Hrvatski državni sabor. Danas pravaštvo u hrvatskom parlamentu predstavlja tek jedna jedina osoba, žena koja svoj položaj duguje frakcionaškom mešetarenju te odricanju od velike pravaško-ustaške tradicije. Vaša, stožerna pravaška stranka u dubokoj je krizi, izazvanoj samovoljom i bahatošću dosadašnjih joj čelnika, krupnim strateškim pogrješkama, koje su vrhunile u odbacivanju pravaške prošlosti, podilaženju duhu vremena, sramotnom ulagivanju židovskom neprijatelju, nečasnom i nedostojnom oportunizmu. Sve je to od pravaštva odbilo široke mase hrvatskih domoljuba, rodoljuba i nacionalista, a dodatno ih je dezorijentirala okolnost da više nisu znali za koju bi se od brojnih pravaških krhotina uopće trebali odlučiti.
Ovakva kakva je danas, Hrvatska Stranka Prava ne može odgovoriti zahtjevima što ih pred nju postavljaju pravaški korpus, zdrave snage hrvatskoga naroda te potrebe hrvatskoga nacionalnog opstanka. Ne dvojim da ćete vi na svojem zasjedanju uvidjeti mnoge od činjenica koje sam vam letimice iznio. Ne dvojim ni u vašu volju da okrenete novi list. Ali to bi moralo značiti posve novu politiku, sukladnu sadašnjim imperativima, sukladnu stanju u porobljenoj nam Domovini te u neprijateljskom nam užem i širjem okružju. To bi značilo stvoriti preduvjete za što žurniji dolazak pravaštva na vlast u Republici Hrvatskoj, kako bi se, pred usrljavanjem u zločinačku judeo-masonsku, tehno-birokratsku, nenarodnu i despotsku tvorevinu EU, a navlastito nakon ulaska u nju, ulaska koji nam prijeti posvemašnjim potonućem, spasilo što se još spasiti dade, a nakon toga svim snagama pokrenuti svestrani preporod i uspostavu nove veličine. Moramo izbavljivati svoj narod i prije i nakon što se Hrvatska ugnijezdi u zloslutnoj superjugoslaviji, u kojoj će tragikomičnom, absurdnom, posve suvišnom postati herojska žrtva naših ratnika, obaju Hrvatskih ratova u prošlom stoljeću.
Hrvatska Stranka Prava može ispuniti tu zadaću samo ako dobije na čelu posve nove i drugačije ljude, posve novi i drugačiji – radikalni, revolucionarni, usuđujem se kazati i: ekstremni program. Uostalom je takav i europski trend na desno-nacionalnom krilu, s kojim se moramo udružiti eda bismo ujedinjenim snagama odolijevali ovoj lažnoeuropskoj pošasti, spašavali naše narode i u konačnici oslobodili ih ralja totalitarne, tiranske i terorističke „europske unije“.
Vjerujem da sam, svojim do sada očitovanim djelima, svojim posvjedočenim hrvatskim državotvornim nacionalizmom, svojim sposobnostima, svojom čvrstom voljom te strpljivom upornošću, svojim žarkim osjećajima za hrvatski narod, svojim nemalim znanjem i iskustvom, dorastao predvoditi Hrvatsku Stranku Prava u današnjim uvjetima i suočen s imperativnim zahtjevima trenutka.
Zato vas pozivam da na ovom Saboru nađete formalno-proceduralni modus potreban za moj izbor na dužnost predsjednika Hrvatske Stranke Prava. Ne dopustite da vam se dogodi kobna pogrješka: da za nasljednika dosadašnjih predsjednika izaberete anonimnu, bezličnu, osrednju, umjerenjačku figuru u času kada se više nego išta, više nego ikad, traži radikalizam i ekstremizam, kada se traži snaga, karizma i veličina! Kada se mora započeti i u pravaškoj politici Sve Novo, a odbaciti sve uhodano i olinjalo, konformističko, oportunističko i nagodbenjačko!
Braćo i sestre, razmislite o mojim riječima, uzmite ih smrtno ozbiljno. Odlučite kako vam savjetujem. To je i jedini put općepravaškom jedinstvu. Ako pristanete, ući ćete u povijest. Ako li ne, vrlo brzo će se pokazati da ste postali grobarima povijesnoga pravaštva te sukrivcima za hrvatsku propast koja nam užurbano prijeti.
Živjela Hrvatska Stranka Prava!
Živio veliki hrvatski narod!
Živjela nam Država Hrvatska, velika i jaka, slobodna, lijepa i ponosna, na vijeke vjekova!
Borba se nastavlja!
Bog i Hrvati – Za Dom Spremni!
