SVINJE U MAGLI iliti ZAKAJ LEVE ITI NE
U svojoj prvoj knjizi napisao sam, da ne treba švajniti svinje, no nažalost te simpatične životinje ostati će ljudima kao sinonimi za sve što je ispod svakog ljudskog nivoa. Ni pomisao na njihove slatke reš butiće na žaru ne može popraviti stvar. No ako ništa drugo moram im se bar u ime Vas ostalih ispričati. Znači - Unaprijed se ispričavam svim svinjama bile one na ovom ili onom svijetu.
KUDA IDE HRVATSKA ? Već i letimični pogled na naše vrhunske političare izgleda, OPAKO – Stjepan Mesić, Vesna Pusić, Slavko Goldstein, Žarko Puhovski, da dalje ne nabrajam, njihov broj je nažalost znatan, prefriganci jedni samo u svojim dokumentima imaju napisano, da su Hrvati, ali oni s domoljubljem i osjećajem za "svoju" zemlju i za "svoj" narod nemaju nikakve veze.
Ovo se nažalost ili moglo bi se reći na sreću iz svake njihove rečenice, svakog njihovog nastupa i vidi. Nažalost u našoj javnosti dobivaju toliko prostora, da se bojim otvoriti ne samo televizor već i frižider, da iz njega ne bi izašli. Usrdno se nadam, da će si oni, kad tada izabrati neku drugu zemlju
za domovinu, no dok se to ne dogodi učinimo sve što je moguće, da maknemo njih i sve slične bar sa hrvatske scene. One druge, koji po potrebi drže ruku na svom srcu i koji to čine vjerojatno više iz razloga brige za sebe, za svoje zdravlje i prvenstveno za svoju lisnicu, nego radi svog domoljublja, treba također malo odmaknuti od mogućnosti donošenja odluka u naše ime.
I sad razlog - zakaj leve iti ne ? Naš dokazani domoljub gospodin dopredsjednik glavnog stožera Autohtone-Hrvatske stranke prava iz Stuttgarta Šime Tolić u svom članku – Desničarstvo i naciona-lizam u 21. stoljeću vrlo je lijepo obradio ovu tematiku, pa sam uz njegovo dopuštenje ovaj tekst prenio u svoju knjigu, jasno njegove misli morao sam prenijeti na moj "pseći" jezik, nadam se, da će mi on to oprostiti. Prva razlika između europske ljevice i desnice rezultat je francuske nacionalne skupštine 1789. god., kada su se za vrijeme skupštine na lijevu stranu sjeli revolucionari i republi-kanci zvani "la cote gauche" (lijevi kut), a na desnu stranu monarhisti nazvani "le droite cote" (desni kut). Već krajem prošlog stoljeća ljevičari su uspjeli u eter progurati stajalište, da je desničarstvo obavezno povezano sa mržnjom, ekstremizmom i nasiljem. Međutim desničarstvo ne sadrži ni jedan od ovih atributa. Desničarstvo gaji ljubav prema svom narodu i naciji, desničarstvo je poštivanje tuđih naroda i nacija, desničari su za mir i protiv rata oni su za Evropu sazdanu od suverenih nacija.
Potpuno pogrešno nacizam i fašizam nazovi "antifašisti" pripisuju desnici, a oni su kao što je opće poznato nastali iz lijevih pokreta. Ljevica slijedi postulat jednakosti francuske revolucije, koja je danas centralna misao lijeve ideologije, rezultat tog egalitarizma je današnja sloboda i jednakost za homoseksualizam, feminizam, masovnu emigraciju i prava za sve religije, bez obzira je su li ili nisu protu kršćanske.
Desnica je pak svijesna, da među ljudima postoji različitost što je dobro i poželjno jer ljudi nisu i ne mogu biti svi isti. Desnica je za stvaranje elite koja se regrutira za upravljanje društveno važnih po-litičkih, kulturnih, znanstvenih i gospodarskih institucija.
Razmatrajući dalje oba stajališta treba reći – da nije sporno, da LJevica teži progresivizmu (napret-ku) što ujedno znači i težnju prema boljem i savršenijem za znanost i tehnologiju. Ali, destruktivni rezultat tog "napretka" je svijet bez Boga i duhovnosti, bez tradicije i kulture. Izvorna europska kultura i tradicija je izbrisana i PRODANA za "progresivnu" amerikanizaciju društva, pa omladina
više ne uči domaće narodne pjesme nego ih odgaja američki i britanski Rock, Pop i Hip Hop gdje se slavi i propagira droga (Sex, Drugs and Rock and Roll), pornografija, nasilje, alkoholizam, sodomija (homoseksualizam) i sve ostalo što je protiv kršćanskog morala. Takav "napredak" služi kapitalu kako bi mladima oprao mozak i pretvorio ih u savršene konzumente, sretne robove materije, ljude bez ideala i identiteta.
U takvoj pretvorbi vrijednosti kao što su ljubav, vjera i poštenje gube svaki značaj.
Desnica je za konzervatizam (dolazi od lat. riječi conservare = sačuvati) koji zagovara stabilnost poretka, oslonac na tradiciju i na tradicionalne institucije i vrijednosti – obitelj, religiju i nacionalnu privrženost. Možemo sa pravom reći, da je to ideologija kojoj je prvi cilj očuvanje reda i mira.
Iz dosad izloženog proizlazi, da je LJevica protiv dominantne nacional kulture, ona je za multikul-turalizam. Komunistička ljevica pak smatra ljude materijom koja mora da radi i vrši kapital, znači smatra ljude materijalnom robom koja se može lako izmijeniti. Radi europskog hedonizma rađa se sve manje djece europskog porijekla i ljevica smatra, da se taj problem može riješiti masovnom
emigracijom naroda iz tuđih kontinenata (vidi izjava Vidošević – problem manjka stanovništva u
nekim našim krajevima treba riješiti preseljenjem milion Filipinaca u Hrvatsku), no destruktivni rezultat te utopije je, da ti isti narodi koji bivaju dovedeni radi vršenja kapitala postaju danomice sve veći teret za europski kontinent (vidjeti proteste Nizozemaca radi gradnje džamija), tako da slika u mnogim europskim velegradovima (London, Paris) liči više na Orient i Afriku, nego li na nekada kršćansku Europu, što pak rezultira rasnim nemirima i enormno povećanim brojem nasilja, silovanja, bezakonja i anarhije. Pogrešno je kriviti te tuđinske narode, koji su došli trbuhom za kruhom – odgovornost za ovo stanje snosi lijevo-liberalna elita kojoj je povećanje kapitala iznad interesa vlastitog naroda i nacije.
Desnica nasuprot toga pledira za nacionalizam jer je nacija proširena obitelj na temelju moralnog, jezičnog, kulturnog i povijesnog zajedništva naroda, i jedino se na tim osnovama može razviti istinsko zajedništvo i bratstvo društva. Desnica ne pristaje na ništa što šteti njezinom narodu, za desničare narod predstavlja proširenu obitelj, a ne samo materijal koji je tu da stvara kapital.
Politička desnica brani narod, naciju i kulturu i ni u kojem slučaju ne stoji tvrdnja ljevice koja desničare naziva radikalima i ekstremistima. Te tvrdnje rabe oni koji su prodali dušu Mammonu (demonu), a sami su egoisti koji smatraju da nakon njihove smrti ništa nije važno i ne zanima ih što će tada biti sa nacijom. Za desničare nacija znači vječnost, oni nisu egoisti i misle kako na svoga bližnjega, tako i na generacije koje dolaze iza njih i kojima oni žele ostaviti siguran i uredan svijet, pa su spremni za ostvarenje tih svetih ciljeva dati svoju krv i svoj život.
Zapamtimo riječi kralja Tomislava – Neka se osuši desnica moja Bože, ako zaboravim svoju svetu crkvu, svoj dom i narod.
Preferirajući desnicu sjetimo se i poslanice Kolosanima u kojoj stajaše – Krist sjedi s desna Bogu!
I riječi Propovjednika – Mudrac kroči desnim putem, a luđak lijevim.
A kaj pak je s tim svinjama v megli ? U prvom času moramo se zabrinuti prateći ponašanje našeg
premijera koji se u zadnje vrijeme sve više brine, kako da pomogne našim istočnim susjedima da nam se pridruže u europskim integracijama, nego o našim egzistencijalnim problemima, pa to daje naznake težnje prema ponovnom ujedinjenju južnih slavena. Možemo li se i kako zaštititi od ovih tendencija i okrenuti se svom samostalnom putu ka europskim integracijama. Lijepi primjer daju nam naši susjedi Slovenci, koji čak pretjerano vode brigu za svoj boljitak. Iz njihovih svakodnevnih poteza se vidi - oni ne samo da se brinu prvenstveno o sebi, već imaju i protu-tendencije, te svim silama nastoje, da im se drugi južno-slavenski narodi (u prvom redu mi, jer smo im najbliži) niti ne približe No istovremeno su vrlo zainteresirani da nam onak kak v prolazu ćapnu koji komad zemlje.
Nevoljko moramo konstatirati, da se Hrvatska opet nalazi u prijelomnom razdoblju. Kad bi samo mogli znati dokle će to prijelomno razdoblje trajati i u kojem smo mi vremenskom periodu. Je li smo opet u 1990. ili možda u 1918., samo Bog zna.
Kažu stari Latini – Historia magistra vitae (povijest je učiteljica života). Pa je li baš mi, Hrvati, moramo biti njezini najgluplji učenici. Je li istina, da nismo u stanju naučiti ni one prve početničke lekcije. Hoćemo li mi preko svojih vrlih "predstavnika" za par "Judinih" škuda prodati sve ono za što su toliki hrvatski domoljubi dali sve svoje najsvetije - zdravlje, živote, ognjišta i obitelji.
Radić i njegove guske zalutali su u jednom momentu u magli i mnogo je vremena trebalo proći i krvi poteći, da bi mi iz te magle izašli. Kuda danas krenuti, kada se opet nalazimo u gustoj magli zahvaljujući političarima koji nas vode, koji su anacionalne orijentacije proleterskog svjetonazora, koji ne vodi računa o našim nacionalnim interesima i kojima su pred nosom samo udobne fotelje i koji se natječu u servilnosti i sluganstvu tzv. "globalistima". Neprestano mašući tablama antifašizma oni uspijevaju znatno pojačati maglene efekte vješto skrivajući moralno blato u kojem se valjaju..
Ukoliko mi ovaj puta zahvaljujući našim svinjama zalutamo u toj magli, mogli bi se naći u tako velikom svinjskom blatu iz kojeg našu dragu Hrvatsku više nitko nikad izvući ne će.
Za to, držimo se čvrstog tla i kad god naiđe magla, STANIMO, STANIMO pričekajmo da se magla rasprši i ne krećimo nikud dok jasno ne vidimo pravi PUT. 68 godina je prošlo, pak smo tu.
Zagreb, 10.04.2009. (1941. ?). Bog i Hrvati. Samo nam Svevišnji može pomoći. ZDS Av, av, av
Vaš ROI
