Hrvatska sfera https://blog.dnevnik.hr/hrvatskasfera
četvrtak, 01.05.2014.
Prvi Maj i piknik.
Danas slavimo prvi maj to jest međunarodni praznik rada.
U hrvatskoj je obilježen žderanjem graha, frustriranom nezaposlenom profesoricom, roštiljem i lošom sindikalnom smotrom.
Smotra je inače izgledala kao jeftina predstava namijenjena vladi, medijima i naivnoj Hrvatskoj javnosti tek toliko da se zna da slavimo praznik rada.
Najgore od svega je bilo to nesretno vrijeme i kiša koja je djelomično pokvarila inače odlično raspoloženje diljem Hrvatske.
Dobro je da mi svi lijepo živimo i da nemamo iskorištavani radnika pa kod nas nema potreba za prosvjedima i nezadovoljstvom.
I ona frustrirana profesorica je nekako pokvarila raspoloženje, pa gdje ćeš za prvi maj pričati o poslu, treba slaviti i roštiljati.
Mi smo uspjeli pretvoriti prvi maj u jednu običnu feštu, neku vrstu proljetne nove godine. Bitno je da se ne radi i da se fešta.
Pitanje je dali javnost shvaća važnost prvog maja, pogotovo sada u vrijeme krize i rezanja radnički i socijalnih prava.
Treba malo otići u povijest.
Devetnaesto je stoljeće, točnije 01.05 1886. godine. Na taj dan u Čikagu su izbili veliki radnički prosvjedi, ubijeno je 6 radnika a vođe radnički prosvjeda osuđeni su na smrt.
No istaknut je zahtjev 8+8+8 ili pak osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna.
Do današnjeg dana još traje borba za 8+8+8.
Da li su današnji radnici svjesni da je netko ginuo za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Da li su današnji radnici svjesni da se i danas za svoja prava moraju boriti a ne ih uzimati zdravo za gotovo.
Radna prava smanjuje se u cijeloj Europi a radnici manje više šute.
Da se razumijemo nisam pristaša komunizma i veličanju radničkih pokreta, ali nepravda je nepravda i tu ne mogu šutjeti.
Isto kao što se mora raditi da bi društvo opstalo tako isto se moraju i poštivati radnička prava.
Neisplate plaća, rad na crno, izrabljivanje radnika, neplaćeni prekovremeni to se sve događa i to mora prestati.
Prvi maj se slavi sjećanjem na mnogobrojne žrtve boraca za radnička prava i sjećanjem na radnički ustanak u Čikagu.
Slavi se izlaskom na ulice, stvaranjem pritiska na elitu, isticanjem radničke solidarnosti te zahtjevima za veće plaće i bolje uvjete rada.
Građani su danas masovno na ulicama trebali poručiti političarima, tu smo, živite od nas, prestanite se igrati s nama, vidite da nas ima, organizirani smo, jaki smo itd.
Ovako dragi građani i radnici želim vam sretan praznik rada i nadam se da vam kiša nije pokvarila vaš piknik u parku.
A oni koji imaju sreću da rade sutra opet na posao i čekati svoj zarađeni minimalac.
Oznake: prvi maj, praznik, rad, radnici
nedjelja, 30.03.2014.
O stranim investicijama
Strane investicije su jedna od glavnih tema našeg naroda naših političara i ekonomista.
Strani kapital jednostavno zaobilazi Hrvatsku. Svakodnevno slušamo razne optužbe i pitamo se tko je krivac.
Narod po starom krivi nesposobne političare i korupciju dok političari krive radno zakonodavstvo i visoku cijenu rada. Ekonomisti su tu najgori i sveli su se na jeftine novinare. Umjesto da stručno objasne narodu zašto nema stranih investicija oni zauzimaju populističke pozicije bilo političara bilo naroda.
Opće je mišljenje da su nesposobni političari i korupcija glavni krici za nedostatak stranih investicija.
No jeli zbilja tako?
Za ovaj post podijelit ćemo investicijski kapital na uslužno trgovački ( Trgovački lanci) i proizvodni ( tvornica za proizvodnju automobila )
Svi znamo da vlasnik investira kapital tamo gdje očekuje najbržu oplodnju to jest tamo gdje očekuje najveću dobit.
Uzmemo li uslužno trgovački kapital to znači da će se on investirati tamo gdje se očekuje veliki gospodarski rast i veliki porast potrošačke moći društva. Primjer takvih zemalja su sve siromašne zemlje koje se brzo razvijaju ili očekuju brzi gospodarski rast npr. zemlje Afrike ( Nigerija) Tu je bitno uletjeti prvi, zgrabiti atraktivne lokacija, stvoriti brand i na taj način osigurati neku vrstu monopola na tržištu. U takvim uvjetima dobit je najveća. Ostvaruje se ekstra profit.
Druga vrsta investicijskog kapitala je proizvodni kapital ili pak tvornice.
Ova vrsta kapitala se investira tamo gdje su najniži troškovi rada uz uvjete da postoji dovoljno obrazovana radna snaga, politička sigurnost i sva potrebna infrastruktura ( ceste, željeznica i luke za prijevoz i izvoz robe)
Primjer ovakvih zemalja su Indija, Bangladeš, Vijetnam i sl.
Ovdje je jeftina radna snaga generator ekstra profita.
Dakle jasno je da nemamo uvjete za neko veliko privlačenje stranog kapitala. Cijena radne snage je puno veća od one u Indiji a trgovački centara smo ionako prepuni.
Jedini način na koji strani kapital može doći u Hrvatsku je prodaja prirodnih dobara ( šume, vode, plin) ili pak prodaja državnih poduzeća koje imaju monopol ( ceste, željeznice, HEP, aerodromi )
To nije baš najbolji način i donosi samo kratkoročnu dobit.
Pogledamo li naše okruženje to jest zemlje istočne i jugoistočne Europe jasno je da se sve nalaze u sličnom položaju. Strane investicije koje dolaze u istočnu i jugoistočnu Europu zapravo su samo prodaja prirodnih dobara ili pak prodaja javnih poduzeća. Otvaranje stranih proizvodnih tvornica na ovim podnebljima je jako rijetko ne samo u Hrvatskoj već u cijeloj istočnoj i jugoistočnoj Europi.
Vratimo se na korupciju i nesposobne političare za koje narod misli da su glavni razlog nedostatka stranih investicija.
Razmjeri korupcije su puno veću i Bangladešu, Pakistanu ili Indiji nego što su u Hrvatskoj ali ipak te zemlje su privukle strani kapital to jest tvornice.
Korupcija (davanje mita) je samo jedan trošak koji investitor ima i na koji on računa tako da borba protiv korupcije ima mali utjecaj na privlačenju stranih investicija.
Da pojasnim Investitoru se više isplati otvoriti tvornicu u Bangladešu i dati određeni iznos mita nego otvoriti tvornicu u Poljskoj i ne dati mito. Pri većem broju radnika razlika u cijeni rada će za dva tri mjeseca pokriti iznos davanja mita tako da je opet isplativija investicija u Bangladešu. .
( O pravim razlozima zbog kojih je korupcija štetna pisat ću u nekim od mojih slijedećih tekstova)
Nema stranih investicija. Što sad????
Prvo treba reći da strane investicije nisu nikad razvili i nikad neće razviti nijednu zemlju. Eventualni izuzetka su male zemlje pune Nafte ( Katar)
Strane investicije samo su pokretač gospodarskog rasta ekstremno siromašnih zemlja ( Bangladeš). Strane investicije dakle razvijaju zemlju samo do određenog stupnja razvoja, to jest dok je radna snaga jeftina. Kada krene gospodarski razvoj, dolazi do poskupljenja radne snage i samim time do smanjenja investicija i njihovog usmjeravanja u druge zemlje s jeftinijom radnom snagom.
Zato siromašne zemlje imaju velike stope gospodarskog rasta dok srednje razvijene i visoko razvijene više manje stoje na mjestu.
( Gospodarsko čudo Kine nije više rezultat stranih investicija, no o tome ću isto pisati nekom drugom prilikom )
Kako razvijati zemlju i što nam je raditi???
Hrvatska je došla do stadija kada se ne može razvijati nuđenjem jeftine radne snage niti otvaranje trgovačkih centara. Da bi došlo do gospodarskog rasta potrebno je razvijati znanost, znanje i visoku tehnologiju. Najveće bogastvo bogatoga zapada je njihovo znanje i tehnologija. Upravo razvoj visoke tehnologije i znanosti je jedini put koji Hrvatska ima. Za to je potreban novac i rad na promjeni mentaliteta cijele nacije i naroda.
Dakle dugoročno se treba bazirati na razvoj visoke tehnologije i znanosti a kratkoročno na unapređenje i iskorištavanje onih dobara koje nam je majka priroda dala.
Dakle kratkoročno možemo razvijati i unaprijediti poljoprivredu (plodna slavonija) turizam ( jadran) te pokrenuti neke državne strateške investicije.
Dugoročne samo razvoj visoke tehnologije i znanosti.
( Korupcija je prepreka ovakvom modelu razvoja a ne prepreka stranim investicijama ali o tome ću pisati uskoro )
Mi se moramo obračunati s korupcijom i pokrenuti vlastite snage. U protivnom budemo li čekali strane investicije koje nikada neće doći postati ćemo mala kolonija bogatih zapadnih zemalja.
Oznake: investicije, kapital, rad
subota, 15.03.2014.
Rad vs nerad.
Amerika i Europa polako izlaze iz krize. Mi polako ali sigurno propadamo.
Godinu za godinom bruto domaći proizvod ( BDP) nam pada a nezaposlenost raste.
Političari su nas lagali da je naša kriza nastala kao posljedica globalne financijske krize. Razlozi naše krize nisu vanjski faktori već unutarnji, drugim riječima problem je u nama i našem bajnom sustavu..
Zato sada lijepo možemo samo gledati kako svijet napreduje dok mi polako ali sigurno propadamo.
Glavni razlog naše krize je rad, odnosno nedostatak rada i pogrešan odnos prema radu. Rad stvara novu vrijednost, rad oplemenjuje čovjeka i rad je temelj napretka bilo kojeg društva.
Samo ona društva koja potiču rad i stvaralaštvo mogu i hoće napredovati.
Mi potičemo sve samo ne rad. Nismo društvo koje cijeni rad, već smo društvo koje cijeni lažne privilegije i nerad.
Bilo koje društvo koje potiče nerad, lažne privilegijei raznorazne lažnjake osuđeno je na propast.
Mi smo majstori za izmišljanje privilegiranih skupina. Imamo hrpu državnih činovnika, političara, lažnih branitelja i nevladinih udruga koji služe samo za isisavanje novca stvorenoga u realnom sektoru.
Imamo previše ljudi koji ništa ne rade a jako lijepo žive. Imamo društvo u kojem je glavni cilj sjesti na državne jasle i sisati državne novce.
Nitko ne bi radio i stvarao vrijednost već bi svi samo sisali državu a da netko drugi radi.
Cijeli realni sektor nalazi se pred slomom a sve to kako bi se održala gomila privilegiranih građana.
Gušimo ekonomiju kako bi održali nezaslužene privilegije.
Kako uvjeriti nekoga da se odluči živjeti od rada, kako uvjeriti nekoga da razmišlja na poduzetnički način, kad u našem društvu najbolje prolaze paraziti i neradnici.
Najrazvijenija društva na svijetu potiču upravo rad. Amerika je neoliberalna, Danska socijaldemokratska no obje su razvijene zemlje i obje potiču rad.
Nije bitno dali je zemlja socijaldemokrata ili je neoliberalna bitno je samo da potiče rad.
Radnici na ulici, radnici deset mjeseci bez plaće, radnici dobili otkaze bez otpremnina. Lažne mirovine se ne diraju, plaće političara se ne diraju, povlašteni se ne diraju. Tako se ne potiče rad, tako se ne može napredovati.
| < | listopad, 2015 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (11)
Veljača 2014 (14)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (6)
Listopad 2013 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Biznis je za poštene,
a politka za plemenite.
Blog o politici, ekonomiji, društvu i društvenim znanostima.