Hrvatska sfera https://blog.dnevnik.hr/hrvatskasfera
petak, 28.02.2014.
Zakoni na Ruski način.
Ruskoj državnoj dumi ( parlamentu ) danas su dostavljeni prijedlozi zakona za pojednostavljenje procedure za priključenje dijelova stranih država Rusiji i za ubrzanje postupaka za davanje državljanstva Rusijie Ukrajincima. Kakav kreativan zakon. To može pasti napamet samo Rusim. Kad bi Amerikanci i Europljani donosili zakon s istim ciljem tekst bi izgledao otprilike ovako: Prijedlog zakona za mirovnu intervenciju u xxxxxx zemlju s ciljem zaštite ljudski prava i prava manjina te omogućavanja uvođenja demokracije i vladavine prava.
Zakon je dugo očekivani odgovor Rusije na krizu u Ukrajini. Naziv zakona govori sve za sebe te stoga nije potrebna neka stručna analiza zakona. Mora se odati priznanje Rusima za iskrenost i otvorenost. Ruse se može optužiti za sve ali ne i za cinizam.
Krimska kriza je eskalirala. Na poluotoku vlast su preuzele naoružane proruske skupine. Nitko ih ne može optuživati ipak su inspiraciju dobili iz Kijeva. Vojska je već u Kijevu pokazala da nije spremna intervenirati pa isto tako neće ni u Krimu. Opozicija se već podijelila i Kličko i Timošćenko su najavili kandidature za predsjednika. Znači u opoziciji se već vode borbe za podjelu osvojenog plijena. Država pred raspadom, ekonomija pred bankrotom a opozicija u ratu oko fotelja.
Baš me zanima o čemu sad Kličko razmišlja. Jeli sretan, jeli ovako nešto očekivao, ili ode do Njemačke i pita o čemu treba razmišljati. Tko će ga znati.
Kličko je htio mečeve u političkom ringu i sada će ih dobiti.
Treba Kličko znati da vlast koja dođe nasiljem, mora vladati nasilno i na kraju završi onako kako je i došla.
Sretno Ukrajinci Trebati će vam.
Oznake: rusi, Zakon, ukrajinci, kličko
srijeda, 26.02.2014.
Nafta ili obrazovanje.
Ili brdo nafte ili brdo znanja. Nema trećeg načina za uspješnu i bogatu zemlju. Nafte nemamo. Bila su neka istraživanja u Jadranu i nisu nađene neke velike količine. Znači ostaje nam obrazovanje i stvaranje društva znanja. S obzirom na naš odnos prema obrazovanju jasno je da nemamo ni znanja.
Kada govorimo o stranim investicijama i prednostima investiranja u Hrvatsku često se hvalimo kako imamo obrazovanu radnu snagu. Naravno to je velika laž. Naše obrazovanje proizvodi puno ljudi s titulama ali bez znanja. Papir i diploma ništa ne vrijede. Ne može se kriviti studente i srednjoškolce oni su najmanje krivi. Nisu oni pisali nastavne programe i nisu oni krivi što ne steknu potrebnu praksu i znanje za vrijeme obrazovanja. Obrazovanje mora biti prilagođeno tržištu rada usmjereno prema stjecanju praktičnog znanja. U protivnom stvaraju se i svjesno obrazuju kadrovi koji su nakon završetka školovanja osposobljeni jedino za burzu rada. Dakle mi nemamo visoko obrazovanu radnu snagu i to treba priznati. Ne trebaju nam lažna uvjerenja kako su naši diplomci vrijedni, sposobni i puni znanja samo nemaju gdje to pokazati.
Ne treba bježati od problema već napraviti dijagnozu i krenuti u rješavanje.
Rješenje se krije u jednoj čarobnoj i kod nas zabranjenoj riječi. REFORME.
Pritom ne mislim na svjetonazorske reforme sadašnje vlade već na istinske reforme cijelog obrazovanog sustava od osnovnih školi do sveučilišta.
Škola je druga obitelj.Škola treba da stvori odgovorne i samosvjesne osobe koje su kvalificirane za obavljanje posla za koji su se školovali.
U gimnazije treba uvesti izborne predmete a iz strukovnih škola izbaciti sve predmete koji nemaju direktnu vezu s strukom i osmisliti kvalitetan model prakse u suradnji s poduzetnicima.
Naši srednjoškolci i studenti ne steknu znanja potrebna za život u školama i sveučilištima. Naravno steknu ih kroz život na teži način. Steknu ih kad shvate da njihova diploma sama po sebi na tržištu ne znači ništa.
Reforme obrazovanog sustava su nužne ali se zbog nečiji interesa i nemarnosti ne provode.
Koliko je situacija alarmantna govori činjenica da se rasprave oko programa obrazovanja vode oko građanskog i seksualnog odgoja a o istinskim reformama i prilagođavanju obrazovanja tržištu rada se niti ne priča.
Nebitno se stavlja ispod bitnog a problemi guraju pod tepih.
Ministarstvo obrazovanja, sveučilišni profesori, nastavnici, učitelji, roditelji i gospodarstvenici svi moraju sudjelovati u velikoj reformi obrazovanog sustava.
U protivnom prijeti nam zaostajanje i nastavak obrazovanja učenika i studenata za mjesto na burzi rada. Mi gubimo generaciju koja trebaju i moraju biti nositelji naše budućnosti i našeg razvoja. Osim razvoja obrazovanja i znanosti mi nemamo drugog načina postati uspješna i sretna zemlja.
Nemojte se zavaravati.
NEMA NAFTE U JADRANU.
utorak, 25.02.2014.
Ukrajina na raskrsnici.
Srušen je predsjednik Januković u Ukrajini. Građani su iskoristili priliku i otišli u turistički obilazak Janukovičeve rezidencije. Dok su građani razgledavali Januković je misteriozno nestao. Za njime je sada podignuta tjeralica zbog masovnih ubojstava. Janukovićev pad mogao bi biti tek početak krize u Ukrajini. Na vlast opet dolazi stara ekipa proizašla iz narančaste revolucije. Kako nakon narančaste revolucije nisu donijeli ništa dobro Ukrajini tako neće ni nakon euromajdanske.
Nisu gubili vrijeme, odmah su se požurili izmijeniti ustav, izabrati privremenog predsjednika i sve to s parlamentom jako sumnjivog legaliteta.
Dobili su prvu rundu ali ne bi trebali slaviti. Meč ide dalje s mogućim katastrofalnim posljedicama za Ukrajinu. Prvi potezi nove vlade su potpuni promašaji. Zakone koje su donijeli i koje su najavili pokazuje da se radi o političkim laicima bez puno dodira sa stvarnošću. Ukidanje zakona u Ruskom kao službenom jeziku i najava zabrane rada proruskih medija i to sve pod izgovorom očuvanja teritorijalnog integriteta zemlje više sliče na Miloševićeve recepte za očuvanje Jugoslavije nego na metode koje bi koristila demokratska vlast. Umjesto da su ponudili suradnju i ustupke istoku zemlje oni krenuli sa zabranama jezika i medija. Rusi mudro šute i službeno se ne miješaju u unutarnje stvari Ukrajine. Rusija nije u lošoj situaciji. Bez obzira tko je na vlasti u Ukrajini, tamo živi preko 8 milijuna rusa i nekoliko regija koje su proruski orijentirane. Preko brojne Ruske manjine i proruskih regija Rusija može vršiti snažan pritisak na bilo koju prozapadnu vladu. Rusija je zacrtala zemlje bivšeg SSSR kao svoju interesnu zonu i sigurno neće lako odustati od Ukrajine. Ukrajina je ključna zemlja za Putinovu Euroazijsku uniju a Euroazijska unija je projekt u kojeg je Putin puno uložio i od kojeg neće samo tako odustati. Pitanje je samo da li će Rusija prozapadnu vlast rušiti revolucijama i vojskom ili će ići na strategiju ekonomskog iscrpljivanja te stalnog držanja Ukrajine na rubu nestabilnosti. Putin će se potruditi dokazati da je prozapadna vlast loš izbor za Ukrajince. Izjava privremenog Ukrajinskog predsjednika Turčinova da Ukrajina ide prema EU a da želi ostati u dobrim odnosima s Rusijom je izjava za malu djecu koja nemaju pojma o politici. To mogu biti njegove želje ali stvarnost je nešto drugo.
Ukrajinskoj vladi slijede teška vremena. Zemlja je podijeljena, nalazi se pred bankrotom a očekivanja od nove vlade su velika. Ne krene li standard života brzo nabolje mogla bi nova vlada otići onako kako je došla.
Sto puta je lakše rušiti nego graditi. Oni su srušili vlast i obavili lakši dio posla. Sada slijedi teži dio. Treba oživiti posrnulo gospodarstvo i ujediniti podijeljenu zemlju.
Došli su na vlast pričom o pridruženju Europskoj Uniji. Sada sve da i hoće ne mogu odustati od EU integracija. Znači moraju krenuti na put prema EU a na tom putu bi mogli ostati bez pola zemlje.
Slijede teška vremena za Klička Timošćenko i ekipu.
ponedjeljak, 24.02.2014.
Kapital je vlada.
Demokracija je umrla. Poražena je od kapitala. Na papiru postoje neka ljudska i politička prava ali što to vrijedi kada se sve teže i nesigurnije živi.. Za običnog čovjeka i njegove interese više nitko i ne mari. Sve je potpuno podređeno interesu kapitala. Radna i socijalna prava gotovo da ne postoje a kapitalizam se sveo na trku u iskorištavanju prirodni i ljudski resursa. Podatak da 85 najbogatijih ljudi na svijetu ima bogastvo isto kao i 3,5 milijardi je alarm za uzbunu. Ovo je najbolji dokaz da je puno toga trulo u sadašnjem sustavu. U vodu padaju sve one teorije koje su govorile da će tehnološki napredak donijeti blagostanje. Slijepo su razvijanje prirodne znanosti a svjesno zanemarivanje društvene znanosti. Došlo je do ogromnog tehnološkog napretka ali ne i do poboljšanja standarda života. Danas je veća nesigurnost i nezaposlenost nego prije dvadeset godina. Razlike između bogatih i siromašni postaju ogromne a srednja klasa polako nestaje. Kapitalizam se pretvorio i grabizam.
Velike korporacije svojim utjecajem na politiku kroje sebi zakone po mjeri, uništavaju i sprečavaju konkurenciju s ciljem ostvarenja monopola i ekstra profita. . Država koja treba da djeluje kao medijator između rada i kapitala postupno je pod utjecajem kapitala. Nezadovoljstvo sustavom raste a vjerovanje da se problemi mogu riješiti unutar institucija ili putem izbora nestaje. Građani imaju sve manje povjerenja u vlade te u sve manjem broju izlaze na izbore. Na taj način demokracija polako umire.
Da bi se društvo razvijalo potrebne su investicije, kapital se investira tamo gdje se može izvući najveća dobit, najveća dobit je tamo gdje su niski troškovi rada i mali porezi.
Da bi države privukle kapital smanjuju radna prava i poreze. To opet izaziva frustracije radnika i socijalno ugroženi kategorija te dovodi do ogromnih razlika između malobrojnih vlasnika kapitala i ostatka građana. Na taj način se stvara začarani krug nezadovoljstva.
U općoj trci za novcem i materijalnim dobrima dolazi do raširene korupcije i stjecanja bogastva kriminalom. To dolazi kao šlag na tortu nezadovoljnim građanima.
Kapitalizam je sustav koji je stvorio najviše materijalnih dobara i doveo do najbržega i najvećeg tehnološkog napretka u povijesti. Izvukao je stotine milijuna ili čak milijarde iz potpunog siromaštva. No taj isti sustav sada se nalazi u krizi. Kriza na prvi pogled djeluje kao nešto loše. No nije ni to baš tako. Kriza je samo pokazatelj da trenutni materijalno proizvodni odnosi ne mogu ostati niti osigurati daljni napredak i razvitak.
Kapitalizmu trebaju velike i ozbiljne reforme. Mora se uvesti načelo društveno odgovornog poduzetništva a ne samo poduzetništva daj meni milijarde a zaposlenicima minimalac.
Bilo kako bilo cijelom sustavu su potrebne velike reforme.
No trenutno kapital vlada pa se postavlja pitanja imali tko snage provesti bilo kakve ozbiljne reforme.
Oznake: demokracija, kapitalizam
subota, 22.02.2014.
Prosvjedi.
Od početka Arapskoga proljeća svjedoci smo brojni prosvjeda ali i katastrofa do koji prosvjedi mogu dovestii. U nekim arapskim zemljama prosvjedi su prerasli u građanski rat dok se u drugim samo promijenio diktator. Stabilna demokratska vlast još nije ni na vidiku. U balkanskim zemljama se javljaju naznake socijalnih nemira. Razloga za nemire svakako ima. Umanjenje socijalnih i radnih prava s jedne strane i raširena korupcija s druge strane. Prosvjedi su generalno gledano pozitivna pojava. Prosvjedi su srušili feudalizam, prosvjedi su doveli do politički prava, prosvjedi su donijeli radna i socijalna prava, penzije i invalidnine.
Zašto ljudi prosvjeduju?
Kao razlog prosvjeda najčešće se navodi siromaštvo. To je potpuno pogrešno. Ljudi ne prosvjeduju zbog siromaštva. Više se prosvjeduje u Njemačkoj nego u Gani . Prosvjeduje se onda kada standard života pada a stečena prava se oduzimaju ili umanjuju. Zato su po Europi učestali prosvjedi jer se umanjuju stečena prava. Talijani i Grci žive puno bolje nego bilo koja Afrička zemlja a trenutno su tamo svakodnevni prosvjedi.
Uz pad standarda života i smanjivanja stečenih prava drugi razloga prosvjeda je osjećaj nepravde. Onaj osjećaj da nikoga nije briga, da država služi isključivo pojedincima,da diktatori i elita misle samo na sebe je bio povod Arapskoga proljeća. U Europi broj prosvjeda se povećao ne samo zbog umanjena stečenih prava već i zbog osjećaja nepravednosti. Činjenica je da su države spašavale banke s novcem porezni obveznika na jednoj stani, a na drugoj strani smanjivali radna i socijalna prava te pozivali građane na štednju i odricanja. To je nepravda i zbog takvih stvari dolazi do prosvjeda, frustriranosti i nemira.
.Uvijek treba podržavati mirne prosvjede s jasnim ciljem. Treba podržavati prosvjede kojima se traže zaostale plaće, otpremnine, radna i socijalna prava, zaštita određenih prava, zaštita dobara, ili se traži efikasniji rad i odgovornost određeni državnih institucija.
Ne podržavam prosvjede koji traže rušenje vlada, linčovanje, ubijanje, paljenje i slične stvari. Takvi prosvjedi dovode do nasilja, iz nasilja niknu neki novi vođe i spasitelji, ti isti spasitelji ne mrze vlast koju ruše već mrze to što oni nisu na vlasti. Kada dođe do nasilja, cijenu uvijek plate nedužni građani a vođe prosvjeda se okite slavom i postanu isti kao i njihovi prethodnici. To smo vidjeli u Arapskom svijetu i to nam ne treba.
Obrazovanje, razvijanje svijesti o društvenim odnosima, razvijanje svijesti o položaju pojedinca u društvu te razvijanje svijesti o pravima i obvezama građana najbolji je način borbe protiv samovolje političkih elita.
četvrtak, 20.02.2014.
Krivi smo svi.
Hrvatska se nalazi u teškoj ekonomskoj i moralnoj krizi. Ne nadzire se ni izlaz ni kraj krize. Velika očekivanja i pozitivan impuls koji je donijela promjena vlada odavno je nestao. Naravno sva odgovornost na krizu se opet prebacuje isključivo na političare. Političari jesu najodgovorniji za društvo ali nisu jedini odgovorni.
Da bi izašli iz začaranog kruga osim političara moramo mijenjati mentalitet i sustav razmišljanja. Mi smo ipak demokracija, imamo poduzetničku slobodu, imamo pristup informacijama ali fale nam ideje i znanje. Krivci za ovakvu situaciju su svi cijelo društvo cijeli sustav i način našeg razmišljanja.
Političari, poslodavci, intelektualci i građani svatko nosi svoj dio krivice.
Političari su najodgovorniji jer su ipak vlast. Krivi su za korupciju nepotizma i privatizaciju.. Krivi su jer su stvorili hrpu privilegiranih kategorija ( podobni poslodavci, hrpa lažnih branitelja, birokrati, kvazi intelektualci itd. )Krivi su za loš položaj radnika. Krivi su jer su kukavice i nemaju hrabrosti provesti potrebne reforme i krivi su jer nikad ne preuzimaju odgovornost za svoj nerad i korupciju.
Poslodavci su krivi jer su doveli do antipoduzetničke klime. Krivi su jer su podržavali političare, krivi su jer ih većina posluje uz državnu pomoć, krivi su jer se poduzetništvo svelo na utaje poreza, podmićivanje i prevare, krivi su jer su na radnike gledali kao na stoku. Riječ poduzetnik se inače veže za inovativnost, obrazovanje, kreativnost a kod nas za šverc, utaju i podmićivanje.
Intelektualci su krivi jer su šutjeli, krivi su jer su samo tražili novac od države za predstave i knjige koje čita samo njihova uža obitelj. Krivi su jer su podržavali političare i lažni sustav. Mi i nemamo prave intelektualce već hrpu osoba s Pr, mr. Dr. Sc koji zbog toga očekuju da im država mora davati novce za neke njihove nepostojeće zasluge.
Na kraju krivi su i građani. Kao prvo građani su birali političare. Kao drugo podupiru korupciju. Kao treće ne mrze naši građani vlast već to što oni nisu na vlasti. Prosječan građanin će na sva usta pljuvati po političaru a kad ga ovaj zaposli u državnu službu isti taj građanin branio bi svog političara žešće nego svoju obitelj.
To je taj građanski mentalitet. Neka je meni dobro.
Građani, političari, poslodavci i intelektualci samo traže i očekuju da dobiju nešto od države. U našem lažnom društvu svi samo žele na državnu sisu i državni proračun a bunu se kad treba platiti porez.. Da je uzimat više od države nego što se državi daje. E pa ne može i nikad neće moći.
Kad o svem razmislim možda je najbolje da Hrvatska bankrotira i doživi potpuni ekonomski slom. Teško je gledati pad vlastite kuće, ali nakon toga se može sagraditi veća, ljepša i bolja kuća. Možda nam je potreban potpuni slom ovakvog lažnog sustava kako bi u budućnosti napravili bolji, iskreniji i pravedniji sustav za generacije koje dolaze.
srijeda, 19.02.2014.
Ukrajina u plamenu.
Eskaliralo je nasilje u Ukrajini. Zemlja se nalazi na rubu građanskog rata. Tužna i žalosna situacija za sve stanovnike Ukrajine. Prema dostupnim podacima poginulo je više od 25 osoba a situacija bi mogla prerasti u građanski rat. Žalosno je da se Ukrajinci međusobno ubijaju radi interesa stranih sila. Ukrajinci se doslovce bore kako bi sebi izabrali gospodara. Jedni žele služiti EU a drugi Rusiji. Ovo je samo dokaz koliko je s današnjim stanovništvom lagano manipulirati. Ljudi ubijaju svoje sunarodnjake i susjede da bi branili interese Europe ili Rusije. I još ono što je najgore oni se ponose time da su proruski ili proeuropski orijentirani.
Nadam se da će se tamo pojaviti netko tko je za Ukrajinu i tko će objasniti ljudima da se međusobno ne ubijaju te da ni Europa ni Rusija nisu vrijedni njihovi života.
Ukrajinci pamet u glavu i ne ginite za tuđe interese.
Stop nasilju, start razgovoru i dijalogu.
Ovakvi uvijek ukradu prosvjede. U stvarnosti su najveće kukavice i klošari a kad dođe kaos onda glume velike face.
Tužno.
Ne glumite znamo da vam nije stalo.
ponedjeljak, 17.02.2014.
Moj prijatelj Amerikanac
Prije nekoliko dana na facebook-u sam diskutirao sa jednim Amerikancem.
Dok smo raspravljali oko marketinga i biznisa sve je bilo u redu. Onda smo prebacili diskusiju na politiku i naravno ništa više nije bilo u redu.
Moj facebook prijatelj je uvjeren da svijet treba Američko vodstvo i ne može razumjeti zašto bi netko mrzio Ameriku.
Odgovori na kritike izgledaju otprilike ovako who cares ili what they know
Vidjevši da nema smisla ići u daljnju raspravu promijenio sam temu i ubrzo završio dopisivanje.
Ubiti ništa čudno samo dopisivanje sa jednim prosječnim Amerikancem.
No to mi je dalo inspiraciju za ovaj post. Upravo me zainteresiralo to neznanje i nezainteresiranost prosječnog Amerikanca za politiku koju vodi njegova zemlja.
Ne da mi vrag mira sjednem i razmišljam zašto prosječni Amerikanac misli da svijet želi Američko vodstvo i zašto se čude sve većoj mržnji prema Americi.
Evo što mi je palo napamet,
Ne zna moj prijatelj Amerikanac za upotrebu dronova po Iraku, Jemenu i Libiji.
Ne zna moj prijatelj Amerikanac da Amerika vodi najviše ratova na svijetu
Ne zna moj prijatelj Amerikanac da Amerika iskorištava resurse drugih zemalja.
Ne zna moj prijatelj Amerikanac za civilne žrtve takvih Američkih ratova iz interesa.
Ne zna moj prijatelj Amerikanac da Amerika silom nameće svoju kulturu drugim zemljama.
Ne zna moj prijatelj Amerikanac da Amerika podupire najviše diktatorski režima na svijetu.
Ne zna moj prijatelj Amerikanac da Amerika u drugim zemljama samo vidi resurse ili jeftinu radnu snagu.
No opet kad malo bolje razmislim nisu ni oni baš tako glupi da ništa ne znaju. Znaju oni za Irak i Afganistan, znaju oni i razloge napada, ali neće nikad priznati. A zašto i bi, ipak su oni najjača sila na svijetu.
Nikad nisam bio u Americi ali ima želju otići i vidjeti malo svijet preko bare. Amerikanci su specifična nacija. Uvijek su znali stvoriti visoko produktivno društvo, malu, brzu i efikasnu administraciju te bi se svijet tu trebao ugledati na Ameriku.
No Amerika se okrenula Imperijalizmu koji je postao način izvoza Američkog kapitalizma.
Priče o ljudskim pravima, individualnim slobodama i drugim vrijednostima koji su nekada krasile Ameriku sada više zvuče kao bajke za malu djecu.
Čak ni Američki san više ne izgleda tako lijepo.
Ne ja nisam anti Amerikanac i ne mrzim Ameriku. Ja je razumijem i na neki način volim.
Nisu Amerikanci izmislili rat, nisu oni prva imperija, nisu oni jedini koji žele tuđe resurse, ali su trenutno najjači pa im se može.
No svaka imperija ima svoj početka i kraj pa tako i Amerika.
Na kraju sam u jedno siguran
Ne zna moj prijatelj Amerikanac da se Američka zvijezda polako gasi.
subota, 15.02.2014.
Kličko u ringu.
Već neko vrijeme traju prosvjedi i sporadično nasilje u Ukrajini. Neformalni vođa i pokretač prosvjeda je poznati boksač Vitaliji Kličko. E to je jedan svestran čovjek, nakon što je cijeli život mlatio vreću za boksanje iz borilačkog bacio se u politički ring.
Sa jakim mentorima ( SAD I EU ) bez velikog znanja i iskustva na meč je izazvao Janukovića prevrtljivog i nesigurnog borca. I taman kad je doveo Janukovića pred nokaut u ringu uđe Janukovičev mentor Vladimir Putin. . Putin je iskusan borac, judo majstor, karatista, dobar poznavatelj prilika, odličan lovac i sportaš. Potpuni obim njegovi sposobnosti je velika nepoznanica i misterija te strogo čuvana tajna. Taj borac uvijek ima spremnog asa u rukavu.
Ukratko dostojan protivnik Kličku. Sad već imamo meč u Teškoj kategoriji.
Kličkovi mentori vidjevši novo nastalu situaciju, savjetuju svog borca, da spusti loptu, da ne brza i da bude krajnje oprezan. Njegov protivnik kaznit će i najmanju pogrešku i zadati nokaut kada to nitko ne očekuje.
Svatko sjedi u svom kutu ringa, situacija je krajnje napeta ali nitko ne žele potegnuti prvi potez i započeti otvoreni meč. Ulozi su veliki, smišljaju se strategije i varijante ali zasada nitko ne napada. Ide se na iscrpljivanje protivnika i živaca. Publika (narod) je na rubu živaca i počinje se tući kad već neće njihovi idoli i favoriti u ringu. Boksači stoje a publika sa tuče.
Postoji strategija da se meč proglasi neriješenim,da se smiri publika koja se tuče , ali zasad to borcima ne odgovara. Obje strane u ringu računaju s pobjedom.
Putin je iskusan borac i točno zna gdje se nalazi no pitanje je zna li to Kličko.
Da li Kličko zna da se nalazi u ringu gdje nema pravila, gdje te mentori lako napuste i okrenu se protiv tebe i gdje dobiješ nokaut od onog za kog se najmanje nadaš.
Mentori stalno nalaze svoje borce, malo ih posvađaju , puste da se tuku, onako čisto da odmjere snage, pa i opet smiruju i po potrebi ako se otmu kontroli mijenjaju.
Krajni ishod meča je jasan. Svud u svijetu je uvijek isti. Nema razlike bilo da je meč u Ukrajini, Bosni ili Siriji.
Mentori upravljaju situacijom, borci u ringu samo kupe slavu a publika plaća cijenu.
srijeda, 12.02.2014.
Analiza prosvjeda u Bosni i Hercegovini.
Prošlo je nekoliko dana od početka prosvjeda i socijalnih nemira u BiH. Prosvjedi još uvijek traju ali su puno manjim intenzitetom nego li je to bilo na početku prosvjeda. Zaustavljeni su sukobi, nasilje i uništavanje imovine. Prosvjedi na svu sreću nisu završili međunacionalnim sukobom iako je situacija bila jako napeta.
.
Uzroci prosvjeda.
Glavni povod i uzrok prosvjeda je katastrofalna ekonomska situacija, velika nezaposlenosti i opća nezainteresiranost političkih elita za život običnog čovjeka. Kap koja je prelila čašu bila je potpuna nezainteresiranost vlade Tuzlanskog kantona za sudbine radnika propalih i kriminalno privatiziranih poduzeća. Radnici Dite su mirno prosvjedovali cijelu godinu a od vlade ih nitko nije htio saslušati. Tuzla je nekad bio industrijski, radnički grad sa jakom industrijom te nije čudo da je upravo tu eksplodiralo i počelo.
Ciljevi prosvjeda
Po različitim medijima se daju različita viđenja ciljeva prosvjeda. Jedni tvrde da je cilj bolja ekonomska i socijalna situacija a drugi da su prosvjedi izrežirani s ciljem ukidanja kantona i stvaranja unitarne BiH ili pak kao među Bošnjački politički obračun. Ni jedne ni druge tvrdnje nisu pogrešne ali ni potpuno istinite. Prosvjedi su započeli kao zahtjevi obespravljeni radnika kojim su se pridružili nezadovoljni građani no onda su iskorišteni u političke svrhe s ciljem skupljanja političkih poena. Razne financirane nevladine udruge i neformalne facebook grupe uz ekonomske nadodali su i političke ciljeve. Iz toga su profitirale određene političke stranke ali su i prosvjedi na neki način izdani. Upravo zbog isticanja političkih ciljeva prosvjedi se nisu proširili na republiku Srpsku i Hrvatska područja unutar Bih.
Rezultati i posljedice prosvjeda.
Rezultat prosvjeda je rušenje četiri kantonalne vlade i trenutno otvoren zahtjev za rušenje federalne vlade.
Posljedice prosvjeda će se tek vidjeti. Političari sva tri naroda u BiH uplašili su se svog vlastitog naroda. Također u susjednim zemljama regija postoji strah od prenošenja prosvjeda budući da građani imaju slične probleme kao i u BiH. S te strane prosvjedi imaju pozitivna učinak jer je krajnje vrijeme da političari u regiji shvate da postoje građani koji su ih izabrali i da neće vječno šutjeti.
S aspekta međunarodne zajednice sada je jasno da ni BiH ne može beskonačno tonuti. Više nema laži, Bosna nije ni na kakvom Europskom putu Bosna je duboku u kanalu. Jasno je da u državni niša ne funkcionira i pravo je čudo kako se ovo nije prije desilo. Sada se najavljuje novi Europski pristup BiH i posjeta barunice Catherine Ashton.
Pobjednici i gubitnici
Najveći gubitnici prosvjeda su Bošnjačke stranke koje su na vlasti tj. SDA I SDP. Nakon ovih prosvjeda Lagumdžiji i njegovom SDP-u predviđam nestanka s političke scene. Profitirali su najviše Radončić i Komšić te njihove stranke.
Radončić je jedini ministar sigurnosti na svijetu i u povijesti koji je podržavao paljenje državnih institucija svoje zemlje. ( To je samo u Bosni moguće)
Nakon prosvjeda sigurno će porasti popularnost Komšiću i njegovoj novo osnovanoj demokratskoj fronti i Radončiću i njegovom SBB.
Na Hrvatskoj i Srpskoj strani dolazi do homogenizacije najjači politički stranaka kod Hrvata dva HDZ a kod Srba SDS I SNSD.
Što se tiče građana još je rano govoriti hoće li im biti bolje. Kratkoročno će se uvesti standardne mjere kupovanja socijalnog mira no pravo pitanje je dali će doći do suštinski reformi i promjene narodnog mentaliteta te političke kulture.
Budućnost.
Nitko ne zna što budućnost nosi. Sigurno je da BiH čekaju veliki izazovi.
Htjeli to priznati ili ne glavni problem BiH je neriješeno nacionalno pitanje. I dvadeset godina nakon rata BiH se nalazi pod protektoratom međunarodne zajednice. BiH nikada nije zaživjela kao normalna država već postoji kao administrativna zajednica tri naroda pod kontrolom međunarodne zajednice.
Budućnost nameće neka važna pitanja za sve stanovnike BiH.
Prvo i najvažnije je:
Može li Bosna uopće egzistirati u bilo kojem obliku kao suvremena samostalna i normalna država. Ako je odgovor pozitivan treba naći model i način.
A ako je odgovor na prvo pitanje negativan onda se postavlja pitanje može li se Bosna raspasti ili bolje rečeno može li se Bosna raspasti bez novog rata.
nedjelja, 09.02.2014.
Bosno Bosno Bosno........
Polako se smiruju nemiri i neredi u BiH. Vidim da velika većina Hrvatske podržava prosvjede u BiH bez obzira na paljenje nasilje i ozljede. Izgleda da nitko nije ni svjestan da je ovo lako moglo prerasti u međunacionalni sukob posebno u Mostaru. BiH je jako komplicirana i podijeljena zemlja. Bilo kakvo nasilje može rezultirati ratom
Naime uz opravdanje želje bošnjaka za boljom socijalnom i ekonomskom situacijom pojavili su se i zahtjevi za ukidanje kantona i entiteta te stvaranju unitarne BiH. Očigledno je da su upravo Bošnjaci najviše frustrirani sa BiH. Djelomično je tome kriva i potpuno pogrešna politika njihovog vodstva a djelomično i sama struktura BiH. Teško je naći nešto zajedničko oko buduće vizije BiH kod Bošnjaka Hrvata i Srba. Jedino zajedničko je siromaštvo, korupcija i beznađe.
Prosvjedi BiH građana različite nacionalnosti izgledali bi otprilike ovako
Kad bi Bošnjaci prosvjedovali tražili bi:
- bolju ekonomsku i socijalnu situaciju
- hvatanje tajkuna i političara
- centraliziranu BiH to jest ukidanje entiteta i kantona
Kad bi Srbi prosvjedovali tražili bi:
- bolju ekonomsku i socijalnu situaciju
- hvatanje tajkuna i političara
- odcjepljenje i nezavisnost RS
Kad bi Hrvati prosvjedovali tražili bi:
- bolju ekonomsku i socijalnu situaciju
- hvatanje tajkuna i političara
- stvaranje trećeg entiteta
Čak i da svi narodi BiH zbog siromaštva zajedno prosvjeduju protiv tajkuna i političara to opet ne bi riješilo nacionalno pitanje i nacionalne podjele.
Bilo kako bilo nakon ovih prosvjeda u BiH neće se ništa spektakularno dogoditi. Ostat će status q, nastaviti će se voditi politički rat između naroda, a stanovništvo će živjeti u siromaštvu.
Budući da status q ne može vječno trajat prije ili kasnije će eksplodirat i doći do većih ili manji sukoba.
Moj savjet stanovnicima BiH bilo koje nacije bi bio da ako ikako mogu potraže sreću u inostranstvu jer ni nakon ovih prosvjeda u Bosni neće biti bolje.
četvrtak, 06.02.2014.
Socijaldemokracija Istina i Laž.
Uvijek ću ostati vjeran ideji socijaldemokracije. Nažalost u Hrvatskoj ne postoji politička opcija koja zastupa socijaldemokraciju. Ideju socijaldemokracije izdali su oni koji su se lažno predstavljali kao socijaldemokrati a od socijaldemokracije nemaju ni slovo S. Primjer je naša vlada. Veliki mediji u suradnji s krupnim kapitalom na sve su načine nastojali uništiti ideju socijaldemokracije i nametnuti neoliberalizam. Ideja socijaldemokracije je još uvijek živa i u vremenu smanjena radnički prava ponovo se oživljava iz pepela. Najveće zablude koje su stvorili protivnici socijaldemokracije i pristaše neoliberalizma su:
1. Uspoređivanje socijaldemokracije s komunizmom. Naime na bilo koji radnički zahtjev o poboljšanju uvjeta rada ili povećanju plaća odgovara se na način „nije ovo komunizam“. Ovo je jedna velika laž budući da socijaldemokracija nema veze s komunizmom. Socijaldemokrati se ne zalažu za vraćanje komunizma.
2. Tvrdnja da socijaldemokracija potiče nerad. Ovo je neistinita tvrdnja jer socijaldemokracija upravo potiče rad ali ne potiče prisilni ili robovski rad. Potiče rad u normalnim uvjetima i s normalnom plaćom.
3. Tvrdnja da su socijalna prava ekonomski neodrživa. Ovo naravno nije istina. Novca ima dovoljno samo je problem u raspodjeli. Režu se socijalna prava a bankama se daju stotine milijardi dolara. Tko je tu lud.
4. Tvrdnja da su socijaldemokraciju podupiru samo oni koji su nesposobno zarađivati na tržištu. Naravno ovo nije istina, no kriminalna politika, pogodovanje podobnim osobama i nezakoniti iskorištavanje radnika stavlja one koji žele poslovati na društveno odgovoran način u težak položaj.
5. Tvrdnja da socijaldemokracija stvara građane koji su potpuno ovisni o državi. I ovo je naravno laž. Upravo su današnji poslodavci ti koji su potpuno ovisni o državi. Spašavaju se državnim novcem, dobivaju bespovratne kredite, dobivaju poticaje za poduzetništvo, oprašta im se porezni dug a optužuju radnike i socijalne slučajeve da su nesposobni.
Dokaz da je socijaldemokracija najbolji model društvenog napretka danas je činjenica da su najrazvijenije zemlje s najsretnijim stanovništvom upravo socijaldemokratske. Primjer su Norveška, Danska, Finska, Island,Švedska i sl. Kad vam netko počne pametovati protiv socijaldemokracije objasnite mu kakav standard života u Norveškoj i što je to tamo tako loše.
utorak, 04.02.2014.
Uspjeh.
Što je za vas uspjeh? Smatrate li se uspješnom osobom?
Kako ocijeniti koliko je netko uspješan u životu? Dali je najbolje mjerilo uspješnosti novac ili je pak obitelj i bračni odnosi. Što je s percepcijom uspjeha? Ako mi smatramo da je netko uspješan ne znači da i taj netko za sebe misli da je uspješan isto tako netko drugi može nas smatrati uspješnim a da se mi ne smatramo uspješnim.
Uspjeh generalno znači ostvariti svoje isplanirane ciljeve u određenom području života. Uspjeh je ako nađemo posao a neuspjeh ako dobijemo otkaz, uspjeh je proći ispit na faksu a neuspjeh pasti ispit, uspjeh je pobijediti u utakmici a neuspjeh izgubiti. No možemo mi pobijediti utakmicu, proći ispit i naći posao te opet biti neuspješni. Što kad mi ispunjavamo svoje ciljeve a opet se osjećamo nesretnim i neuspješnim.
Novac i slava nisu garancija uspjeha. Iako bi mogli reći da je svaki poznati glumac,nogometaš ili biznismen uspješan to je ipak samo naša percepcija da su oni uspješni. Bogati i slavni često završavaju kao drogeraši, alkoholičari ili si pak oduzmu život. Pa neće se uspješan čovjek ubiti.
Ono što ja osobno smatram uspjehom je probuditi se svako jutro sa osjećajem da si pobjednik u životu, da si ponosan na sve ono što si učinio, da imaš mirnu i čistu savjest i da s radošću očekuješ svaki novi dan.
Svi smo mi ljudi različiti svi imamo svoje vrline i mane. Netko čezne za sretnom obitelji, netko čezne za novcem, netko za iskrenim prijateljima a netko za zdravljem. Svi mi želimo biti uspješni i sretni ali svatko od nas ima svoj put. Netko uspije i živi sretan život a netko nažalost cijeli život provede u tugi i nesreći.
Ne sija svima isto sunce.
nedjelja, 02.02.2014.
Naš poduzetnik A
Ovdje ćemo prikazati svu kompliciranost jednog poduzetničkog pothvata i probleme s kojima se poduzetnik sreće tijekom svog pothvata.
Našeg poduzetnika nazvat ćemo poduzetnik A
Poduzetnik A prvo odluči koju robu će prodavati. Nakon toga ide u Kinu nabaviti robu. To je prva faza i zahtjeva ozbiljno planiranje i pripremu. Treba razmisliti koju robu kupiti, naći odgovarajućeg prodavača i srediti transport robe.
Kada je odabrao robu i sredio transport naš poduzetnik A ide u drugu fazu a to je uvoz robe u Hrvatsku. Glavno pitanje ove važne faze je kako izbjeći plaćanje carine ili kako platiti što manju carinu. Ovo je jako važno kako bi se stekla prednost nad konkurencijom koja pokušava uraditi slične stvari. Također zahvat traži određeno novčano ulaganje i poznavanje pravih ljudi. Nakon što je naš poduzetnik A više ili manje uspješno uvezao robu ( čitaj platio ili ne platio carinu) dolazi do treće faze svog poduzetničkog pothvata a to je naravno prodaja robe.
E sad smo već stigli do treće i najvažnije faze našeg poduzetnika A. U ovoj fazi najvažnije je izbjeći plaćanje poreza a to se radi tako da se roba prodaje na crno bez izdavanja računa.
No kako je naš poduzetnik savjesna i odgovorna osoba, on razumije da poduzetništvo nema smisla ako od tog na dobitku nije cijela zajednica. Da bi se odužio zajednici on daje oglas kako traži desetak obrazovani i visoko motiviranih zaposlenika na poslovima terenske prodaje robe od vrata do vrata. Na taj način u kriznim vremenima osigurava egzistenciju nekoliko obitelji. Naravno nakon preprodaje robe poduzetnik opet odlazi u kinu i ponavlja postupak
U slučaju da bude uhvaćen radi neplaćanja poreza ili muljanja na carini poduzetnik onda odlazi u stečaj, ali budući da razumije važnost poduzetništva za širu društvenu zajednicu on ponovo otvara firmu s drugim imenom ili na drugog vlasnika te ponavlja navedeni postupak.
| < | veljača, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | ||
Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (11)
Veljača 2014 (14)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (6)
Listopad 2013 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Biznis je za poštene,
a politka za plemenite.
Blog o politici, ekonomiji, društvu i društvenim znanostima.