Hrvatska sfera https://blog.dnevnik.hr/hrvatskasfera

ponedjeljak, 27.10.2014.

Suvremeni mediji, jeftin populizam površnih informacija.

Ljudi su oduvijek željeli znati što se zbiva u njihovoj okolini bilo da se radi o susjedstvu bilo da se radio o nekoj udaljenoj zemlji.
Na osnovu svojih saznanja formirali bi svoj stav u vezi s određenim događajem ili određenim zbivanjem.
Kao posrednici između prirodne želje da saznamo što se zbiva u našoj okolini te stvarnog događaj koji se dogodio javili su se mediji koji nam prenose informacije o važnim i zanimljivim događajima iz naše okoline i čitavog svijeta.
Dakle mediji se javljaju kao posrednici između stvarnog događaj i našeg viđenja tog događaja.
Zbog fizičke i stvarne nemogućnosti da budemo na više mjesta u isto vrijeme mi većinu događaja koji nas zanimaju ne možemo opaziti vlastitim osjetilima već o njima saznajemo putem medija.
Na taj način mi ne vidimo stvarni događaj već medijski prikaz tog događaja.
Sama činjenica da mediji posreduju između događaja i našeg viđenja događaja, omogućava medijima da manipuliraju javnošću s ciljem stvaranja javnog mijenja po svojoj želji ili bolje reći po želji svojih nalogodavaca

Objektivnost i sloboda medija
Kako bi se spriječile zloupotrebe medija i medijske manipulacije demokratska društva zahtijevaju veliki stupanja slobode medija. Pritom oni slobodu medija definiraju kao slobodu širenja i objavljivanja informacija ili mišljenja bilo preko tiska ili elektronski medija bez ikakve kontrole vlasti ili cenzure od strane države. Demokratska društva se vode mišlju da će sloboda medija dovesti do objektivnosti i objektivnoga prenošenja informacija.
Ali sloboda medija i objektivnost medija nisu povezani pojmovi. Nigdje ne stoji činjenica da je slobodan mediji jednako objektivan mediji. Mediji može biti objektivan iako se nalazi pod strogom kontrolom države ( takva politika države) iako je to rijetko a na drugoj strani može biti subjektivan iako je slobodan i ne nalazi se pod pritiskom ili cenzurom.
Sloboda medija znači samo da će određeni mediji u društvu zastupati određeni stav, određenu ideologiju i određeni sustav vrijednosti. Tako će dva različita slobodna medija ( izrazito ljevičarski i izrazito liberalni ) prenijeti informaciju o prosvjedu radnika ili štrajku na dva različita načina. Liberalni mediji je možda neće ni prenijeti ili će je staviti pod malenim naslovom na nevidljivom mjestu dok će istu informaciju ljevičarski istaknuti na naslovnicu.
Svaki od ta dva medija će zauzeti svoj stav s obzirom na profil čitatelja i ideologiju svog uredništva. Dakle sloboda medija dovodi do pluralizma medija i pojave medija koji zastupaju različite grupacije, ideologije i politike ali ne dovodi od toga da pojedini mediji objektivno prenose informaciju. S druge strane politički neovisni društveni mediji ( u vlasništvu države) u visoko razvijenim demokratskim društvima je objektivni nego li privatni mediji koji financiranje i potrebe svojih čitatelja stavljaju ispred objektivnosti.

Financiranje medija
Uz stalno isticanje važnost slobode medija treba istaknuti i jako važnu stvar a to je da se mediji moraju nekako financirati.
Mediji moraju prikupiti sredstva kako bi plaćali svoje djelatnike i pokrili sve troškove koje profesionalno bavljenje medijima nosi sa sobom.
Financiranje medija javlja se kao najvažniji cilj medija jer bez novca slijedi stečaj i gašenje medija.
Dakle svaki privatni mediji će financijsku sigurnost staviti ispred objektivnosti. Svoju izvornu svrhu prenošenja informacija mediji će zamijeniti s svrhom ostvarenja dobiti. Mediji više neće biti prenositelj informacija već prodavatelj informacija.
Glavni način zarade medija su reklame i oglašavanje. Što ima više gledatelja ili čitaoca to više zarade. Kao što trgovac gleda na bilo koji način prodati svoj proizvod tako će i mediji na bilo koji način gledati prodati svoju priču.
Mediji će morati prilagoditi svoju djelatnost prenošenja informacija i to na takav način da ostvare dobit na tržištu.
Glavni cilj i svrha medija više neće biti objektivno i istinito prenošenje važnih informacija javnosti već jednostavno ostvarenje dobiti i što veće zarade.

Populizam medija
Ako glavni cilj medija postane ostvarivanje zarade onda mediji svoju djelatnost podređuju glavnom cilju.
Da bi zaradili mediji će gledati plasirati ono što građani žele vidjeti ili čitati.
Ako određena pojava ili stvar nije dovoljno zanimljiva javnosti mediji će je napraviti zanimljivom, ako pojedini događaj nije važan javnosti mediji će ga napraviti važnim. Na kraju ako nema zanimljivi događaj ili zbivanja mediji će ih jednostavno izmisliti i servirati javnosti.
Dakle mediji će pribjeći jeftinom populizmu i štampanju informacija a sve sa ciljem povećanja dobiti.
Kao što političke stranke pribjegavaju populizmu tako što prodavanjem magle nastoje privući birače tako će i mediji pribjeći populizmu kako bi privukli čitatelje i gledatelje.
I jedni i drugi ( političari i mediji) prodaju maglu kako bi zaradili.
Stoga nije nikakvo čudo da su današnji mediji prepuni žutila, laži i površnih populističkih tekstova.
Slobodni mediji ne dovode do objektivnosti već do populističkog nadmetanja medija na tržištu.
Kao najveća prepreka objektivnosti medija ne javlja se država niti državna cenzura već činjenica da se mediji prodaju i žrtvuju objektivnost kako bi povećali zaradu.
Suvremeni mediji nisu ništa drugo nego jeftini populizam površnih nekvalitetnih informacija.
Novinarstvo je nekad bilo častan posao. Ova rečenica najbolje ocrtava današnje medije.

27.10.2014. u 22:44 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 10.10.2014.

Ekonomske i političke posljedice Ukrajinske krize.

Nakon potpisivanja primirja i obustave vojnih operacija Ukrajina je nestala s naslovnica svjetskih medija. Ali povlačenje s naslovnica medija nikako ne znači da je kriza u Ukrajini završena.
Sporadično nasilje koje se događa u Ukrajini prijeti potpunim prekidom primirja i obnovom vojnih sukoba.
Primirjem je stvoren zamrznuti konflikt takozvani status q koji se u svakom trenutku može aktivirati i dovesti do obnove vojnih sukoba u Ukrajini.

Kriza u Ukrajini politički i ekonomski utječe na cjelokupni međunarodni poredak a njezine posljedice osjetiti će se i u budućnosti.
S političkog aspekta Ukrajina je bila poligon za odmjeravanje snaga između Rusije i Zapada.
Rušenjem Janukovića i podupiranjem maidana zapad je taknuo u srce ruske interesne zone i direktno ugrozio Ruske ekonomske, vojne i političke interese.
Rusija je jednostavno osjećala da mora odgovoriti te da nema prostora za uzmicanjem.
Okupacijom krima i podrškom proruskim pobunjenicima Rusija je prebacila lopticu s svog na zapadni teren. Putin je na veliki test stavio odnose Europe i Amerike te međusobne odnose pojedinih Europskih država.
Putin se držao realnih činjenica da su pojedine Europske zemlje energetski i gospodarski puno bolje povezane s Rusijom od drugih.
To u praski znači da uvođenjem sankcija Rusiji sve zemlje neće biti jednako pogođene već će pojedine platiti puno veću cijenu.
Putin je od početka krize igrao na kartu razjedinjenosti zapada svjestan da pojedinačno zemlje zapada ne mogu puno naškoditi Rusiji.
S druge strane zapad je pokušavao odati dojam jedinstva svjestan da samo jedinstvenim nastupom može izvršiti stvarni pritisak na Rusiju.
Na kraju nakon burnih rasprava i debata zapad je nastupio jedinstveno zbog pretpostavke da samo tako može stisnuti Rusiju uza zid i prisiliti je da poštuje poredak stvoren od strane zapada.
Iako je zapad nastupio jedinstveno i oštro to nije promijenilo stajalište Rusije već je naprotiv okrenulo Rusiju prema istoku.
Uvođenjem sankcija zapad je jedino uspio da gurne Rusiju u naručje Kine.
Kina je taj dar dočekala raširenih ruku. Zasada možemo reći da je iz sukoba na relaciji Rusija - Ukrajina - Zapad najviše profitirala Kina.
Sankcije su prisili Rusiju da traži alternative zapadu a Kina se čini kao jedina logična i moguća alternativa. . Kina je tako dobila jeftinog saveznika i što je još važnije za Kinu jeftine resurse.
Plin i druge prirodne sirovine po povoljnijim cijenama učiniti će Kinesko gospodarstvo još konkurentnije u odnosu na zapadna gospodarstva.
Napadom na jednog geopolitičkog rivala zapad je ojačao drugog i većeg geopolitičkog rivala. Realnost je jasna Kina će postati glavni geopolitički rival zapada a Rusija je jeftini poklon od zapada kojeg će Kina maksimalno iskoristiti.
Rusija je velika i prirodnom resursima bogata zemlja. Rusi su Europski narod prirodno i povijesno orijentirani prema Europi. Mora se imati na umu da bez Rusije Europa nikada neće biti stabilna.
Da bi došlo do istinskog mira u Europi i rješavanja preostalih konflikata potrebna je suradnja Rusije i Europe. Umjesto politike zatvorenih vrata i sankcija treba voditi politiku otvorenih vrata i suradnje. Umjesto da se Rusija gura Kini treba je privlačiti Europi.
Pogrešna je pretpostavka da će se Rusija slomiti ili „disciplinirati“ sankcijama. Povijesno gledano sankcije nikada nisu slomile Ruse niti su utjecali na Rusku politiku.
Zaboravlja se činjenica da što više Europa posluje i surađuje s Rusijom to više može utjecati na Rusku politiku i obratno što Europa manje surađuje i posluje s Rusijom to će imati manji utjecaj na Rusku politiku.
Izgubi li zapad u potpunosti Rusiju moga bi izgubiti partnera koji će im biti potreban u novom nadolazećem multipolarnom svijetu.
Politika je prevrtljiva tako da se odnosi na relaciji Rusija – Europa još uvijek mogu popraviti i normalizirati.
Dobri i stabilni odnosi između Rusije i EU u interesu su svih država i naroda koji se nalaze na Europskom kontinentu.

S ekonomske točke gledišta sukob će skupo koštati sve aktere krize.
Ruska ekonomija je pod utjecajem sankcija doživjela veliki odljev kapitala te se sada nalazi u stanju stagnacije.
Najveća slabost Ruske ekonomije je velika ovisnost o izvozu prirodnih sirovina u prvom redu nafte i plina.
U Rusiji se već duže vrijeme govori o potrebi preoblikovanja iz ekonomije koja izvozi sirovine u ekonomiju koja izvozi tehnologiju, inovacije i znanje.
Zasada Rusi u tome nisu bili pretjerano uspješni ali zato krizu mogu iskoristit kao poticaj za dodatne reforme koje bi Rusku ekonomiju učinile konkurentnom na svjetskom tržištu.
Sukob oko Ukrajine pogađa i Europske zemlje koje se sve redom nalaze na pragu recesije. Pojedine zemlje EU ( Poljska, Baltičke zemlje) teže su pogođene ekonomski ratom od drugih.
Ekonomske sankcije Rusiji mogle bi Europu kroz dvije godine koštati više do 100 milijardi dolara.
U uvjetima stagnacije postavlja se pitanje dali je Europi i Rusiji bio potreban ovaj ekonomski rat i da li je taj sukob bilo moguće izbjeći.

Kada govorimo o Ukrajinskoj krizi onda moramo reći da je najveći politički i ekonomski gubitnik Ukrajinske krize sama Ukrajina.
S političkog aspekta Ukrajina je izgubila svoj strateški važan poluotok Krim te trenutno nema kontrolu nad dijelom istoka zemlje.
S ekonomskog aspekta ekonomija Ukrajine nalazi se pred slomom. Predviđa se pad BDP od oko 8 posto a zemlju na životu održavaju samo krediti međunarodni financijskih institucija.
Rat je ostavio razorene gradove i ogromne štete na infrastrukturi te će biti potrebne godine za obnovu.
Ukrajinska kriza mora biti posjednik nacijama i narodima širom zemaljske kugle kako se i najpošteniji prirodni zahtjevi naroda za boljim životom i pravednijim društvom lako mogu iskoristiti za sebične interese pojedinih sila.
Kako god da završila Ukrajinska kriza njezine posljedice osjetiti će se u godinama koje dolaze.
I dok zapad računa štetu, Rusi se okreću prema istoku , Ukrajinci u strahu čekaju zimu, Kinezi se smiješe i čekaju da se upale njihova svjetla na velikoj svjetskoj pozornici.

10.10.2014. u 21:46 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 04.10.2014.


Mi danas živimo u konfliktom svijetu. Konkurencija i konflikt javljaju se kao glavni generatori društvenog napretka. U tržišnoj ekonomiji konkurencija je ono što nas tjera da budemo bolji, da radimo više i produktivnije te da ponudimo bolji proizvod ili usluga na tržištu i na taj način ostvarimo dobit.
No sama konkurencija nije ništa drugo nego natjecanje koje se odvija po određenim pravilima.
Bilo koje natjecanje u odsustvu pravila pretvoriti će se u kaos i primjenu prava jačega.
Zamislimo da se igra važna nogometna utakmica bez suca. Ekipa koja je gora počela bi igrati prljavo i praviti prekršaje. U odsustvu sankcija ( nema suca ) druga ekipa bi ili mogla početi igrati na isti način prljavo ili bi se morala pomiriti s porazom. Budući da ne želi izgubiti a zna da je bolja najvjerovatnije bi došlo do sukoba i tučnjave. Više ne bi ni bilo važno tko je nogometno bolji već tko je luđi ili jači.
Dakle natjecanje ( nogometna utakmica ) ne bi moglo funkcionirati bez pravila i sankcija za prekršitelje tih pravila.
Isto slučaj je i sa tržištem te konkurencijom.
Samo slobodno tržište ne može dovesti do društvenog razvoja, već je za društveni razvoj potrebno od strane države uređeno tržište s jasnim striktni i nedvosmislenim pravilima te strogim i efikasnim sankcijama koji će spriječiti prevare i zloupotrebe na tržištu.
Tu dolazim do važne uloge države u razvoju cjelokupnog društva. Država nije dužna i ne mora direktno razvijati ekonomiju ali mora biti pošteni sudac i omogućiti svima jednak položaj na tržištu.
U protivnom ako država ne odradi svoj posao kako treba na tržištu neće doći do principa sposobniji ispliva već će taj princip biti zamijenjen onim da podobniji ispliva.
Umjesto tržišnog dobiti ćemo klijentelistički kapitalizam.
Jer ako država ne sankcionira tržišne prevarante oni ( konkurenti ) koji posluju pošteno će trpjeti, ako država pomaže određenim podobnim poduzetnicima ona u isto vrijeme uništava njihove konkurente potencijalno sposobnije poduzetnike.
Niti jedna vladajuća garnitura u Hrvatskoj nije provela reforme kojim bi cilj bio raskidanje s klijentelističkim kapitalizmom a s takvim kapitalizmom mi više ne možemo napredovati.
Država kao pošteni tržišni sudac to je ono što nama treba.

04.10.2014. u 12:20 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (11)
Veljača 2014 (14)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (6)
Listopad 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Biznis je za poštene,
a politka za plemenite.

Blog o politici, ekonomiji, društvu i društvenim znanostima.

Brojač posjeta


Tražilica

Loading

Friends

area272>
Novinar Istine.blog.hr
budan.blog.hr