Hrvatska sfera https://blog.dnevnik.hr/hrvatskasfera
subota, 30.11.2013.
Krivljenje drugih.
Kriviti druge dio je našeg mentaliteta, sistema života, navike i nešto što smatramo potpuno normalnim, opravdanim pa čak i korisnim. O štetnosti te navike se jako malo govori. Lakše je kriviti druge nego pogledati sebe. Kad izgubimo nogometnu utakmicu nama je kriv sudac, kad ne ide u poslu kriva je država ili poslodavac, kad ne ide u obitelji kriv je neki drugi član bilo muž/žena ili čak djeca. Da nekim osobama mogu biti kriva i djeca. Bitno je da mi nismo krivi i da nema naše krivice. U prijevodu mi smo savršeni ali je problem u okolini, društvu, državi koja nas ne cijeni i ne prihvaća. Zašto je nekim osobama teško prizanti vlastitu krivicu i vlastitu odgovornst? Zašto uvijek nalaze izgovore ili se izmotavaju? Odgovor je jednostavan. Ako prihvate svoju krivicu i odgovornost znači da moraju mijenjati sebe a oni žele mijenjati svijet. Žele mijenajti društvo, ženu, državau ali nikakako sebe. Ako imamo obiteljskih problema nije uvijek krivica u drugom članu obitelji, ako imamo financijskih problema nije uvijek isključivo kriva država i vlada, krivica može biti i u nama. Trebe se pogledat u ogledalo i zapitat šta mogu ja učinit da bude bolje, šta sam ja učinio a ne samo okrivljavati okolinu.
Krivljenje vanjskih faktora ili drugih osoba za osobne neuspjehe dovodi do frustracija, nezadovoljstva i pada naših sposobnosti.
Okrivljavanje treba razlikovati od konstruktivne kritike. Naime kritiziranje služi da upozori nekog da ne radi određenu stvar ispravno ili da se upozori na određenje nedostatke i to s najboljim namjerama dok okrivljavanje služi da se prebaci odgovornost se sebe na druge bilo pojedinca bilo zajednicu.
Probat ću opisati na praktičnim primjerima kakav učinak može imati prekomjerno okrivljavanje drugih.
Prvi primjer
Dva studenta padnu ispit kod strogog profesora.
Prvi student ima naviku da krivi druge ( profesora) i razmišlja na način kriv je profesor, korumpiran je ili baš mene ne voli. Ili kriv je fakultet koji ga zaposli. (Prvi ne poboljšaje svoje sposbnosti )
Drugi student isto padne ispit kod profesora ali ne krivi profesora već sebe jer nije dovoljno naučio. On odlučuje ponovo ići na ispit i puno bolje naučiti. On preuzima odgovornost i poboljašaje sebe i svoje znanje.
Drugi primjer
Dva poduzetnika imaju obrte i bave se proizvodnjom i prodajom nekog proizvoda. Dolazi recesija i oba ulaze u probleme zbog pada prometa i prodaje.
Prvi poduzetnik krivi druge ( okolnosti, društvo, državu, sustav) ne poduzima ništa da poboljša svoje sposobnosti već samo čeka da se vanjske okolnosti promjene. Npr završi recesija.
Drugi poduzentik je svjestan da dolaze teža vremena te se nastoji prilagodit. Počinje učiti o prodaji, uvodi inovativne promjene, uči o interent prodaji, ukratko poboljašaje svoje sposbnosti kao odgovor na recesiju.
U oba primjera osobe koje ne krive vanjske faktore imaju veću šansu za uspjeh.
I za kraj jedna mudra izreka.
Život se sastoji od deset posto onoga što nam se događa, a devedeset posto od onoga kako mi reagiramo na to.
nedjelja, 24.11.2013.
Svi pišu o nadolazećem referendumu. Ima još par dana do referenduma. Pišu novine, interenet protali i razni slobodnjaci. E pa kad već svi pišu kontam trebo bi i ja nešto. Kud svi tud i mali Mujo. Pa evo da ovom prilikom i ja kažem nešto o nadolazećem referendumu.
Prvo moje mišljenje o famoznom referendumu je da je on nebitan. Naime samtrama ga toliko nebitnim da uopće ne vrijedi pisati o njem. No u svem nebitnom ima nešto bitno a ono bitno je da košta pedesetak milijuna kuna. Ode pedesetak milijuna kuna. Demokracija košta treba se i na to naviknut.
Samo referendumsko pitanje nije stvar politke ne kako to kad nas biva u potpunosti je ispolitizirano. Na jednoj strani vlada je protiv a HDZ i crkva za. Hdz želi nauditi vladi na bilo koji način bilo Vukovarom bilo referendumom pa ga za to i podržavaju s druge strane vlada glumi velike demokrate i europejce kojim je neizmjerno stalo do prava homoseksualaca i manjina. Da ne bude nesporazuma i jedni i drugi su u šuštini isti pa se prepucavaju oko gluposti. Društvo se već polariziralo na one za i one protiv. Nema sredine. Mediji i poznate osobe su već odabrali stranu. Ima tu svega od medijskog prepucavanja do otvorenih uvreda i obužbi. Prava predizborna atmosfera. Isto kao da su izbori.
Na referendum neću izaći a ni rezultat me previše ne zanima. Bez obrzira na rezultat referenduma ništa se bitno neće promijeniti sve će manje više ostati isto. Opet baš kao na izborima.
ponedjeljak, 18.11.2013.
Diskriminacija siromašnih.
Riječ diskriminacija se u današnje vrijeme često koristi.Imamo razne skupine koje se žale da su diskriminirane. Na diskriminaciju se tako žale crnci, romi, žene, muslimani, invalidi i homoseksualci.
Imamo i razne udruge koje se bore protiv diskriminacije i za promicanje prava žena,roma, invalida, homoseksualaca i nacionalnih manjina. O navedenim oblicima diskriminacije se stalno raspravlja te se ukazuje na nužnost jednakosti i poštivanja prava ovih skupina.
No postoji i diskriminacija o kojoj se uglavnom šuti a prisutna je u svim zemljama svijeta. Radi se o ekonomskoj diskriminaciji. Krajnje je vrijeme da sebi priznamo da živimo u materijalističkom svijetu gdje je novac mjerilo vrijednosti. Znači diskriminirani su svi oni koji nemaju novca tj siromašni.
Siromašnima se najviše uskraćuju temeljnja ljudska prava. Siromašni nemaju pristup obrazovanju, zdrastvu i životu dostojnom čovjeka.
Ide se tako daleko da ih se optužuje da su lijeni, da su paraziti i da su sami krivi za svoje siromaštvo. Kao da netko voli biti siromašan.
Materijalizacijom društva polako nestaju svi klasični gore navedeni oblici diskriminacije. Kapitalistu nije bitno jesil crn, bijel,žut ili homoseksualac bitna mu je samo profit.
Pojašnjenje.
Naprimjer muslimani se žalu da su diskriminirani u europi.
Dali je Saudijski princ( musliman) diskriminiran u Europi i bilo gdje na svijetu?
Dali je Dider Drogba (crnac) diskriminiran u Europi?
Dali je Mesut Ozil ( turčin) bio diskriminiran u Njemačkoj?
Odgovor na sva tri pitanja je ne. Nisu bili diskriminirani.
Zašto?
Pa imaju puno novca.
Vratimo se na diskriminaciju roma, crnaca, muslimana i gore navedenih skupina.
Nisu crni diskriminirani zbog svoje boje kože već zbog siromaštva. Nisu romi diskriminirani zbog podrijetla već zbog siromaštva.
Izbjeglice su disrkiminirani bez obzira na vjeru, boju kože ili naciju samo zbog siromaštva.
Kada govorimo o diskrimianciji neke osobe ili skupine samo se zapitajte kako bi se prema toj osobi ili skupini ponašali da imaju novca.
Zamislite da u Europu ide 10 000 Afrikanaca s kruzerima i da svaki ima po milijun eura. Kako bi se Europljani odnosili prema njima?
Dali bi govorili glupavi crnci. Kako se odnose prema Ruskim tajkunima i Arapskim šejcima. Dali ih protjeraju kada dođu na odmor u Europu.
Dali se žale na njih.
Dragi moji diskriminirane su sve siromašne osobe bez obzira u kojoj državi živjeli, u kojeg boga vjerovali i koje boje kože bili.
E sad završno pitanje.
Znate li kojeg diskriminiranog tajkuna?
četvrtak, 14.11.2013.
Kriza Kriza.
Nalazimo se u velikoj financijskoj krizi. Najgore od svega krizi se ne nadzire kraj. Od početka krize naše elite napravile su jedno veliko ništa.
Strategija izlaza iz krize je čekati da se sve riješi samo od sebe. Da se rade reforme ili ozbiljne promjene na to niko i ne pomišlja. Mi svi lijep živimo, nemamo problema pa i nema potrebe za reformama. To je ubiti stajalište naših političara. Naši su političari zato majstori u demagogiji. Puno pričaju a malo rade. Najave oni neke reforme, svađaju se po saboru, naprave neke rezove daju izjave za medije a u suštini sve ostane isto. Samo da se ništa bitno ne mijenja. Javni dug i nezaposlenost rastu, prodaje se zadnje što se prodati da a nama opet stalno govore da je sve u redu. Čak se i pad gospodarstva prikazuje kao uspjeh
. Zar nikom nije jasno da naša kriza nije toliko puno povezana sa svjetskom krizom već da je problem u nama samim. Problem je u samoj strukturi društva. Problem je u hrpi privilegiranih skupina od političara, državnih službenika, generala, lažnih vojnih invalida i sličnih. Jednostavno vlada kultura nerada. Potiče se sve osim poštenog rada. U društvu nije došlo do slobodne poduzetničke utrke i shodno tome selekcije po sposobnosti. Umjesto toga došlo je do hrpe privilegiranih građana i selekcije po podobnosti. Istinske reforme moraju sadržavati ukidanje privilegija te poticanje rada i poduzetništva.
U nekim zemljama se uz poduzetništvo vezuju pojmovi kao obrazovanje, inovativnost i kreativnost a kod nas se vežu pojmovi kao šverc, pronevjera, prevara i utaja. Kod nas se rad podržava neisplatom plaća a poduzetništvo sumljivim kreditima i poticajima.
Dok ne počnemo cijenit pošten rad, kreativnost i inovativnost nećemo ni izići iz krize.
subota, 09.11.2013.
Trulo meso truli sustav.
Nova afera u demokratskoj EU. I to gle čuda u demokratskoj uzornoj Njemačkoj gdje su svi pošteni. U hrvatskoj valjda to ne bi ni bila afera. Pokvareno trulo meso miješano je sa svježim i prodavano u kobasicama. Nije to neka velika vijest pa i neispravno konjsko meso je miješano s goveđim. Bitno je miješat. Ipak ne treba se previše buniti Francuzi su svojim damama ugrađivali industrijski silikon i to u grudi. Eto im sad veće sise. I što sad varaju i miješaju svi svud i svašta. No što se krije iza pokvarenog mesa i iza prevare sa silikonima?
Sve je to zapravo pokazatelj nemilosrdne, žestoke pa i okrutne borbe za što veći profit.
Surovi kapitalizam i velika konkurencija uzimaju svoj danak. Igrat pošteno na tržištu, plaćati poreze, doprinose i dati dobru plaću radniku postaje gotovo nemoguće. Ako vidimo da se vara i mulja u razvijenim zemljama zapada gdje institucije nešto i rade, možemo onda zamisliti kako je kod nas. Kapitalizam nas tjera na surovost, na natjecanje, na sirovu eksploataciju . Traži promjenu ljudske osobnosti, traži da mislimo samo na sebe, da gledamo samo svoje interese. Uspjeh definitivno ima svoju cijenu.
Moralno pravno i zakonski gledano odgovorne osobe bi morale odgovarati za ovakve stvari. No desit će se da će odgovarati radnici ili niži menadžeri a da ostali nisu vidjeli čuli i znali. Bit će tu osuda, brbljanja javnosti, prosvjeda udruga za zaštitu potrošača te poneka kazna, ( uvjetna ili društveno korisni rad)l. Na kraju sve će biti prihvaćeno kao nešto normalno. Pa čovjek je htio da zaradi a profit je iznad svega. Neće valjda građani očekivati da se uspješni poduzetnik stavi u zatvor.
I zaista teško je samo kriviti tvornicu koja je to učinila. Njezin najveći problem je što je čitava stvar izašla u javnost. Usporedimo to sad s američkim špijuniranjem stranih država. Pritom je Hillary Clinton rekla pa ne špijuniramo samo mi već svi špijuniraju tako i iz dotične tvornice mogu reći pa ne muljamo samo mi muljaju svi.
subota, 02.11.2013.
Milanovićevo licemjerje.
Ne volim kriviti druge niti imam velika očekivanja od drugih. Ne očekujem previše i malo me toga može iznenaditi.
Prošlo je više od dvije godine od pobjede Milanovića i kukuriku koalicije na izborima. Od Milanovićeve vlade nisam očekivao previše.
Nisam očekivao da ćemo preko noći postati bogata Njemačka niti sam očekivao državu blagostanja i sreće. Bilo bi to ipak nerealno. Velika očekivanja od nove vlade nisam imao. Ipak Milanović i njegova vlada uspjeli su me razočarati. Nije stvar samo u velikoj nezaposlenosti i katastrofalnoj ekonomiji. Razočaran sam s licemjerjem i bahatošću vlade i premijera.
Naš premijer se ponaša kao da je pokupio svu pamet svijeta. Predstavlja se kao moderni obrazovani europejac koji ima zadaću obrazovati nepismeni i primitivni narod. On se bori za prava manjina i homoseksualaca koji su jako ugroženi i jako teško žive. Svi ostali koji su protiv njegove politike prikazuju se kao teški neobrazovani primitivci. Nisu bitni argumenti, niti obrazovanje, jer ako si protiv Milanovića i SDP onda si jednostavno glup i primitivan.
To je jednostavno previše arogatno i bahato za jednog premijera.
Taj isti borac za prava ugroženih i njegova vlada onda predstave nacrt novog zakona o radu. Novim zakonom ukida i onako mala prava radnika te ih svodi na moderne robove. Bit će ipak da premijer misli da radnici u nisu ugroženi.
E to je licemjerje.
Nemam je ništa protiv prava manjina i homoseksualca ali ima protiv nepoštivanja svog vlastitog naroda.
Kad već nisu uspjeli pokreniti ekonomiju, privući inevsticije,smanjiti nezaposlenost mogli bi barem pokazati više razumijevanja za narod koji ih je izabrao.
| < | studeni, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (11)
Veljača 2014 (14)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (6)
Listopad 2013 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Biznis je za poštene,
a politka za plemenite.
Blog o politici, ekonomiji, društvu i društvenim znanostima.