Ne volim kriviti druge niti imam velika očekivanja od drugih. Ne očekujem previše i malo me toga može iznenaditi.
Prošlo je više od dvije godine od pobjede Milanovića i kukuriku koalicije na izborima. Od Milanovićeve vlade nisam očekivao previše.
Nisam očekivao da ćemo preko noći postati bogata Njemačka niti sam očekivao državu blagostanja i sreće. Bilo bi to ipak nerealno. Velika očekivanja od nove vlade nisam imao. Ipak Milanović i njegova vlada uspjeli su me razočarati. Nije stvar samo u velikoj nezaposlenosti i katastrofalnoj ekonomiji. Razočaran sam s licemjerjem i bahatošću vlade i premijera.
Naš premijer se ponaša kao da je pokupio svu pamet svijeta. Predstavlja se kao moderni obrazovani europejac koji ima zadaću obrazovati nepismeni i primitivni narod. On se bori za prava manjina i homoseksualaca koji su jako ugroženi i jako teško žive. Svi ostali koji su protiv njegove politike prikazuju se kao teški neobrazovani primitivci. Nisu bitni argumenti, niti obrazovanje, jer ako si protiv Milanovića i SDP onda si jednostavno glup i primitivan.
To je jednostavno previše arogatno i bahato za jednog premijera.
Taj isti borac za prava ugroženih i njegova vlada onda predstave nacrt novog zakona o radu. Novim zakonom ukida i onako mala prava radnika te ih svodi na moderne robove. Bit će ipak da premijer misli da radnici u nisu ugroženi.
E to je licemjerje.
Nemam je ništa protiv prava manjina i homoseksualca ali ima protiv nepoštivanja svog vlastitog naroda.
Kad već nisu uspjeli pokreniti ekonomiju, privući inevsticije,smanjiti nezaposlenost mogli bi barem pokazati više razumijevanja za narod koji ih je izabrao.
Post je objavljen 02.11.2013. u 13:54 sati.