Hrvatska sfera https://blog.dnevnik.hr/hrvatskasfera
nedjelja, 30.03.2014.
O stranim investicijama
Strane investicije su jedna od glavnih tema našeg naroda naših političara i ekonomista.
Strani kapital jednostavno zaobilazi Hrvatsku. Svakodnevno slušamo razne optužbe i pitamo se tko je krivac.
Narod po starom krivi nesposobne političare i korupciju dok političari krive radno zakonodavstvo i visoku cijenu rada. Ekonomisti su tu najgori i sveli su se na jeftine novinare. Umjesto da stručno objasne narodu zašto nema stranih investicija oni zauzimaju populističke pozicije bilo političara bilo naroda.
Opće je mišljenje da su nesposobni političari i korupcija glavni krici za nedostatak stranih investicija.
No jeli zbilja tako?
Za ovaj post podijelit ćemo investicijski kapital na uslužno trgovački ( Trgovački lanci) i proizvodni ( tvornica za proizvodnju automobila )
Svi znamo da vlasnik investira kapital tamo gdje očekuje najbržu oplodnju to jest tamo gdje očekuje najveću dobit.
Uzmemo li uslužno trgovački kapital to znači da će se on investirati tamo gdje se očekuje veliki gospodarski rast i veliki porast potrošačke moći društva. Primjer takvih zemalja su sve siromašne zemlje koje se brzo razvijaju ili očekuju brzi gospodarski rast npr. zemlje Afrike ( Nigerija) Tu je bitno uletjeti prvi, zgrabiti atraktivne lokacija, stvoriti brand i na taj način osigurati neku vrstu monopola na tržištu. U takvim uvjetima dobit je najveća. Ostvaruje se ekstra profit.
Druga vrsta investicijskog kapitala je proizvodni kapital ili pak tvornice.
Ova vrsta kapitala se investira tamo gdje su najniži troškovi rada uz uvjete da postoji dovoljno obrazovana radna snaga, politička sigurnost i sva potrebna infrastruktura ( ceste, željeznica i luke za prijevoz i izvoz robe)
Primjer ovakvih zemalja su Indija, Bangladeš, Vijetnam i sl.
Ovdje je jeftina radna snaga generator ekstra profita.
Dakle jasno je da nemamo uvjete za neko veliko privlačenje stranog kapitala. Cijena radne snage je puno veća od one u Indiji a trgovački centara smo ionako prepuni.
Jedini način na koji strani kapital može doći u Hrvatsku je prodaja prirodnih dobara ( šume, vode, plin) ili pak prodaja državnih poduzeća koje imaju monopol ( ceste, željeznice, HEP, aerodromi )
To nije baš najbolji način i donosi samo kratkoročnu dobit.
Pogledamo li naše okruženje to jest zemlje istočne i jugoistočne Europe jasno je da se sve nalaze u sličnom položaju. Strane investicije koje dolaze u istočnu i jugoistočnu Europu zapravo su samo prodaja prirodnih dobara ili pak prodaja javnih poduzeća. Otvaranje stranih proizvodnih tvornica na ovim podnebljima je jako rijetko ne samo u Hrvatskoj već u cijeloj istočnoj i jugoistočnoj Europi.
Vratimo se na korupciju i nesposobne političare za koje narod misli da su glavni razlog nedostatka stranih investicija.
Razmjeri korupcije su puno veću i Bangladešu, Pakistanu ili Indiji nego što su u Hrvatskoj ali ipak te zemlje su privukle strani kapital to jest tvornice.
Korupcija (davanje mita) je samo jedan trošak koji investitor ima i na koji on računa tako da borba protiv korupcije ima mali utjecaj na privlačenju stranih investicija.
Da pojasnim Investitoru se više isplati otvoriti tvornicu u Bangladešu i dati određeni iznos mita nego otvoriti tvornicu u Poljskoj i ne dati mito. Pri većem broju radnika razlika u cijeni rada će za dva tri mjeseca pokriti iznos davanja mita tako da je opet isplativija investicija u Bangladešu. .
( O pravim razlozima zbog kojih je korupcija štetna pisat ću u nekim od mojih slijedećih tekstova)
Nema stranih investicija. Što sad????
Prvo treba reći da strane investicije nisu nikad razvili i nikad neće razviti nijednu zemlju. Eventualni izuzetka su male zemlje pune Nafte ( Katar)
Strane investicije samo su pokretač gospodarskog rasta ekstremno siromašnih zemlja ( Bangladeš). Strane investicije dakle razvijaju zemlju samo do određenog stupnja razvoja, to jest dok je radna snaga jeftina. Kada krene gospodarski razvoj, dolazi do poskupljenja radne snage i samim time do smanjenja investicija i njihovog usmjeravanja u druge zemlje s jeftinijom radnom snagom.
Zato siromašne zemlje imaju velike stope gospodarskog rasta dok srednje razvijene i visoko razvijene više manje stoje na mjestu.
( Gospodarsko čudo Kine nije više rezultat stranih investicija, no o tome ću isto pisati nekom drugom prilikom )
Kako razvijati zemlju i što nam je raditi???
Hrvatska je došla do stadija kada se ne može razvijati nuđenjem jeftine radne snage niti otvaranje trgovačkih centara. Da bi došlo do gospodarskog rasta potrebno je razvijati znanost, znanje i visoku tehnologiju. Najveće bogastvo bogatoga zapada je njihovo znanje i tehnologija. Upravo razvoj visoke tehnologije i znanosti je jedini put koji Hrvatska ima. Za to je potreban novac i rad na promjeni mentaliteta cijele nacije i naroda.
Dakle dugoročno se treba bazirati na razvoj visoke tehnologije i znanosti a kratkoročno na unapređenje i iskorištavanje onih dobara koje nam je majka priroda dala.
Dakle kratkoročno možemo razvijati i unaprijediti poljoprivredu (plodna slavonija) turizam ( jadran) te pokrenuti neke državne strateške investicije.
Dugoročne samo razvoj visoke tehnologije i znanosti.
( Korupcija je prepreka ovakvom modelu razvoja a ne prepreka stranim investicijama ali o tome ću pisati uskoro )
Mi se moramo obračunati s korupcijom i pokrenuti vlastite snage. U protivnom budemo li čekali strane investicije koje nikada neće doći postati ćemo mala kolonija bogatih zapadnih zemalja.
Oznake: investicije, kapital, rad
petak, 28.03.2014.
Obama o Rusiji.
U vezi s Krimskom i Ukrajinskom krizom Obama je puno govorio. Došao je u Europu i rekao nekoliko zanimljivih stvari.
Odbacio je usporedbe Krima s Kosovom te neuspješno branio i opravdavao Američku invaziju na Irak. No osim toga najzanimljivije je to što je spomenuo Rusiju kao regionalnu silu. Ovo je zanimljiva teza Obame o suparničkoj zemlji i geopolitičkom rivalu. Ovakvom tvrdnjom Obama je htio reći da je previše popuštao Putinu te kako Rusija previše traži s obzirom na svoju poziciju regionalne sile.
Dakle najavio je promjenu i drugačije tretiranje Rusije i Putina.
Možemo voljeti ili mrziti Rusiji no ono što je Obama rekao je potpuna istina.
Rusija jest regionalna sila i ništa više od toga. Ruska ekonomija je sedam puta manja od Američke i na razini je Francuske ekonomije. Rusija ima velika prirodna bogastva i potencijal za gospodarski rast no nema potrebnu populaciju da bi mogla steći status svjetske sile.
Znači Obama je u pravu. Rusija jest regionalna sila.
I sam Putin je svjestan da je Rusija regionalna sila te je na neki način to već prihvatio i pomirio se s time.
Putin je 2007 pričao o multipolarnom svijetu u kojem bi Rusija bila samo jedan od polova tog mulitipolarnog svijeta. Dakle Rusija je odustala od globalnih ambicija.
Analiziramo li Rusku politiku jasno je da su Ruske sfere interesa regionalne.
Prije svega to su zemlje bivšeg SSSR te uz to Balkan, Bliski Istok i Centralna Azija. Dakle sve regije koje se nalaze u blizini Rusije.
Rusija nema nikakav utjecaj na zemlje Afrike, Latinske Amerike ili Indokine.
Zemlje koje se u tim područjima javljaju kao Ruski saveznici nisu posljedica Ruskog utjecaja već mržnje tih zemalja prema Americi i zapadu.
Primjer su Nikaragva, Venecuela, Ekvator, Vijetnam i slično.
Dotične zemlje su prijatelji Rusije iz inata Americi. Brazil, Indija i Kina gledaju na Rusiju kao na alternativu zapadu. Ako se zakvače s zapadom dobro dođe Ruska podrška.
No dosta o Rusiji sada malo o Americi.
Izgleda da se Rusija nakon raspada SSSR nekako uspjela pomiriti s položajem regionalne sile, ali Amerika se teško miri s gubitkom položaja svjetske apsolutno dominantne supersile.
Nakon raspada SSSR Amerika je bila apsolutno dominantna a sada je stižu Kina, Indija, Brazil i neke druge brzo rastuće ekonomije.
Ali nije samo gubitak ekonomske dominacije razlog pada Američke moći u svijetu.
Ratovi u Iraku i Afganistanu uzdrmali su Američku dominaciju svijetom puno više nego Putin i njegova Rusija.
Narodi svijeta gledaju na Ameriku kao na tiranina te je negativni imidž jedan od razloga gubitka Američke moći.
Što se prije Amerika pomiri s time da više nije apsolutni gazda to će svijet biti sigurnije mjesto za život.
Pravi odgovor Putina bio bio priznanje da je Rusija regionalna sila te poziv Americi da je sada vrijeme da Amerika prizna da je njihova apsolutna dominacija svijetom gotova.
Tako bi neke stvari sjele na svoje mjesto kod Ruskog i kod Američkog naroda. Ovako se Ruski narod zavara da je Rusija globalna sila a Američki narod se zavara da je Amerika dominantna kao prije dvadeset godina.
Još jedna stvar je jako bitna. Rusija se tuče u svom dvorištu i nema puno prostora za uzmicanje dok se Amerika tuče u gostima.
Ovaj sukob pokazuje da Rusija ima status regionalne sile i da je dovoljno jaka da samostalno donosi odluke u svojoj "kući" a za Ameriku dokazuje da ima status globalne sile koja nije u stanju nametnuti svoju volju Rusiji u njezinom dvorištu.
Treba spomenuti i da Rusija ima Nuklearno oružje i da nije najpametnije stjerati nuklearnu super silu u kut.
Kada je protivnik stisnut u kut i kad osjeti da nema izlaza onda ide napad. U slučaju Rusije to znači katastrofu globalnih razmjena.
Zato će sve oko Ukrajine završiti sa brbljanjem i osudama a do ozbiljnih sankcija neće doći. Nitko nije lud stisnuti Rusiju uza zid.
Zna to Obama zna to i Putin.
ponedjeljak, 24.03.2014.
Bajke Julije Timošenko.
U javnosti su procurile snimke razgovora Julije Timošenko s Nestorom Ukrajinskim šefom za nacionalnu sigurnost.
Snimka razgovora Timošenko
U samo dvije minute razgovora Timošenko je otkrila pravu sebe. Pokazala je da su njezine odluke vođene čistom mržnjom prema Rusiji a ne interesima Ukrajine i Ukrajinskog naroda. Da je kojim slučajem ovako nešto izjavio Putin ili Iranski predsjednik zapadni mediji bi ga odmah razapeli i optužili za poticanje genocida. Ovako to pitanje neće ni biti spomenuto u zapadnim medijima, jedino možda bude spomenuto u kontekstu neprihvatljivog Ruskog špijuniranja stranih državljana.
Evo što je izjavila Timošenko.
Spremna sam uzeti pušku u ruke i pucati u jeb...e Ruse.
Vrijeme je da zgrabimo oružje u Ruke i pobijemo te Ruse.
Žalim što nisam bila tamo inače im nikad ne bi dala Krim.
Iskoristit ću sve svoje veze i mogućnosti da dignem cijeli svijet na noge i da od Rusije napravim spaljenu zemlju.
Trebamo ih pobiti Nuklearnim oružjem. ( Ruse u Ukrajini)
Timošenko je potvrdila autentičnost razgovora na svom twiter profilu. Jedino za dio s nuklearnim oružjem tvrdi da je montiran.
Nejasno je kako bi Timošenko spriječila Rusku okupaciju Krima, isto tako nejasno je kakve to Timošenko ima veze u svijetu pa da će od Rusije napraviti spaljenu zemlju. Pa to nije u potpunosti uspjelo ni Hitleru.
Timošenko poziva na oružje i borbu protiv Rusa. Pa da objasnim kako bi to izgledalo u praksi.
Timošenko iz Berlina poziva Ukrajinski narod na borbu protiv Rusa i borbu za Krim. Dio idiota se odaziva, ide u smrt i kreće u rat s unaprijed poznatim ishodom.
Za to vrijeme dok Ukrajinci ginu Timošenko ispija kave po Berlinu i ide na važne sastanke na kojima ugovora svoje provizije za prodaju Ukrajinski nacionalni dobara zapadnim korporacijama. Poslije dobro obavljenog biznisa ide poziv narodu na borbu protiv zli Rusa.
Nakon izgubljenog rata Timošenko se vraća u Ukrajinu, polaže cvijeće žrtvama, zahvaljuje se hrabrim borcima te dovodi zapadne korporacije kojima je već prodala zemlju.
Nacionalizam je dobar biznis. Mržnja se može lako unovčiti.
HDZ je zaradio milijarde na mržnji prema Srbima, pa što ne bi onda Timošenko na mržnji prema Rusima.
Krajnje je vrijeme da se ova kokoš Timošenko vrati u svoju ćeliju.
Ukrajinci trebaju Juliju Timošenko i Janukovća strpati u istu zatvorsku ćeliju.
Timošenko može mrziti Janukovća, Januković može kritizirati Timošenko no jasno je da su oboje potpuno isti.
U zatvoru bi imali vremena upoznati jedno drugo, pa tko zna možda bi se rodila i zatvorska ljubav.
Oznake: rusija, Ukrajina, Timošenko, rat
subota, 22.03.2014.
Katar i FIFA.
Svi već znamo da je FIFA dodijelila domaćinstvo svjetskog nogometnog prvenstva 2022 Katru. Nitko ne zna kriterije kojima se FIFA vodila te se oni jedino mogu usporediti s kriterijima za zapošljavanje u Hrvatske javne službe.
Transparentnost FIFE je na razini KGP u doba hladnog rata.
Neću optuživati bez dokaza pa neću reći da je FIFA korumpirana.
Ipak je njima nogomet na prvom mjestu a i teško je povjerovati da bi se veličine poput Platinija i Blatera dale nagovoriti na korupciju.
Za FIFU vrijede ista pravila kao i za visoku politiku, tu nema korupcije već samo lobiranje.
U prijevodu to znači da su Katarski šeijci svojim intelektualnim sposobnostima uspjeli uvjeriti Platinija i društvo da je u interesu nogometa održati svjetsko prvenstvo u Katru.
Intelektualne sposobnosti, velika moć uvjeravanja te nekoliko večera u skupim hotelima i eto domaćinstva.
Koliko je ispravna odluka pokazat će vrijeme.
No ovo je prvenstvo privuklo pažnju već sada, osam godina prije svoga početka.
Iz Katra stalno stižu vijesti o brutalnom kršenju radnički prava. Više od 50 radnika je već preminulo zbog robovski uvjeta rada.
FIFA navodno ništa ne zna, Katarska vlada šuti a građevinske firme istražuju navode. Slučaj usporediv s Sanaderovim torbama. Vlada šuti, HDZ ništa ne zna a tužiteljstvo istražuje navode.
Kvazi institucije, vijeća i udruge za zaštitu ljudskih prava naravno šute. Kad se uhvati neki političar ili tajkun eto njih odmah da daju svoja priopćenja a kad se ubijaju radnici onda ih nema ni na vidiku.
Dakle Juliji Timoščenko su više ugrožena prava nego radnicima u Katru.
Kad se stadioni izgrade, kad oči cijelog svijeta budu uperene u Katar, kad nogometaši i naivna publika budu uživali u predstavi, nitko se neće ni sjetiti niti spomenuti preminule i prevarene radnike koji su te stadione izgradili.
Ipak su ti radnici obična "stoka" iz tamo nekih divlji zemalja. Njima pakao nama uživanje.
Nogometaši, reprezentacije ali i ostatak svijeta da imaju malo, ali samo malo savjesti, trebali bi bojkotirati svjetsko prvenstvo u Katru.
Od srca ali baš od srca se nadam da će projekt Katarski NAFTAŠA i FIFINI kleptomana neslavno završiti i da se prvenstvo nikada neće održati.
Bojkot prvenstva, da tome se iskreno nadam.
Bojkot bio bi to veliki poraz FIFE, bio bi to veliki poraz Katra ali mala pobjeda radnika i nogometa.
Oznake: Katar, fifa, nogomet, radnici
srijeda, 19.03.2014.
Kriza na Krimu. Analiza.
Povijest Krima.
Krim je poluotok na crnom moru koji teritorijalno pripada Ukrajini. Ima oko dva milijuna stanovnika a većinu čine etnički Rusi. Uz Ruse najbrojniji su Ukrajinci i Tartari. Krim je bio dio Rusije sve do 1954 kad ga je Gorbačov zbog političko - ekonomski razloga pripoji Ukrajini. Naravno Gorbačov tada nije ni sanjao da je moguć raspad SSSR pa se nitko nije previše ni obazirao na to.
Nakon raspada SSSR Krim je ostao u sastavu Ukrajine kao autonomna republika Krim. No Krim je ostao dom Ruske crnomorske flote. Budimpeštanskim ugovor iz 1994 godine Ukrajina se odriče nuklearnog naoružanja u zamjenu za garanciju teritorijalnog integriteta i cjelovitosti Sporazum su potpisali Rusija, Ukrajina Sad i V. Britanija.
Na Krimu nije bilo veći sukoba do sadašnji događaja.
Pozadina krize.
Ukrajinski predsjednik Januković pod pritiskom Rusije odbio je potpisati sporazum o suradnji s Europskom Unijom.
Kao odgovor na odbijanje prozapadno nastrojeni političari predvođeni Kličkom i Jacenjukom organizirali su masovno prosvjede na glavnom gradskom trgu u Kijevu poznatom kao maidan. Prosvjede su podržali sve zapadne zemlje te su čak i dijelili kolače po maidanu.
Nakon nekoliko neuspješni pokušaja pregovora između Janukovića i opozicije prosvjednici su krenuli silom rušiti Janukovića.
Sve važniju ulogu u prosvjedima počeo je igrati radikalni desni sektor, čiji pripadnici zauzimaju nekoliko državnih zgrada u Kijevu. Januković šalje specijalne snage Berkut koje neuspješno pokušavaju rastjerati prosvjednike s maidana.
Da bi se spriječilo daljnje nasilje 21.veljače je potpisan sporazum između Janukovića i oporbe kojim se predviđaju prijevremeni predsjednički izbori i smanjenje ovlasti predsjednika. Na sporazum je pristala delegacija EU, Rusije te Januković i opozicija.
No opozicija krši sporazum i nastavlja sa prosvjedima.
Dolazi do rasplamsavanja sukoba te prozapadna opozicija silom ruši Janukovića. Januković bježi u Rusiju a problemi za Ukrajinu tek nastupaju.
Na vlast dolazi nova vlada, ali vlada koja ipak nije legalna niti legitimna.
Oni mogu pričati što žele i koliko žele ali na vlast su došli pučem.
Odcjepljenje Krima
Nakon puča u Kijevu sve glavne zgrade na Krimu zauzimaju nepoznate naoružane snage. Kasnije se ispostavilo da se radi o Ruskim vojnicima.
Rusija šalje vojsku i doslovce vrši okupaciju Krima. Formiraju se Krimske samo obrambene snage koje djeluju pod kontrolom Moskve.
Na iznenađenje cijele međunarodne zajednice vlast na Krimu organizira referendum o pripajanju Krima Rusiji.
Referendum se izvodi brzo te oko 95% glasuje za pripojenje Krima Ruskoj federaciji. Ruska federacija priznaje Krim i pripaja ga Rusiji.
Ukrajina preko noći neočekivano gubi Krim.
Reakcije
Rusi slave a Ruski političari brane odcjepljenje Krima i tvrde da je sve u skladu s međunarodnim zakonom.
Zapad optužuje Rusiju za kršenje međunarodnog prava i otimanje zemlje u Hitlerovom i Miloševićevom stilu.
Ukrajinska vlada osuđuje okupaciju i tvrdi da nikada neće priznati Krim kao dio Ruske federacije. Ukrajinska vlada zasada isključuje mogućnost upotrebe vojne sile.
Zapad vs Rusija
Treba reći neke stvari otvoreno. Zapad nije očekivao aneksiju Krima. Putin je djelovao brzo i nije ostavio manevarski prostor diplomaciji. Čista real politika, brza akcija i dovođenje protivnika pred gotov čin.
Zapad se sada nalazi u jako nezgodnoj situaciji. Ako ne djeluje Putin će dokazati da je zapad zapravo tigar od papira, a ako djeluje te poduzme oštre sankcije i krene ka potpunoj izolaciji Rusije dovodi u opasnost sebe i sigurnost u cijelom svijetu.
Rusija nije Libija to je zemlja s najvećim nuklearnim arsenalom na svijetu te dosta jakom ekonomijom. Zapad je sa sankcijama ekonomski pokušao slomiti Iran, napravio je neku štetu ali ga nije slomio. Iranska ekonomija je četiri puta slabija od Ruske a Rusija ima sedam puta veće zalihe stranih valuta od Irana. Sankcije neće slomiti Rusiju.
Osim toga Rusija je važna i kod povlačenja iz Afganistana i za rješavanje spora s Iranom oko nuklearnog programa.
Za očekivat je medijske napade na Rusiju od strane zapadnih medija, uvođenje formalni sankcija, zabrane putovanja, zamrzavanje imovine pojedincima vezanim za Krim, izbacivanje iz G8, suspenzija vojne suradnje i suspenzija pregovora o bezviznom režimu.
Uz sankcije Rusiji i medijske napade sigurno će raditi tajni kanali diplomacije u cilju smirivanja situacije i sprečavanja daljnjeg pogoršanja odnosa između Rusije i Zapada.
Nitko nema interes za ozbiljne sankcije ni Zapad ni Rusija.
Ozbiljne sankcije bio bile samo zabrana uvoza plina i nafte iz Rusije što zasada nitko i ne spominje. Sve ostalo su floskule.
Odnosi Ukrajina -Rusija.
Sada su najgori od kraja drugog svjetskog rata. Danas su Ukrajinci najavili uvođenje viza Rusima. Ukrajina je počela raspoređivati vojsku na granicama s Rusijom Ukrajinska vlada optužuje Rusiju za destabilizaciju istoka zemlje i za otimačinu Krima. Rusi ističu prijateljstvo prema Ukrajini i želju da zaštite Ruse u Ukrajini.
Jasno je da Rusija neće priznati novu Ukrajinsku vladu, te je stoga planira srušiti i oboriti. Prorusko stanovništvo u Ukrajini odličan je alat za taj zadatak. No novu Ukrajinsku vladu zapravo nitko ništa i ne pita. Oni su samo pijuni zapada i ako to zapad od njih bude tražio morati će dati velike ustupke Rusiji. Krim su već izgubili.
Možda Jacenjuk i Kličko budu razočarani kad shvate da ih je Zapad prodao Rusiji za neki ustupak glede Sirije ili Irana. Jasno je da Jacenjukova vlada može opstati samo uz veliku ekonomsku i političku podršku zapada. I uz tu pomoć to će biti nestabilna vlada upitnoga legitimiteta koju bi Rusija mogla oboriti.
Propagandni rat
U svakoj napetoj situaciji pa i u ovoj svjedoci smo pravog medijsko-propagandnog rata. Ruski mediji i Ruska propaganda prikazuje Ukrajinsku vladu ako nacističku što je ipak daleko od istine. Istina ima radikalni elemenata u novoj vladi ali ona nije nacistička već korporacijsko kapitalistička. To je vlada koje je došla na vlast uz pomoć zapada i sada se mora odužiti zapadu za pomoć dajući neka prirodna bogastva Ukrajine zapadu.
Zapadni mediji samo optužuju Rusiju za kršenje međunarodnih prava i okupaciju dijela Ukrajine.
Nigdje se ne spominju radikalni desničari u vladi, nigdje se ne spominje puč koji je izvela sadašnja vlada, nigdje se ne spominju maidanski snajperi od strane opozicije. Isto tako ne spominje se kriminalna i korupcijske prošlost većine dužnosnika nove vlade.
U ovakvim situacijama medijima se jednostavno ne može vjerovati.
Ovaj sukob je još jedan dokaz da ne postoje objektivni mediji ni u Rusiji ni na zapadu
Međunarodno pravo
Zapad optužuje Rusiju za kršenje međunarodnog prava a Rusija tvrdi da je sve u skladu s međunarodnim pravom. Istina je da su i Rusija i Amerika u pravu.
Međunarodno pravo je proturječno samo sebi te je pozivanje na međunarodno pravo samo dio propagande.
Međunarodno pravo jamči teritorijalni integritet i suverenitet svake međunarodno priznate države a istovremeno jamči svakom narodu pravo na samoopredjeljenje i političku zajednicu tj. državu.
Rusija se poziva na pravo samoopredjeljenja na Krimu a brani isto to pravo u Čečeniji.
Zapad se poziva na pravo samoopredjeljenja na Kosovu a brani ga na Krimu.
Jasno je da vlada zakon sile a ne međunarodno pravo. Pozivanje na međunarodno pravo je samo dio propagande i ništa više.
Budućnost Ukrajine
Nezahvalno je bilo što prognozirati.
Radi samog naroda najbitnije je izbjeći otvoreni rat i milijune izbjeglica.
Ukrajina je prestala postojati zato što ima prozapadnu i prorusku opciju a nema proukrajinsku opciju.
Ukrajina je žrtva sukoba svjetski velesila. Stavljena na izbor između Istoka i Zapada, razapeta između proruskog i prozapadnog dijela, pitanje je dali uopće može i preživjeti.
utorak, 18.03.2014.
Potreban je reset.
Kriza u Ukrajini,
Građanski rat u Siriji,
Francuska okupacija Malija i Srednjo Afričke Republike,
Egipat, Libija i Irak se nalaze se na rubu građanskog rata,
Trzavice Kine i Japana oko otočja,
Nemiri u Turskoj,
Nemiri u Venecueli,
Štrajkovi diljem Europe i svijeta,
Sve veće raslojavanje na ekstra bogate i ekstra siromašne.
Jasno je da ovako dalje ne može. Cijelom svijetu je potreba jedan veliki RESET.
Ovi sukobi nisu nikakva slučajnost već su izazvani od strane Zapada s ciljem dominacije nad određenim geostrateškim područjem. Razloge sve veće agresivnosti zapada ću probati objasniti na slikovit način.
Zamislite čovjeka za kojeg se zna da je najjači u nekoj društvenoj zajednici.
On se ne mora tući jednostavno svi znaju da je najjači. Sama njegova pojava izaziva strah, a o njegovim stavovima se i ne raspravlja. Dakle svi ga se boje ali mu se istovremeno gledaju što više približiti kako bi dobili zaštitu od tog čovjeka.
Ako bi se netko i pokušavao suprostaviti tom čovjeku ovaj bi ga jednostavno išamarao i ponizio te tako potvrdio svoju moć.
No s vremenom i druge osobe u zajednici ojačaju. Sada već postoji sumnja u zajednici tko je najjači. I sam taj čovjek je svjestan da više nije tako nadmoćan i svjestan je da drugi sumnjaju u njegovu nadmoć.
Da bi sada dokazao svoju nadmoć čovjek se ima potrebu tući i udarati druge, kako bi dokazao zajednici da je on i dalje najjači. Sama njegova pojava više nije dovoljna te on stoga sve više koristi silu.
Čovjek o kojem govorim bi bio Zapad tj. Amerika i EU dok su osobe koje jačaju Kina, Rusija,Indija i Brazil.
Današnji svijet nalazi se u osjetljivom razdoblju, Najjača sila polako gubi moć a na sceni se pojavljuju nove velesile.
Sve intervencije zapadni zemlja napravljene su s jasnim razlogom. Evo i zašto
Do Francuski intervencija u Africi dolazi upravo zbog toga što Francuska polako gubi kontrolu nad Afrikom koju smatra svojom interesnom zonom.
Kina polako krade Afriku Europi.
Rat u Siriji i pokušaj rušenja Asada je urađen s ciljem slabljenja Irana na pregovorima o nuklearnom programu.
Rušenje Janukovića je pokušaj da Zapad pokaže da je jači od Rusije čak i u njezinom dvorištu.
No izgleda da se sa Janukovičem zapad malo preračunao. Rusija je čvrsto uzvratila i anketirala Krim te dodatno uzdrmala zapadnu dominaciju u svijetu.
Zapad je sad u nezgodnoj situaciji.
Ne učine li ništa Putin će pokazati svijetu da je zapad tigar od papira, a svaka druga akcija ili sankcije bi mogle loše završiti i za sam zapad.
Krim bi mogao biti prekretnica u međunarodnim odnosima, te znak da Rusija i Kina iz defanzive polako prelaze u ofanzivu.
Kina neće mirno gledati jačanje Amerika na pacifiku,
Rusija neće mirnog gledati prozapadne vlade na području bivšeg SSSR,
Amerika i zapad neće samo tako odustati.
To znači da su sukobi neizbježni.
Kapitalizam poznaje samo pobjednika i gubitnika. Resursi su ograničeni a prohtjevi sve veći.
Upravo zbog sve većeg broja sukoba potreban je veliki RESET u cijelom sustavu međunarodni i ekonomski odnosa.
Ne sjedne li se za stol i ne dogovore li se neke ključne stvari bojim se da nas čeka sve više kriza i lokalnih sukoba kojim trenutno svjedočimo u Ukrajini i na bliskom Istoku.
Mi mali obični ljudi malo toga možemo učiniti.
Živimo u svijetu gdje se o našim sudbinama odlučuju nama nepoznati ljudi na nepoznatim mjestima.
To nije dobro i to se mora mijenjati.
subota, 15.03.2014.
Rad vs nerad.
Amerika i Europa polako izlaze iz krize. Mi polako ali sigurno propadamo.
Godinu za godinom bruto domaći proizvod ( BDP) nam pada a nezaposlenost raste.
Političari su nas lagali da je naša kriza nastala kao posljedica globalne financijske krize. Razlozi naše krize nisu vanjski faktori već unutarnji, drugim riječima problem je u nama i našem bajnom sustavu..
Zato sada lijepo možemo samo gledati kako svijet napreduje dok mi polako ali sigurno propadamo.
Glavni razlog naše krize je rad, odnosno nedostatak rada i pogrešan odnos prema radu. Rad stvara novu vrijednost, rad oplemenjuje čovjeka i rad je temelj napretka bilo kojeg društva.
Samo ona društva koja potiču rad i stvaralaštvo mogu i hoće napredovati.
Mi potičemo sve samo ne rad. Nismo društvo koje cijeni rad, već smo društvo koje cijeni lažne privilegije i nerad.
Bilo koje društvo koje potiče nerad, lažne privilegijei raznorazne lažnjake osuđeno je na propast.
Mi smo majstori za izmišljanje privilegiranih skupina. Imamo hrpu državnih činovnika, političara, lažnih branitelja i nevladinih udruga koji služe samo za isisavanje novca stvorenoga u realnom sektoru.
Imamo previše ljudi koji ništa ne rade a jako lijepo žive. Imamo društvo u kojem je glavni cilj sjesti na državne jasle i sisati državne novce.
Nitko ne bi radio i stvarao vrijednost već bi svi samo sisali državu a da netko drugi radi.
Cijeli realni sektor nalazi se pred slomom a sve to kako bi se održala gomila privilegiranih građana.
Gušimo ekonomiju kako bi održali nezaslužene privilegije.
Kako uvjeriti nekoga da se odluči živjeti od rada, kako uvjeriti nekoga da razmišlja na poduzetnički način, kad u našem društvu najbolje prolaze paraziti i neradnici.
Najrazvijenija društva na svijetu potiču upravo rad. Amerika je neoliberalna, Danska socijaldemokratska no obje su razvijene zemlje i obje potiču rad.
Nije bitno dali je zemlja socijaldemokrata ili je neoliberalna bitno je samo da potiče rad.
Radnici na ulici, radnici deset mjeseci bez plaće, radnici dobili otkaze bez otpremnina. Lažne mirovine se ne diraju, plaće političara se ne diraju, povlašteni se ne diraju. Tako se ne potiče rad, tako se ne može napredovati.
nedjelja, 09.03.2014.
Laž laganje i lažna uvjerenja.
Lagati sebe je nešto najgore. Lagati druge je lako. Laganje je samo jedna od opcija koju koristimo da bi zaštitili sebe i svoje interese.
Istina je da sto puta ponovljena laž postane istina.
Kad lažemo druge to nije problem, to je stvarnost, kad lažemo sebe tek onda je laž problem.
Zašto lažemo druge, zašto lažemo sebe?
Druge možemo lagati iz čistog interesa, možemo ih lagati da sakrijemo neke svoje slabosti, možemo ih lagati i iz čiste zabave.
Sebe lažemo onda kad ne želimo čuti istinu ili nam se stvarnost ne sviđa onakva kakva jest. Mi sto puta ponavljamo svoje laži i od njih stvaramo svoju verziju istine.
Lažna uvjerenja su pogrešne pretpostavke koje imamo o nekom pojmu ili stvari. Stječemo ih kroz život, nismo ih ni svjesni ma da nam na neki način određuju nam cijeli život. Živimo po njima, slijepo ih pratimo a da pritom nikada ne ispitujemo njihovu ispravnost. Da bi ih ispitali ili promijenili moramo zaviriti duboko u sebe a to nije nimalo lako.
Da pojasnim i dadnem jedan primjer.
Zamislite dječaka iz radničke siromašne obitelji. Taj dječak je kroz cijelo djetinstvo i odrastanje slušao roditelje i njihove priče kako je život težak, kako je život patnja i da treba biti sretan onaj tko nađe bilo kakav posao. Naravno kad dječak odraste i završi školu on će se zaposliti. Bez obzira što je u potpunosti nezadovoljan svojim radnim mjestom, ili ga pak šef maltretira on će šutjeti i trpjeti bez da i pokuša naći drugi posao. Šutjet će i trpjeti zato što su mu roditelji kroz djetinstvo i školu govori da je život patnja i da je najbolje šutjeti i trpjeti.
On će biti nezadovoljan svojim životom ali neće učiniti ništa da ga mijenja.
On sam i ne vjeruje da može biti liječnik, odvjetnik ili pak biznismen. On smatra da su ti svjetovi rezervirani za neke druge ljude i naravno da su to sve lopovi.
Taj dječak je ograničen i ponaša se kao pas na lancu. Ali on nema stvarni željezni lanac kao pas već ima psihički lanac koji ga drži vezanog i koji ga ograničava kroz cijeli život. .
Taj lanac ta ograničenja su njegove pogrešne pretpostavke o životu to jest lažna uvjerenja. On je lažno uvjeren da do kraja života mora šutjeti trpjeti i raditi.
Lažite druge i ne brinite previše za to.
Glasnogovornicima je posao da lažu, novinarima je to dio profesije a kod političara to se jednostavno podrazumijeva. Nemojte se ljutiti na osobu koja vam laže, danas je lagati OK.
Političari, glasnogovornici i novinari znaju da lažu, svjesni su da lažu i lagati će dok im je to u interesu, isto tako govorit će istinu kad im je ona u interesu.
Oni lažu druge ali ne lažu sebe.
Oni neće završiti frustrirani, siromašni i potpuno nezadovoljni svojim životom. Ne oni neće ali naš dječak hoće, on će završiti frustriran i nezadovoljan s osjećajem da ga cijeli svijet mrzi i da ga nitko ne razumije. On možda ne laže druge ali laže sebe.
Slobodno lažite druge, ali nikad nikad baš nikad ne lažite sebe.
četvrtak, 06.03.2014.
Rojs u akciji.
Peopel must trust us. Tako reče sdp-ova zastupnica u Europarlamentu. Nekako smiješno i nezgrapno ona to izgovori. peopel must trust us Svi smo se smijali od srca, neki izgovoru a rijetki sadržaju.
Mogla je Ingrid to fino i kulturno reći na Hrvatskom. Ljudi nam moraju vjerovati, al budimo iskreni da je tako rekla tko bi joj vjerovao. Ovako svi smo čuli i saznali za njezinu dubokoumnu poruku i uz to saznali da ne govori engleski.
peopel must trust us. But how?
Danas je general Rojs osuđen na godinu dana rada za opće dobro. Ne treba komentirati nepravomoćne presude, tako kažu političari i pravnici. Ali ja nisam ni političar ni pravnik pa mi pade napamet da komentiram.
Nepravomoćna presuda je poslala jasnu društvenu poruku. Nikada ama baš nikada ne kradite na sitno. Kad već jamite, jamite kako treba.
Pa i sam general je rekao tko je jamio, jamio. Rojs je znao ako jamiš da moraš jamit na veliko inače bi mogao i u zatvor.
Rojs je na sudu i zapjevao što je dalo dodatni draž cijeloj predstavi.
Rojs pjeva, suci sviraju, mediji prenose a publika gleda. I tako se završila još jedna predstava zvana Rojs u akciji s generalom kao glavnim likom.
Hrvatske sudnice pune su ovakvih predstava. Naše sudnice su naša najbolja kazališta.Ne znam da li je ovo veća uvreda za kazališta ili za sudove. To procijenite sami.
Publika je glupa. Zvuči bolno ali je istinito. Sve predstave su isto izrežirane, istina glumci su različiti ali scenarijo je uvijek isti. Predstava počne, nešto se brblja, malo se pjeva, mediji sve prenose i na kraju predstava uvijek ima isti kraj.
Uzalud se luda publika nada drugačijem ishodu, glavni lik je zločinac, publika željno očekuje kaznu, ali se glavni lik uvijek nekako izvuče.
Dobro pa dokle ćemo gledati ovakve predstave??????
E ajmo se sad vratiti našoj Ingrid i nezaboravnom peopel must trust us
Nakon što smo već odgledali na stotine predstava,
Kako Ingrid kako da vjerujemo.
Oznake: predstava, rojs, ingrid
srijeda, 05.03.2014.
Spisak naših prava
Imamo li možda previše prava?
Imamo pravo izbora vlasti, ali biramo vladu koja će nas krasti
Imamo pravo glasati, ali ne možemo birati
Imamo pravo govoriti, ali nas nitko ne sluša
Imamo pravo na rad, ali nemamo gdje raditi
Imamo pravo na štrajk, ali ga sudovi brane
Imamo pravo na prosvjede, ali nas policija tjera
Imamo pravo kupiti što god želimo, ali nemamo novca
Imamo pravo na besplatno zdravstvo, ali uvijek nešto moramo platiti
Imamo pravo na besplatno obrazovanje, ali nešto opet moramo platiti
Imamo pravo buniti se na poslu, ali ipak moramo šutjeti i slušati svoga šefa
Novinari imaju pravo pisati sve što im se naredi
Advokati imaju pravo braniti političare i tajkune
Suci imaju pravo suditi sirotinji.
I na kraju naše najvažnije pravo
Imamo pravo misliti da imamo neka prava.
Možda u našem društvu nisu problem korupcija, nepotizam i loši političari, možda mi jednostavno imamo previše prava.
Za potencijalne čitatelje
Imate pravo komentirati, ali ???????????????????
Oznake: prava
ponedjeljak, 03.03.2014.
RAT ILI MIR
Ukrajina na rubu ponora a zapad iznenađen Ruskom intervencijom.
Što reći, zapadni cinizam opet na djelu. Dijelili su na maidanu kolače prosvjednicima ali ih nisu upozorili na naknadne želučane probleme.
I gle sad čuda. Ukrajincima kolači imaju gorak ukus. Eto nevalja biti proždrljiv.
Može trenutna vlast pričati što god hoće ali na vlast su došli silom uz podršku stranih država. Silom su zauzeli vladine zgrade, silom potjerali predsjednika i silom ga smijenili. Januković je kleptoman, nesposobni korumpirani političar pod kontrolom tajkuna. Za sve mu se može prigovoriti ali ne i za to da nije nudio ustupke opoziciji. Bio je nesiguran i neodlučan te je za to i platio cijenu.
Januković je na izborima izabrani predsjednik, jest mogao je odstupiti i riješiti situaciju mirno ali isto tako mogla je i opozicija odustati i riješiti situaciju na izborima. Ovako imao što imamo. Nit je Janukovć predsjednik a niti se oporba može hvaliti legalitetom i demokracijom.
Oporba je preuzela vlast i donijela zakon o zabrani Ruskog jezika. Šest ministarski mjesta među kojima ministarstvo obrane i ovaj zakon su cijena koju Timoščenko i Kličko moraju dati radikalnoj desnici. Nemojte zaboraviti da su maidan branili momci iz desnog sektora i da su oni zapravo srušili Janukoivća. Oni sada samo naplaćuju svoj rad. Taj isti zakon poslužio je kao okidač prosvjeda u istočnoj Ukrajini i dao je povod Putinu za intervenciju s ciljem zaštite etnički Rusa u Ukrajini.
Putin je upozoravao, naredio velike vojne vježbe, dozvolio Janukoviču press konferenciju u Rusiji ali kad to nije dalo rezultata odlučio se za direktnu akciju.
Zauzeli su Krim te su na istoku Ukrajine izveli proruske snage i zauzeli zgrade regionalnih vlada. Pokazali su da i dokazali da nova vlada nema nikakav utjecaj na istoku zemlje već da samo predstavlja zapadnu Ukrajinu.
Gledam govor premijera Jacenjuka, nema sretnog lica, zapravo podsjeti me na govor Gruzijskog predsjednika Sakašvilia kad je shvatio da Zapad neće pomoći.
Pozivi trenutne vlade na mobilizaciju i alarmiranje vojske su šuplja priča.
Ukrajinska vojska ne postoji. Nije intervenirala kada su desničari uspostavili kontrolu nad Kijevom, nije intervenirala kada su Rusi okupirali Krim i neće intervenirati jer se potpuno rasula.
Amerikanci Francuzi i Britanci su najžešći kritičari Putina. Istina je dakle da kur..e uvijek najviše pričaju o poštenju.
Što reći za Hrvatske analitičare gledam na dnevniku nove TV gostovanje dekana Cvrtile. Čovjek se trebao barem potruditi da bude nepristran i profesionalan. Ako je on među našim najboljim vanjskopolitičkim stručnjacima onda je bolje da ukinemo vođenje vanjske politike.
Sukob u Ukrajini je bolan pokazatelj svijeta u kojem živimo. Laž, propaganda i manipulacije su jako poželjne kada su u nečijem interesu.
Mediji su opet zakazali i zauzeli strane. Od objektivnosti nema ništa.
Tko će pobijediti u ovom sukobu je nepoznanica ali je zato siguran gubitnik UKRAJINSKI NAROD.
| < | ožujak, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (11)
Veljača 2014 (14)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (6)
Listopad 2013 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Biznis je za poštene,
a politka za plemenite.
Blog o politici, ekonomiji, društvu i društvenim znanostima.