Hrvatska numizmatika

srijeda, 16.01.2013.

Moneta Dalmatie - prvi mletački novac za Dalmaciju

Moneta Dalmatiae – First Venetian Coin for Dalmatia
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.

Napuljski kraj Ladislav u borbi sa Sigismundom gubio je od 1405. g. jednu poziciju za drugom u Dalmaciji, Bosni i Hrvatskoj. Na kraju je odlučio, zastrašen Sigismundovim vještim potezima, prodati Mlečićima ostatke teritorija, kojim je upravljao.

Mlečići, kao mudri diplomati, uočili su da je nastao povoljni trenutak da za bescijenje dođu do dijela Dalmacije, da se do toga dođe bez rata, na jedan legalan način - kupnjom. Mlečićima su bile dobro poznate prilike u dalmatinskim gradovima, koji su neprestano strepili od upada ovih ili onih četa kao i od diplomatskih pritisaka. Njima je bilo jasno da ulaze u igru na ovom dijelu Jadrana kao novi partner, nepoželjan ostalim stranama, da će se položaj komplicirati, ali ulog, koji su davali, bio je zaista malen u odnosu na aspiracije koje su imali. Nakon cjenkanja 9. VII 1409. g. Ladislav je prodao Mletačkoj republici za 100.000 dukata grad Zadar s Novigradom, Vranom i otokom Pagom, kao i sva svoja prava na ostale dijelove Dalmacije(1).

Radi učvršćivanja svojeg položaja u novim oblastima, Mlečani su morali rješavati čitav niz složenih problema, a između ostalih i novčane. Da su tome pristupili odmah i oprezno svjedoče dekreti Mletačkog senata od 31. V 1410. g. i 27. IV 1414. g. Citiram potpuni prijevod tih odluka (dekreta) s latinskog jezika učinjen 1962. godine po prof. dr. Janku Oberškom, a prema latinskom prijepisu dr. Janka Šafarika(2) za akta 1410. g., te za drugu odluku iz 1414. g. prepisanu od Nikole Papadopolija(3).

1410. 31. maja.
Sadržaj

Budući da u našem gradu Zadru i u onim krajevima kolaju i troše se drukčije novčanice negoli su naše, tj. tri vrste novčanica što ih kuje Hrvoje i neki drugi i to komadi od dobrog srebra u vrijednosti od 3 solda i manje, te se unovčuju po 4 solda; i Ugarski soldini, koji ne vrijede 8 dinara, a unovčuju se za jedan soldo; i frizatici koji ne teže 3 uncije srebra pomarki, pa se ipak prodaju po jedan soldo; i tako naša novčana vrijednost, tj. naši groši, koji vrijede 4 solda i premašuju naš soldo, daju se iz naših burza onima koji dolaze u Zadar i one krajeve, koji nam naš novac unovčuju i ostavljaju svoj novac koji mnogo manje vrijedi, na toliku našu štetu, dobro je dakle i potrebno pobrinuti se razmotrivši velike troškove, a povrh toga i zato, što u svakom kraju svijeta svaki gospodar i svaka upravna vlast mnogo pazi i uvijek se brine o stvarnosti novca.

Opravdano je dakle, da se može i treba da kuje i nastaje jedna novčana vrijednost, koja bi težila 3 uncije srebra po marki i sačinjavala bi 42 po unciji, s načinjenim likom sv. Marka na jednoj strani, a na drugoj strani jedan visoki štit, na kojem nema ništa, i tako da bude tako malena razlika, koja kad se promatra, kao da postoje od spomenutih frizaha, a kuju se raznim tiskom, pa da spomenuta naša novčanica odmah uđe u opticaj. I neka se naloži upravnicima Zadra, da nastoje oko načina, kako bi se rečena novčanica stavila u promet, pa da se tako postigne da se ona prima kao naplata naših uvoza.

Da pak bude prema samom iskustvu, treba da se kuju i proizvode za sad od rečenih frizatika sve do 1000 dukata, šaljući dio po dio u krajeve Zadra, kako se zgotove. A kad se uvidi da rečena naša nova novčana vrijednost odgovara našoj koristi, moči će se udovoljiti na onaj način, kako će se uvidjeti da je dobro.
Tajništvo vijeća, knjiga IV. str. 118

Isprava XXXV
1414, dana 27. travnja
Sadržaj

Budući da se već inače u ovom Vijeću namjeravalo osigurati, radi različitih novčanih vrijednosti što su kolale medu trgovcima u Zadru na štetu naše zajednice i naše novčane vrijednosti, i prihvaćeno je da se ima kovati i uvesti jedna novčana vrijednost, koja bi sadržavala 3 uncije srebra za marku, tako te bi uncija sadržavala 44 novčića (solda), imajući načinjenu sliku sv. Marka na jednoj strani, a na drugoj jedan visoki štit na kojem nema ništa.

Pa kako se može iz rečenog iskustva vidjeti, trebalo je kovati do hiljadu istih dukata i od rečenih novih novaca poslati u krajeve Zadra, trošeći od njih i natrag primajući za naplatu unesenih, da se taj novac stavi u promet. Potom pak kanilo se savjetovati, da se prihvati da se opozove sam dio, sumnjajući, da činjenica samog novca neće dobro uspjeti.

I tako se dosele odgađala stvar, ali se ipak navedeni novac trajno trošio, taka da prema obavijesti, koju imamo po Ivanu de Bonisiju, našem bilježniku, koji je netom došao od Zadarskog upravitelja, ima tako odličan opticaj, da se ne nalazi nijedan primjerak novca u Zadru, jer je sav odnesen po Morlacima unutar zemlje. I radi toga mnogo smo ohrabreni, da ga damo po drugi put načiniti, jer su svi zadovoljni da ga primaju i troše.

Uvidjevši, dakle, da takav novac dolazi obilno na korist i udobnost naše zajednice, dobro je, kao što se počelo, da se to provodi i taj postoji i kuje se s gore navedenim otiskom, a taj novac treba da teži 3 uncije i jednu četvrt; od vremena pak do vremena treba nastojati da se izrađuje u onoj količini, koja je po volji upravne vlasti, i da se šalje u krajeve Zadra i Dalmacije, da tamo bude u prometu, pa da činjenica rečenog novca od dana u dan sve većma uspijeva.
Za stvar svi drugi—od ne 10— ne iskreni 2. Senat, Mješoviti, reg. 50, list 102 odostrag.

Do danas su bili poznati i objavljeni po Lazariju, Papadopoli - u, Corp. Num. Italic, i Renđeu slijedeći primjerci (svega desetak) Monete Dalmatie, koji su se smatrali vrlo rijetkim.

Prema do sada poznatim primjercima, razlikujemo 4 osnovne vrste ovog novca:
I vrsta - štit bez crteža
I/1 - prva podvrsta - prazan štit
I/2 - druga podvrsta - štit s točkom u sredini
II vrsta - štit sa četiri prečke u obliku šahovskih polja
II/1 - četvorostruki križ koso položen iz lijevoga gornjeg kuta prema desnoj donjoj strani
II/2 - četvorostruki križ koso položen iz desnoga gornjeg kuta prema lijevoj donjoj strani
III - vrsta - štit sa četiri prečke - glatke
III/1 - četvorostruki križ koso položen iz lijevoga gonjeg kuta prema desnoj donjoj strani
III/2 - četvorostruki križ koso položen iz desnoga gornjeg kuta prema lijevoj donjoj strani
IV - vrsta - štit s tri prečke gladak, i to iz desnoga gornjega kuta koso prema donjoj lijevoj strani.

Sl. 8

Citiram prema najnovijem dijelu Renđea(4) iz 1959. g. koji praktički prenosi opise iz velikog dijela CNI - VI knjige.

Aver. Štit s grbom od šahovskih polja složenih u obliku četvorostrukog križa koso položenog iz desnoga gornjeg kuta prema lijevoj donjoj strani (vidi II/1). Iznad i sa strane štita skupina točkica. Ovo se sve nalazi unutar bisernog niza u obliku kružnice. S vanjske strane niza natpis MONETA DALMATIE u raznim niže navedenim varijantama. Druga vrsta tog novca ima također u štitu četverostruki ali glatki križ, koso položen iz lijevoga gornjeg kuta prema desnoj donjoj strani (vidi III/2).

Rever. Svetac u dugoj haljini raširenih ruku, naokolo natpis Santus Marcus u niže navedenim varijantama.

Ovaj mletački novac naročito su proučavali talijanski numizmatičari i on je zadavao mnogo glavobolje.

LAZARI u poglavlju „Tornese di Dalmazia" govori o velikom raritetu tog novca i navodi da je vidio samo jedan primjerak, srednje očuvanosti, i to u zbirci Marciani. S obzirom na tip slova novca, mišljenja je, da je iz 1400-tih godina. Dok u odnosu na vrste srebrnog novca, koje su tada kovane, ubraja ga u torneze. Što se tiče grba na averu, Lazari piše „upravo je nepremostiva teškoća koju prikazuje grb ovog komada", pa ga pripisuje familiji Contarini. Obrađujući mletački novac, Lazari daje 6 gradacija rariteta i ovaj novac ubraja među poznate samo u jednom primjerku, tj. najrjeđe(5).

PAPADOPOLI u poglavlju „Monete anonime" opširnije analizira taj novac i probleme u vezi njega bazirajući se na dokumentima. On ga ubraja u bezimene (anonimne) novce pošto ne nosi ime dužda. Napominje da je nepoznat prvim sakupljačima venecijanskog novca, jedva spomenut kod Zon-a i prvi put ilustriran od Lazarija. Pobija mišljenje Lazarija da se radi o tornezima, pošto nije poznata odluka mletačke vlasti o tornezima za Dalmaciju. Zatim se poziva na Karla Kunza, koji u djelu „Miscellanea Numismatica“ govori o par komada ljepše sačuvanog tog novca a nađenog u Trevizu, pokazujući da je srebro, u njemu sadržano, mnogo finije legure no u tornezima i nešto manje no u soldinima. Dok se u odluci senata iz 1410. g. govori o „moneti“ kao novčanoj vrijednosti, u odluci iz 1414. g. određeno se spominje „soldo“, stoga je taj naziv prihvaćen kao ispravan. Osvrćući se na grb, Papadopoli vidi grb familije Surian. On ga je našao u Malcantonu isklesan u mramoru na jednom građevinom iz 1400—ih godina. Poziva se na Padovana, koji je objelodanio dokument, iz kojeg je vidljivo da je 16 srpnja 1416. g. u Zadru službovao kao kapetan Jacopo Surian. Smatra da je na novcu nedvojbeno Surianov grb. Dalje piše da je mletačka vlada ljubomorno pazila da ni jedna osoba, makar kako velike časti t moći bila, nije mogla staviti svoj grb na novac kovan u Veneciji. Unatoč toga iz bojazni da narod neće prihvatiti rado novi novac kada se već naučio, naročito na akvilejce koji su tada kolali u Zadru, mletačka uprava je unatoč izričitog naloga da štit bude prazan, dopustila da se u štit na novcu uklopi Surianov grb, koji je vrlo sličan novcu tadašnjeg akvilejskog patrijarha Antonija II Panciera di Portogruaro (1402-1418). Papadopoli smatra taj novac prilično rijetkim(6).

Naš LUKA ILIĆ - ORIOVČANIN baveći se dalmatinskom numizmatikom također ima svoje mišljenje o ovom novcu u četvrtom odjelu svojeg rukopisa „Mletački za Dalmaciju kovani novci". Za osnovu mu je služilo Lazarijevo djelo i dekret senata iz 1410. g., pa zaključuje „da je taj novac frignach, a ne kako bazari hoće: Tornoze zvan“. Nadalje, piše da je taj novac vrlo rijedak, jer je poznat samo jedan primjerak, te ovo objašnjava „ . . da nije očekivane inače dobro proračunane gostoljubivosti u Dalmaciji našao, te da dalje ni kovan nije bio“. Osvrćući se na grb Ilić je u nedoumici kako to da u odluci senata piše da štit bude prazan, a u njemu nalazimo Contarinijev grb(7).

I u kapitalnom dijelu Corpus Num. Italic. VI svezak, gdje su detaljno opisane legende, slike, težine i promjer svih 8 varijanata tog novca, nije dato nikakvo razmatranje pojedinih problema u vezi s njim, grb je vjerojatno uzet prema Papadopoliju kao Surianov, a naziv novca - soldo.

Ova konstatacija vrijedi i za Renđeov Corpus.

Naš numizmatičar Š. Ljubić u svojem djelu „Opis jugoslavenskih novaca“ nažalost ne spominje mletačkog novca za Dalmaciju(8).

Slik

a2
I/1 Sl.1.

Talijanska numizmatičarka Andreina de Borelli u časopisu „San Marco“, koji je izlazio u Zadru, u broju od 26. studenoga 1938. g. u članku koji ukratko ilustrira mletačke novce u Dalmaciji i dalmatinskim gradovima napose, također reproducira mišljenje Papadopolija što se grba tiče.

Da je taj novac doista rijedak svjedoče slijedeći statistički podaci, koje sam uspio prikupiti 1962. godine. Od naših muzeja Monetu Dalmatie posjeduju: Arheološki muzej u Zagrebu 1 komad reg. br. 21993, Narodni muzej u Ljubljani 1 komad (Po Renđeu br. 703), ne posjeduju muzeji kojima sam poslao upit: u Sarajevu, Skopju, Mostaru, Beogradu, Dubrovniku, Zadru, Rovinju, Piranu, Hvaru, Korčuli, Krku i Osijeku. Nije isključena mogućnost da se pronađu u još neistraženim nalazima u muzejima u Splitu i Puli. Od stranih muzeja Bečki Bundessamlung von Medaillen, Munzen und Geldzeichen 1 komad (po Renđeu najbliži br. 706), te Muzej Correr u Veneciji 1 komad. Muzeji u Rimu i Padovi nisu dostavili podatke.

Međutim, jedan skupni nalaz novca u Dalmaciji, u kojem je otkrivena prilična količina tih solada, baca novo svjetlo i ukazuje na nove putove, koji bi mogli dovesti do kompleksnog rješenja problema MONETE DALMATIE. Radi se o skupnom nalazu akvilejskih frizahera, među kojima se našlo navodno 4 - 5 komada Monete Dalmatie lokacija nepoznata, i o velikom skupnom nalazu u PRIGRADI kod Novigrada blizu Zadra. Ovdje je 1960. prilikom niveliranja školskog igrališta pronađena olovna kutija srebrnog novca s kasnim srednjovjekovnim naušnicama. Približno 800 komada novca dospjelo je zaslugom konzervatora u Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Zadra, a 150 komada u Institut za nacionalnu arheologiju u Splitu. U dijelu, koji je dospio u Zadar, ima akvilejaca, mletačkog, ugarskog i Hrvojeva novca, te oko 150 komada Monete Dalmatie. Sastav splitskog dijela nije mi poznat, ali pretpostavljam da po analogiji i ovdje treba da se nađe nekoliko desetaka tog solda.

Zahvaljujući ljubaznosti druga Oštrica, direktora Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Zadra, uspio sam pribaviti fotografije karakterističnih primjeraka, te ih ovdje publiciram, i to sređene u vrste i podvrste. Varijante će vjerojatno objaviti obrađivač čitavog nalaza. Vrste označavam rimskim brojkama, a podvrste arapskim.

I/2 Sl. 2.

II/1 Sl.3.

II/2 Sl.4.

III/1 Sl.5.

III/2 Sl.6.

IV Sl.7.

I Sl.7a

Nalaz kod Zadra ima sve ove vrste i podvrste. Fotografija IV vrste je iz nalaza nepoznate lokacije. Primjerak je nabavljen zamjenom u Narodnom muzeju u Ljubljani.

Slijedeći put, kojim je pošao Papadopoli u istraživanju grba, možemo ustanoviti da se pojavio čitav niz novih elemenata. Uočujemo veliku raznolikost svih mogućih varijacija osnovnog elementa grba - četvorostrukog križa (grede sa 4 prečke), a kao istaknut i posve nov pojavljuje se grb - greda sa 3 prečke, za razliku od dosadašnje stereotipne grede sa 4 prečke. Osim toga nedvojbeno se može ustanoviti, da se križ javlja kako od šahovskih polja, tako i gladak, a vrsta IV novca - trostruki križ javlja se samo kao gladak križ.

Analizirajmo dosadašnje tvrdnje talijanskih numizmatičara, jer se drugi stručnjaci nisu bavili ozbiljnije studijom tog novca.

Lazari, kako smo već spomnuli, pripisuje grb familiji Contarini. U pohrani Sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi se rukopis, vlasništvo Metropolitanske knjižnice Prvostolnog kaptola zagrebačkog, registriran pod br. MR - 100, pod naslovom „LIBRO DE NOBELI CON LE CRONICHETTE ET TUTTE LE LOR ARME ANTICHE E MODERNE". Taj rukopis potječe iz XVII stoljeća, a sadrži 178 obojenih slika grbova. Na slici 8 vidimo 6 Contarinijevih grbova. Nijedan od njih nema sličnosti sa grbom na našem novcu (vidi sl. 8).

Sl. 8a

Papadopoli, unatoč svoje tvrdnje da mletačka vlada u to vrijeme nije nikome od zaslužnih ljudi dopuštala da svoj grb stavlja na novac kovan u Veneciji, bez oklijevanja tvrdi da grb na novcu pripada familiji Surian, i to kapetanu Jacopo Surianu.

U malo prije citiranom djelu dalje nalazimo, 3 grba familije Surian, (vidi sl. 9a), no ni jedan od njih nije sličan onom na novcu, vjerojatno se radi o starijim grbovima. U djelu „NOMI, COGNOMI, ETA' E BLASONI Araldicamente Descritti, e Delineati de' VENETI PATRIZI VIVENTI E DE' GENITORI LORO DEFONTI." Venezia MDCCXIV ima nabrojenih 667 plemićkih familija, te ovdje između velikog broja crno - bijelih crteža grbova nalazimo i Surianov i to onaj koji je vrlo sličan grbu na novcu. No on se ipak razlikuje od njega, jer ne predstavlja četvorostruki križ, koji se jasno vidi na novcu, već tri zatvorena reda šahovskih polja paralelno poredanih. Kada se pogleda sl. 9, u usporedbi sa fotografijom novca, uočit će se osnovna razlika.

Sl. 9

Sl. 9a

S istim pravom, i po istoj logici, mi bi mogli grb na novcu sl. 7 (IV vrsta), koji predstavlja trostruki gladak križ, pripisati familiji Bon (sl. 10) ili Aldobrandini (sl. 11) prema slikama u rukopisu „LIBRO DE NOBELI CON LE CRONICHETTE......" str. 62 ili familiji Dondi Horologi prema djelu „NOMI, COGNOMI, ETA' E BLASONI ..." str. 89, jer se ovdje radi zaista o trostrukom križu točno onakvom kakav je prikazan na novcu. (U više heraldičkih djela nalazimo grbove tih familija prikazane negdje kao kosu gredu s 3 vertikalne prečke, a negdje kao kosu gredu s 3 okomite prečke, što zavisi o interpretaciji koju je dao pojedini autor).

Sl. 10

Sl. 11

Sl. 11a

Sl. 12

Ako pažljivo promatramo grb akvilejskog patrijarha Antonija II Panciera di Portogruaro,(9) i to njegovu gornju 2/3, ustanovit ćemo na njemu četvorostruki križ od šahovskih polja, onakav kakav je na većem broju nađenih novaca Monete Dalmatie (sl. 12).

Iz dekreta od 31. svibnja 1410. g. vidljivo je da je akvilejski novac kolao u našim krajevima u Dalmaciji i da je dobro priman, pa se u dekretu i preporuča da Moneta Dalmatie bude tako izrađena „ ... da bude tako malena razlika, koja kad se promatra kao da postaje od spomenutih frizaha, a kuju se raznim tiskom ... “ Ovaj pasus i raznolikost varijacija, uglavnom četvorostrukog križa, potiče me na tvrdnju da se ovdje ne radi ni o Surianovom a ni o Bonovom i drugim grbovima koji su slični ili čak istovetni s grbovima na soldu za Dalmaciju, već o MODIFIKACIJAMA akvilejskog grba Antonija II. Jer, zašto bi baš tom mletačkom srebrnom soldu bila dana takva privilegija da se na njega stavljaju grbovi nekolicine više ili manje poznatih plemića?

Pored rješenja pitanja grba ovdje je važno istaći činjenicu, da se po prvi puta javlja nekoliko novčića sa PRAZNIM ŠTITOM bez grba. Ovo potvrđuje mišljenje da Mletačka republika nije omalovažavala dalmatinski živalj, kao što to nažalost čini znameniti talijanski numizmatičar N. Papadopoli u svojem djelu ,,Le monete di Venezia" I, te je stoga kovala novac za Dalmaciju s praznim štitom. Kako ta vrsta novca nije do sada bila poznata, to su numizmatičari pretpostavljali da taj novac nije ni kovan. Međutim, to je logičan rasplet obzirom na jasno izražen tekst dekreta.

Budući da je nađeno svega par komada s praznim štitom, ta vrsta se može smatrati vrlo rijetkom, kao i ona vrsta s trostrukim glatkim križem.

Skupni nalaz u Prigradi ukazuje da taj soldo više nije tako rijedak, jer je kovan u više navrata, što potvrđuje broj i raznolikost vrsta i podvrsta.

Svakako da ovim člankom nisu iscrpljena sva pitanja vezana uz taj soldo. Pošto je ovdje učinjena razdioba na vrste i podvrste, ostaje da se obrade varijante nalaza, da se utvrdi koji je novac najmlađi u čitavom nalazu radi ustanovljenja razdoblja u kojem je kolao taj soldo. Nadalje, treba analizirati leguru radi utvrđivanja finoće, te najzad odrediti koja je od navedenih vrsta starija a koja mlađa.

Bilješke

1) V. Klaić. Povjest Hrvata II/III, Zagreb 1900/1901. g.
2) Dr Janko Šafarik, Akta venecijanskog arhiva što se odnose na povjest Srba i ostalih južnih Slavena. I svezak, str. 458. Beograd 1860. g.
3) Nicolo Papadopoli. Le monete di Venezia. str. 376 - 377, isprava XXXV. Venezia 1893 g.
4) Renđeo, Corpus der mittelalterlichen Munzen von Kroatien, Slavonie, Dalmatien und Bosnien. Graz 1959.
5) V. Lazari. Le monete de' possedimenti veneziani d'oltre mare e di teraferma. Venezia 1851. str. 11- 14 i Tab. I. br. 1.
6) Nicolo Papadopoli. Le monete di Venezia 1893. str. 293 - 299 i Tab. XVI br. 15 i 16.
7) L. Ilić. Dalmatinski novci. Zadar 1868. g. str. 219 - 223, rukopis se nalazi u Historijskom arhivu u Zagrebu.
8) Š. Ljubić. Opis jugoslavenskih novaca. Zagreb 1875.
9) F. Schweitzer. Serie delle monete e medaglie d'Aquileja e di Venezia. I. Trieste 1848. str. 49.

Autor: Gjuro Krasnov
Izvor: Obol, glasnik HND, broj 32, Zagreb, godina 1980.

Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
111

- 16:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>